''Nismo ista liga, ali srest ćemo se u kupu'', poznata je izreka koja se najčešće šaljivo koristi u kontekstu šansi udvarača kod osoba suprotnog spola kod kojih, recimo to tako, na prvi pogled nemaju objektivne šanse.

Spomenuta rečenica korijene vuče iz nepredvidljive prirode kupova; prilika je to manjim, siromašnijim i neuglednijim klubova da nokautiraju protivnike koji su po svim objektivnim parametrima nekoliko stepenica iznad.

Međutim, ne može se baš reći da je ova nogometno-ljubavna mudrost proteklih godina vrijedila za španjolski Copa del Rey.

Radikalna promjena formata stvorila ludnicu

Šanse niželigaša nisu bile posebno visoke. Samo 12 ostalo bi ih u natjecanju kada bi se pridružili prvoligaši, a šanse im je dodatno smanjivalo igranje na dvije utakmice. Prošle sezone tako je 15 od posljednih 16 momčadi u Kupu kralja dolazilo iz Primere.

Prigovore su imali i prvoligaši. Onima s vrha ljestvice, pogotovo onima u europskom natjecanjima, dvostruki susreti u svakoj rundi Kupa dodatno su otežavali ionako zgusnut raspored. Oni s dna su pak resurse često radije ulagali u osiguravanje ostanka nego eventualna iznenađenja u Kupu.

Sve to dovelo je do imidža Kupa kao predvidljivog, usputnog i sporednog natjecanja u debeloj sjeni Primere. Španjolske nogometne vlasti stoga su se odlučile za radikalnu reformu natjecanja i pogodile, sudeći po dojmovima nakon nepunog prvog izdanja novom formatu,

Prvoligaši i teškaši ispadali kao na traci

Copa del Rey po novom se igra na jednu utakmicu sve do polufinala, a prednost domaćeg terena uvijek imaju momčadi iz nižih liga. Prvoligaši se vrlo rano uključuju u natjecanje, već u prvoj rundi. Pošteđena su tek četiri sudionioka španjolskog Superkupa, koji se u natjecanje uključuju u šesnaestini finala (trećoj rundi).

Sustav nositeljstva ipak postoji, pa tako prvoligaši ne mogu igrati međusobno sve do četvrtfinala, ali zato dotad moraju preskočiti četiri prepreke, često na udaljenim i, s obzirom na geografiju Španjolske, vrlo egzotičnim lokacijama.

Novi format natjecanja donio je mnoge senzacije – prvoligaši su ispadali kao na traci, a ni četiri teškaša iz Superkupa nisu se predugo zadržala u natjecanju.

Atletico Madrid odmah je ispao od Cultural Leonese. Barcelona je na prvoj prepreci dugo strepila na Ibizi (preokret na 2:1 u završnici utakmice), a na kraju je ispala u četvrtfinalu od Athletic Bilbaa – jednako kao i Real Madrid, kojem je koban bio imenjak iz Sociedada. Branitelj naslova Valencia u istoj fazi natjecanja zapela je na gostovanju kod novog prvoligaša Granade.

Najveća senzacija pokušat će ponoviti nevjerojatan uspjeh star 40 godina

U najveću senzaciju pretvorio se Mirandes, svježi drugoligaš koji je nanizao tri prvoligaša – Celtu, Sevillu i Villarreal - i plasirao se u polufinale. Time su postali prvi niželigaš u polufinalu nakon - samih sebe: 2012. šokirali su Španjolsku i kao trećeligaš došli do polufinala.

Nakon čudesnog proboja Mirandesa i ispadanja Reala i Barcelone u istom danu, ovo se izdanje Kupa kralja već sada proglašava jednim od najluđih dosad, barem u novijoj povijesti. U polufinalu će se sučeliti Athletic Bilbao protiv Granade i Real Sociedad protiv Mirandesa, koji će pokušati postati prvi niželigaš u finalu nakon 40 godina.

Upravo izdanje iz sezone 1979./1980. jedno je od rijetkih koje se može staviti u istu rečenicu s ovosezonskim, posebno zbog pomalo bizarnog finala između Real Madrida i njihove filijale Castille.

Mlada i hrabra momčad Castille tada je izvela seriju šokova na putu do velikog finala. Zanimljivo, dvaput su i prije finala izvukli Real, ali tadašnja pravila branila su susrete prvih i drugih momčadi – koje su tada još smjele nastupati u Kupu – sve do finala, jer su u Španjolskom nogometnom savezu smatrali da je tako nešto nemoguće.

Međutim, Castilla im je pokazala da je u nogometu sve moguće, a sada će slično pokušati ostvariti i Mirandes. Nisu ista liga, ali u Kupu su dočekali već tri večeri za pamćenje i uzbuđeno se nadaju četvrtoj…