Katalonci su po drugi put ove sezone izgubili na San Mamesu i produbili krizu. Barcelona je ispala u Kupu kralja od Athletica.
Naravno da nikada nije dobro izgubiti, ali Barcelona je izgubila u najneugodnijem trenutku, u jeku institucionalne krize, netom nakon žestokog obračuna između sportskog direktora Erica Abidala i kapetana Lionela Messija, koji po logici stvari predstavlja čitavu momčad.
Utakmica u Bilbau nije otkrila ništa nova, Barcelonina igra i dalje izgleda sporo i jalovo, nije se puno promijenila nabolje pod novim trenerom Quiqueom Setienom. Jasno se vidi da Barci puno nedostaje ozlijeđeni Luis Suarez, odnosno spretni golgeter koji će pogotkom iz kakve polušanse izvući momčad kada joj ne ide.
Rezultati puno bolji od igre
Barcelona cijelu sezonu, pa i dulje od toga, ne igra dobro. Može se reći da su rezultati puno bolji od igre koju pruža. U mnogim utakmicama izvlačila se na individualnu kvalitetu, posebice Lionela Messija i Suareza, a u nekima je imala više sreće nego pameti.
Moglo se pretpostaviti da će s takvom igrom kriza rezultata doći prije ili kasnije. Za Katalonce je sreća u nesreći što su upali u krizu u trenutku dok se još može reagirati i popraviti stvari. Prvi korak šefova Barcelone bila je smjena Ernesta Valverdea, no problem je što nije popraćena popunjavanjem kadra kvalitetnim pojačanjima.
Štoviše, Barcelona je iz zimskog prijelaznog roka izašla oslabljena. Ne samo da nije dovela zamjenu za Suareza nego je izgubila još dvojicu napadača. Naime, nakon Suareza ozlijedio se i Ousmane Dembele, a prije toga pušten je Carles Perez u Romu, pa se dogodilo da je Barca ostala na samo tri klasična ofenzivna igrača. Golemi propust u kadrovskoj politici jedan je od razloga sukoba Abidala i Messija.
Abidal se opravdava da je teško dovesti kvalitetna pojačanja u trenutku velike nestašice keša. Barcelona je imala ogromne troškove u posljednjih nekoliko godina i financijski sektor kluba naložio je smanjenje potrošnje.
Blagajna prazna
Kako bi se rasteretio proračun, Barcelona je bila prisiljena prodavati. Abidal se morao baviti financijskim akrobacijama u pregovorima s Valencijom i Sportingom oko Rodriga i Brune Fernandesa. U jednom trenutku činilo se da će uspjeti, no priča se na kraju ipak raspala. U međuvremenu je Perez pušten u Romu, a kako jedna nevolja nikada ne dolazi sama, potom se ozlijedio Dembele.
Mala sreća u velikoj nesreći za Barcelonu jest ta što Francuz nije uspio upisati 75. nastup. Ostao je na brojci 74 i tako je Barceloni ostalo pet milijuna eura u džepu. Zasad. Dembele će prije ili kasnije ispuniti bonus, Borussiji Dortmund će kad-tad kapnuti taj novac, to je jasno, no Barceloni je važno da se to nije dogodilo baš u ovom trenutku kada ima problema s likvidnošću.
Dembele je operirao potrgani mišić te se čeka konačni nalaz liječničke komisije. Ako se pokaže da je za Dembelea ova sezona gotova, a to je posve izvjesno, Barcelona će prema pravilniku UEFA-e dobiti 15 dodatnih dana za kupovinu novog igrača. Spekulira se da je napadač Getafea Angel najizglednija opcija.
Baš u Dembeleu ogleda se sva promašenost Barcelonine transferne politike. Katalonci su se obvezali isplatiti Borussiji Dortmund 105 fiksnih milijuna eura plus 42 milijuna bonusa za igrača koji je Nijemce 13 mjeseci prije toga stajao samo 15 milijuna eura.
Suludi transferi
Ne bi to uopće bio problem da Dembele od dolaska na Camp Nou (ljeto 2017.) nije izbivao s terena čak 320 dana zbog ozljeda, a i kada je igrao, nije pokazao ništa osobito. Kad se tomu još pridoda da je Barca nekoliko mjeseci kasnije kupila Philippea Coutinha za 145 milijuna eura, a da ga je u međuvremenu poslala na posudbu u Bayern, onda se može zaključiti kako suludost Barcine kadrovske politike gotovo da nema premca.
Bitno je istaknuti da Abidal nije doveo ni jednog ni drugog, on je na funkciji tek od ljeta 2018., tako da se ne može reći kako je glavni krivac za trenutačnu situaciju. Čak se može reći da je najmanje kriv. Njegova je najveća krivica što je prozvao neke igrače i optužio ih da su nedovoljno zalažu, a nije ih imenovao. To mu je Messi najviše zamjerio.
Naravno da najveća odgovornost leži na predsjedniku Josepu Mariji Bartomeuu. On bira suradnike i vodi klub. Ljudi koji su vodili sportsku politiku u trenutku najveće potrošnje ustoličio je upravo Bartomeu. On ih je i smijenio.
Stoga ne čudi što se u jeku krize elegantno povukao u sjenu i ne istupa u javnost. Očekivalo se da će Abidal dobiti otkaz nakon sukoba s Messijem. Zasad je preživio jednim dijelom zbog toga što Messi nije htio da ispadne kako je glavni čovjek u klubu, da ne ispadne da on postavlja i smjenjuje trenere i dužnosnike, a drugim dijelom zato što to ne bi odgovaralo Bartomeu iz razloga koje smo naveli. Čini se da se Bartomeu uplašio da će se u tom slučaju naglašenije postaviti pitanje njegove odgovornosti.
Lautaro Martinez obećao dolazak
Oponenti za predsjedničku fotelju ionako ga odavno prozivaju. Ako im se pridruže mediji, živjet će opasno. U trenutku velike krize Barcelonin PR stroj posegao je za uobičajenim trikom. Bijes navijača pokušava se amortizirati puštanjem informacija o velikim ljetnim transferima.
Svi katalonski dnevnici raspisali su se o Adamu Traoreu i posebice Lautaru Martinezu. Napadač Inter zvučno je ime koje odzvanja u ušima Barceloninih navijača.
Navodno je Argentinac odbio Manchester City i ostale bogate engleske prosce te se želi pridružiti Messiju u Barceloni. Otkupna klauzula trenutačno iznosi 111 milijuna eura, no Inter pokušava privoljeti Lautara na potpisivanje novog ugovora, dok mu stari istječe u ljeto 2023.
Kada se pogleda koliko je Barcelona platila Dembelea i Coutinha, tih 111 milijuna i ne izgleda tako puno. Barcelona bi naljeto mogla skupiti taj novac prodajom nekih igrača. Katalonci se nadaju da će za Coutinha dobiti između 80 i 90 milijuna eura. Spekulira se da bi ostatak mogli namiriti prodajom Ivana Rakitića. To je plan koji neće biti lako ispuniti. Izvjesnije je da će morati prodati još nekoga.