Na kraju je knjiga spala na jedno slovo. Hrvatska je ostala na samo jednom predstavniku u UEFA-inim kupovima, Rijeka će jedina ove sezone igrati u Europskoj ligi.

Od Hajduka se, realno, nije ni očekivalo da izbaci Everton. To je u startu izgledalo preambiciozno, gotovo pa nemoguća misija. Može se čak reći da su Bijeli nadmašili očekivanja što se tiče igre i otpora moćnom engleskom klubu, čija postava vrijedi nekoliko puta više od kompletne hrvatske lige. Hajdukovim navijačima ostaje žal što su Bijeli prejeftino primili sva tri pogotka.

Hajdukove „dječje bolesti“

S malo više koncentracije, hrabrosti, pa i reda u igri možda se moglo opasnije zaprijetiti Englezima. Pod redom prije svega mislimo na to da bi se prije utakmice trebalo znati tko što radi, primjerice tko je zadužen za jedanaesterce, a ne da se igrači svađaju i otimaju loptu jedan drugom na terenu te na taj način gube koncentraciju, jer tako to obično biva kada se prepušta igračima da sami odlučuju po onoj ispraznoj „tko se bolje osjeća“.

A što ako se trojica ili četvorica najbolje osjećaju? Onda se dogodi što se dogodilo. Što reći o golu Evertona koji je prelomio utakmicu? Hajduk prečesto prima naivne pa i „sulude“ golove u važnim utakmicama da bi bilo slučajno. Bijeli već godinama pate od „dječjih bolesti“, i to se ne može tako brzo izliječiti. Možda bi bilo drugačije da je bio neki slabiji suparnik, ali nije, i to je gotova priča.

Ni Osijek nije imao previše sreće u ždrijebu, a bogme ni tijekom igre u obje utakmice s bečkom Austrijom. Osječani doista imaju za čime žaliti. Kada se zbroji i oduzme što se sve događalo u 180 minuta, ostaje dojam da je Osijek propustio veliku šansu.

Osijek pao junački

Čini se da je presudilo neiskustvo. Prije svega nije bilo dovoljno koncentracije i znanja, a ni Fortuna nije htjela nagraditi hrabrost Zekićeve momčadi. Ako ništa drugo, Osijek je pao junački i može biti zadovoljan kako je odradio nastup u Europi. Sa stečenim iskustvom i još nešto jačom momčadi iduće sezone mogao bi napraviti korak više. Kao i uvijek, ždrijeb će imati jako bitnu ulogu.

Ako se Rijeka, Hajduk i Osijek mogu požaliti na manjak sreće u ždrijebu, Dinamo nema pravo na ridanje, barem iz tog razloga. Modri su imali daleko najlakši ždrijeb i nisu uspjeli. Dinamo je od svih hrvatskih predstavnika odigrao najslabije.

I to sve utakmice ove sezone u Europi, a ne samo ovu posljednju u Albaniji, što znači da se Modri ne mogu vaditi na stresnu situaciju u kojoj se nalaze nakon posljednjih nemilih događaja. Uostalom, prije leta su rekli da će im to biti samo dodatni motiv. Nismo primijetili, odigrali su jednako loše kao i prvu utakmicu u Zagrebu.

Cvitanović bi trebao plakati tjednima

Kako god, ne znamo hoće li se Mario Cvitanović opet rasplakati, ali ovaj put ima jako dobar razlog. Kako je njegova momčad igrala mogao bi plakati najmanje tjedan dana. Ne mislimo samo na ovu posljednju utakmicu. Nismo generali nakon bitke, već mjesecima pišemo da Dinamo jako dugo nije izgledao tako loše.

I nakon prve utakmice s Oddsom upozoravali smo da Dinamo nema igru, da se ne vidi neki poseban napredak u odnosu na prošlu sezonu, čak smo se i verbalno sukobili i s trenerom, koji je nervozno reagirao na neke naše kritičke opaske, a sa svojim komentarima i izjavama sugerirao je da mu je glava zabijena duboko u pijesak.

Pobjede nad Hajdukom i Rijekom zamaglile su probleme i pokrile činjenicu da Dinamo ne izgleda dobro. A i te pobjede bile su više rezultat spleta okolnosti i sreće nego neke dobre igre. Sjetite se samo prvog gola na Rujevici kada su i asistent i realizator promašili loptu, a ona je ipak završila u mreži. Modre je na otvaranju sezone išla karta, kao što ih je išla i prošle sezone, ali negdje je morala stati. Stala je tamo gdje je najbolnije i gdje najviše košta.

Dinamova igra čista katastrofa

Dinamo nakon cijelog desetljeća neće dočekati jesen u Europi, a izbacio ga je klub koji se ne može baš nazvati velikanom. I protiv kojega je, barem na papiru, bio veliki favorit. Očito je da Dinamo nema dostatnu kvalitetu, da su igrači uglavnom limitirani, a ni stručni stožer nije za polizati prste.  Na stranu Cvitanović i pitanje je li dorastao zadatku glavnog trenera Dinama te hoće li uskoro dobiti otkaz, ali poraz od Skenderbeua ponajprije je do kostiju ogolio rad i loše poteze uprave u posljednjih najmanje godinu dana. Tu je izvor problema.

Broj pogrešaka i čudnih poteza (Petev, Sammir, Jozak...) dugačak je poput kompozicije teretnog vlaka. Nećemo reći da je za Dinamo ispadanje od Skenderbeua katastrofa neviđenih razmjera, to je ponajprije igra Modrih koja izaziva mučninu i želučane probleme i kod najvjernijih navijača. Dinamo neće propasti, daleko od toga, ali da će biti negativnih posljedica, to je logično zaključiti. Prijelazni rok još nije završen i lako je moguće da neki igrači završe na transfer-listi. Ovaj Dinamo treba generalku, potpuni remont na svim poljima i ništa ispod toga.

Srušena je, dakle, još jedna tradicija duga čitavo desetljeće. Nakon titule prvaka Hrvatske, Dinamo je u istoj godini ostao i bez Europe. Godina presedana ili dulja kriza? Za HNL ne znamo, ali kako Modri trenutačno izgledaju, Europa bi se mogla načekati.