„Kako god okrenuli, na kraju dana uvijek se broje novci“, izjavio je čelnik Bayerna Karl-Heinz Rummenigge na početku pandemijske krize u Europi i u jeku rasprave treba li se Bundesliga prekinuti.
Možda zvuči okrutno, pa i nehumano, ali činjenično je točno. Novac pokreće svijet. Neki će reći i pohlepa. Kriza tu ništa neće promijeniti. Kad se prašina slegne, nastavit će se tamo gdje se stalo, ako se uopće stalo. Bogati će biti još bogatiji, siromašni još siromašniji. Povijest nam govori da je u ovom svijetu jedina konstanta neumorna koncentracija kapitala, koja je posljednjih godina maksimalno ubrzana. Sve ostalo je prolazno.
Rummenigge je dobro znao...
Rummenigge je bio za to da se prvenstvo ne prekida. Pledirao je da se igra dokle god je to moguće, pa makar i bez gledatelja. Nije to tražio zato što je nerazuman ili glup čovjek, nego zato što je znao kakve će biti posljedice. A za mnoge će biti katastrofalne. Neki možda toga još nisu ni svjesni, no to ništa ne mijenja na stvari.
Kako je Kalle sam rekao, posljedice će biti neslućene pogotovo za osrednje i manje njemačke klubove, koji uglavnom ovise o utršku s utakmica i zaradama od televizijskih prava.
Velika kriza na vratima
Pas ne laje zbog sela, kaže stara izreka. Znao je iskusni Kalle jako dobro da će i Bayern puno izgubiti, ali nije folirao kada je rekao da će zaustavljanje lopte najviše pogoditi manje klubove. Bayern će se već nekako snaći, neće propasti što god bilo. Za većinu ostalih njemačkih klubova, to se baš ne može reći. Mnogima prijeti ključ u bravu. To je sada već svima jasno. Kuknjava se čuje do neba.
Tek nešto dalekovidnijim promatračima bilo je jasno što slijedi. Moglo se očekivati da će jedan pod prvih mjera biti smanjenje plaća igračima, trenerima i radnoj zajednici. Kad je tako napeta situacija u jednoj bogatoj Njemačkoj, kad se o tome priča i u Barceloni, što očekivati od hrvatskih klubova!?
Samo je neupućenim promatračima odluka čelnika Osijeka i Dinama da krenu u rezanje plaća zazvučala je kao grom iz vedra neba. Iako oba kluba u hrvatskim prilikama slove kao dobrostojeći, u principu nije nikakvo iznenađenje da su prvi objavili restriktivne mjere.
Uprava Dinama zatražila kresanje plaća, igrači rekli ne
Dinamo zarađuje daleko najviše u Hrvatskoj, no isto tako i troši kao nosač aviona. Koliko god da Dinamo zaradi, na kraju godine u pravilu toliko i potroši. Nisu li u Maksimiru najavili smanjenje golemih troškova, a na kraju se opet potrošilo pedesetak milijuna eura, točnije 369 milijuna kuna.
Dinamo je ostvario nikad veću zaradu od plasmana i skupljenih bodova u Ligi prvaka, na to treba pridodati i vrlo dobar utržak od ulaznica, povećani su prihodi na svim razinama, a na kraju je dobit iznosila 13 milijuna kuna u bruto iznosu.
Dinamovi troškovi ogromni
Dinamovi troškovi su ogromni, a još ako znamo da postoji i kredit od dvadesetak milijuna eura koji treba otplaćivati, jasno je da situacija nije nimalo idilična, kako neupućenim promatračima na prvu možda izgleda.
Igrači Osijeka odmah su prihvatili prijedlog kluba da im se smanje plaće. Iz javnog priopćenja Dinama vidljivo je da da prva momčad i stručni stožer to nisu prihvatili. Kako čujemo, nisu htjeli ni razgovarati.
Igrači burno reagirali, još nemaju prijedlog
Dinamo je predložio da jedna trećina bude isplaćena s odgodom, a jedne bi se trebali zauvijek odreći. Mjera je to koja bi trebala vrijediti do 30. rujna. Igračima ne ide na čast što su tako žestoko reagirali. Bilo bi logično da daju neki prijedlog. Zasad ga nisu dali. Situacija je stoga dosta napeta.
Pregovori će uslijediti prije ili kasnije, mogli bi biti dosta mučni. Klub je u nezgodnoj situaciji ponajviše stoga što se ne zna što će biti sa sljedećom sezonom.
Što ako UEFA otkaže kvalifikacije za Ligu prvaka?
Što ako UEFA kaže da ovog ljeta neće biti kvalifikacija za Ligu prvaka, nego da će skupine tvoriti klubovi rangirani po ljestvici koeficijenata. Dinamo ima pokrivene troškove do početka rujna. Dalje je neizvjesno.
E, sad, je li pošteno i pravedno da neposredni proizvođači, a to su igrači i stručni stožer, podnesu kresanje plaća? Ovisi iz kojeg kuta gledate na situaciju. Mnogi će reći da jest, jer ionako previše zarađuju pa je red da se odreknu jednog dijela.
Ključno pitanje: Jesu li igrači zaradili svoje plaće?
Nije u pitanju egzistencija Dinamovih nogometaša, i s jednom trećinom primanja koje imaju u Dinamu na polugodišnjoj razini može se više nego ugodno živjeti, pogotovo oni koji najviše zarađuju. Neki će reći da je takvo razmišljanje klasični populizam. Živimo u kapitalizmu, tu nema uranilovke, nego tko je koliko zaradio.
Naravno da situacija izgleda posve drukčije iz rakursa igrača. Postavlja se ključno pitanje: jesu li igrači zaradili svoje plaće? Ne mislimo po slovu ugovoru, nego na to jesu li klubu donijeli novac kojim ih plaća?
Dinamo nije Osijek
U slučaju Osijeka vjerojatno nisu. Kako igraju ove sezone i koliko je klub uprihodio na osnovi njihovih igara, posve je shvatljivo da su odmah pristali na smanjenje.
U slučaju Dinama situacija je posve drukčija. Stavite na kamaru sve što su igrači Dinama donijeli klubu svojim igrama ove sezone, samo iz nagradnog fonda UEFA-e radi se o cifri od 30 milijuna eura, a gdje je još golemi porast vrijednosti svakog igrača na tržištu.
Kada tako pogledate stvari, tko može reći da nisu zaslužili, bolje rečeno zaradili svoje plaće? S obzirom na to koliko su svojim partijama donijeli novca klubu, ne čudi što se neki igrači Dinama, kako doznajemo iz naših izvora, mišljenja da su zapravo potplaćeni.
Najbolji kada je najviše trebalo
Znate ono, onaj koji zarađuje manje, a misli da daje više nego onaj koji je bolje plaćen, bit će nezadovoljan. Posebno će biti nezadovoljan ako mu želite dodatno skresati plaću. Uvijek je to tako u životu i nikad se neće promijeniti.
Nogometaši Dinama bili su najbolji u najvažnijem dijelu sezone za najbolje hrvatske klubove, onom u kojem se vade europske vize. To je ključan dio sezone za Dinamo jer glavninu proračuna puni od UEFA-inih nagrada. Ako se ostvari uspjeh, kao što je to bilo ove sezone, nabijaju se i cijene igračima.
Jasno je da Dani Olmo ne bi bio prodan za poznati iznos da nije bilo plasmana u Ligu prvaka i da se tamo Modri nisu predstavili u dobrom svjetlu. Taj nastup značajno je utjecao na konačnu cijenu.
Dakle, ne može se reći da Igrači Dinama nisu zaslužili, i još važnije zaradili svoje plaće ove sezone. Isto vrijedi i za trenera Nenada Bjelicu.
Bjelica je vrnunski plaćen, ali...
Činjenica jest da je vrhunski plaćen, europski. Neslužbeno po novom ugovoru ima oko milijun eura godišnje, s bonusima je to i osjetno više. Lako je izračunati kolikog novca bi se trebao odreći. Može Bjelica bez toga, neće propasti, ali je li to pravedno?
Zašto bi se odrekao novca koji je već, podcrtavamo, zaradio. Ne hipotetski, nego činjenično. Nije ovdje riječ o utakmicama koje se tek trebaju odigrati. Dinamo ima mizerne prihode od televizijskih i marketinških prava. Drugi dio sezone za Dinamo u financijskom smislu uopće nije važan. Igrao ili ne igrao, on je svoje već uzeo, a jasno je da će biti prvak Hrvatske
Pregovorima do rješenja
Tu se nema što spekulirati. Da Dinamo ove sezone nije uspio u Europi, to bi bila druga priča. OK, igrači moraju imati razumijevanja za probleme kluba, mogu pričekati isplate, ako je protok novca zaustavljen, ako sve što treba leći klubu, ne dolazi kako je predviđeno. No zarađeni novac od UEFA-e i već prodanih igrača leći će prije ili kasnije.
No zašto bi se igrači odrekli svoga udjela koji je izražen u plaći!? To je realno pitanje i jak argument kada se vrate za pregovarački stol s čelnicima kluba. Pregovori su jedini način kako se problem može riješiti. Tvrdoglavo odbijanje razgovora neće nikome koristiti.
-
{{PollEntryResults.24497.Percent}}%Da, trebali bi pomoći klubu u ovim teškim vremenima{{PollEntryResults.24497.Votes}}
-
{{PollEntryResults.24498.Percent}}%Ne, klub treba potpuno ispoštovati potpisane ugovore{{PollEntryResults.24498.Votes}}
-
{{PollEntryResults.24499.Percent}}%Ne znam, ovo je dosta nezgodna situacija{{PollEntryResults.24499.Votes}}
Ukupno {{TotalVotes}}
Greška prilikom glasanja. Pokušajte ponovno kasnije. {{error}}