Tko je u ovom trenutku najbrži nogometaš na svijetu? Pitanje na koje nema adekvatnog odgovora i neće ga tako skoro biti.
FIFA 19, primjerice, procjenjuje da su trojica najbržih Adam Traore, Kylian Mbappe i Gareth Bale. Prva dvojica vjerojatno su u samom vrhu, možda i na vrhu, dok za Balea sumnjamo. Velšanina su nagrizle ozljede i godine te teško da je još uvijek u top-izdanju, iako je još uvijek iznimno hitar.
Kultni klub u misiji povratka odbjeglih sinova: Ako ovo uspiju, poletjet će u "nebesa"
Vjerojatno nije više najbrži ni u Real Madridu, prema priznanju Balea u jednom intervjuu, to je francuski stoper Raphael Varane, a kako ćemo u donjem dijelu teksta pokazati, u španjolskoj ligi postoji barem još jedan hitriji nogometaš u ovom trenutku.
Podatke koje nudi FIFA 19 trebaju se uzeti s velikom dozom opreza, sigurno nisu baš najtočnije, jednako kao i brojne analize te kojekakva mjerenja kojima su svake sezone preplavljeni svjetski mediji.
Kada se upitate tko je najbrži, sve ovisi na što točno mislite – najbrži na stotinu metara, što je najčešće asocijacija s obzirom na to da se oduvijek smatra najbržim čovjekom na svijetu atletskog prvaka na istoj dionici, ili najbrži na 50, 30 ili 20 metara, što su najčešća mjerenja u nogometu, potom najbrži u jednom trenutku, onaj tko postiže najveću brzinu, ili možda najbrži s loptom u nogama...
Tko je najbrži nogometaš na svijetu?
Dakle, priča je rastezljiva, a i da se precizira na što se misli, opet ne bi bilo točnog odgovora, jer još uvijek ne postoje verificirana, odnosno službena mjerenja za nogometaše, kao što je to slučaju u natjecanjima atletičara, u kojima je protokol poznat i koriste se najmoderniji sustavi za mjerenje.
Nogometni i ini sportski klubovi, napose NFL momčadi, imaju svoja interna mjerenja, ali ona se nipošto ne mogu uzeti kao službena, a još manje kao precizna. Obično su mjerenja ručna, a tu su odstupanja tako velika da ne mogu biti relevantna. Postoje elektronska mjerenja za vrijeme utakmica, kao što se to radi na svjetskim ili europskim prvenstvima. Ta su mjerenja već vjerodostojnija, ali ni ona nisu precizna, jer nisu verificirana, nema protokola, komisije, mjerenje vjetra i slično, a uvijek je upitna i ispravnost opreme.
Da su česta velika odstupanja i nepreciznosti, govori posljednji slučaj koji je privukao poveću pažnju svjetske, napose španjolske javnosti. U prošlom kolu elitne španjolske lige 24-godišnji hitronogi napadač Athletic Bilbaa, Inaki Williams, postigao je dva gola u derbiju sa Sevillom na San Mamesu.
Favorizirana Sevilla samo je nekoliko dana prije pobijedila s 3:1 Athletic na njegovu stadionu u prvoj utakmici osmine finala Kupa kralja, ali Baski su se revanširali Andalužanima u njima puno važnoj utakmici u prvenstvu. Pomalo nevjerojatno zvuči podatak da je Williams zabio gol na domaćem bunjištu nakon čak 770 dana posta ili 41 utakmice. Zbog svoje hitrine, Williams je puno opasniji kada Athletic gostuje i igra na kontre. Prije ove utakmice postigao je pet golova, svih pet na gostovanjima.
Čudesan sprint i gol Inakija Williamsa
Ovaj put bio je dvostruki strijelac na San Mamesu i može se reći da je donio iznimno važnu pobjedu svojem klubu, koji je u prvom dijelu sezone igrao jako loše i tavorio pri dnu ljestvice. Tek je sredina sezone, vjerojatno će Athletic izaći iz krize do kraja prvenstva, ali zasad se grčevito bori za ostanak u ligi, pa je razumljivo zašto su njegovi navijači tako bučno proslavili pobjedu. Koliko su slavili, neupućen promatrač mogao je pomisliti da su osvojili kakav važan trofej.
Kako god, tamnoputi napadač baskijskog ponosa, koji je rođen u Bilbau, a otac i majka su mu afričkog podrijetla (Gana i Liberija), odigrao je, ukupno gledajući, odličnu utakmicu, a najupečatljiviju trenutak priredio je u 84. minuti, kada je nakon sjajne solo-akcije postigao drugi, doista čudesan gol i izazvao delirij na stadionu.
Williams je na svojoj polovici terena prihvatio loptu i poletio travnjakom kao ispaljen iz topa. S dugačkim forom pretrčao je dvojicu gostujućih igrača tako da se činilo kao da hodaju. U punom sprintu obišao je vratara i postigao gol koji je podigao cijeli stadion na noge. Svakako najgol kola, možda i cijele sezone. I ne samo u Španjolskoj.
Williams podsjetio na Baleov trk protiv Barcelone
Williams je dobio dugotrajne ovacije „katedrale“ španjolskog nogometa. Sasvim zasluženo. O tom golu priča se već danima i pričat će se još dugo. Možda će mu još malo podići vrijednost na Transfermarktu, koji ga procjenjuje na 28 milijuna eura.
Bio je to sprint i eksplozivno ubrzanje koje je podsjetilo na "pravog Ronalda", onog brazilskog, a u novije vrijeme ništa slično nije viđeno od slavnog trka Garetha Bale na Mestalli, u onom opjevanom okršaju Real Madrida i Barcelone u finalu Kupa kralja prije četiri i pol godine, kada je Velšanin ostavio u prašini tada mlađahnog Marca Bartru i postigao pobjednički pogodak u finišu utakmice.
“Cardiff Express” pretrčao je u tom sprintu 59,1 metar za samo 7,04 sekunde. Prije dvije godine meksički klub Pachuca iznio je svoja mjerenja sakupljena u nekoliko sezona prije toga. Meksikanci su konstatirali da je Bale najbrži nogometaš na svijetu s loptom u posjedu. Navodno je 2015. u jednoj utakmici dosegao brzinu od 36,9 km/h.
Ako je i istina, što nije dokazano, Bale je danas stariji za četiri godine i „bogatiji“ za barem dva tuceta blažih i težih ozljeda, tako da teško može ponoviti takvu brzinu. Ako bismo se morali kladiti, uložili bismo na to da je Inaki Williams trenutačno hitriji. Uzgred rečeno, Williams nije uvršten među 20 najbržih na FIFA 19, što dovoljno govori koliko je ta lista precizna, iako se ne može reći da je sasvim nerelevantna.
Dileme oko mjerenja brzine
Nakon utakmice španjolski dnevni tisak iznio je podatak da je Williams u opisanoj akciji pretrčao ukupno 57 metara te da je imao maksimalnu brzinu u jednom trenutku od 34.5 km/h. U analizi utakmice španjolske televizije izneseni su bitno drugačiji podaci. Po njima je Williams pretrčao 62,3 metra, a maksimalna brzina bila mu je čak 38,8 km/h. Po tome je Willams najbrži nogometaš na svijetu u ovom trenutku.
Kako to već biva posljednjih godina, taj je podatak po inerciji pokrenuo lavinu usporedbi na društvenim mrežama sa svjetskim rekorderom na stotinu metara i najvećim sprinterom svih vremena Usainom Boltom. Ne treba se čuditi navijačima kad čak i veliki svjetski mediji često potežu takve potpuno nerealne, pa i komično nekompetentne usporedbe najboljih sprintera i najhitrijih nogometaša.
Williamsov sprint stvarno je fascinantan, strelovito ubrzanje i eksplozivnost vidljivi su golim okom, ali naravno da su usporedbe s Boltom debelo pretjerane. Budući da smo u zadnje vrijeme preplavljeni smiješnim, pa i grotesknim usporedbama najbržih nogometaša sa sprinterima, posebice Boltom, možda je zanimljivo vidjeti koju je maksimalnu brzinu postigao Bolt prilikom postavljanja svjetskog rekorda na 100 metara 2009. na Svjetskom prvenstvu u Berlinu. Jamajčanin je dosegao brzinu od 44.16 km/h, a prosjek mu je bio 36.7 km/h. Ove brojke sve govore.
Nogometaši rekorderi
Na stotinu metara nogometaši nemaju nikakve šanse s najbržim sprinterima. Tek nekolicina aktivnih nogometaša može trčati ispod 11 sekundi stotinu metara, ako startaju iz blokova i vrijeme im se elektronski mjeri, dok najbolji sprinteri trče ispod 10 sekundi. Na prste jedne ruke kroz povijest mogu se nabrojati nogometaši koji su mogli istrčati „stotku“ ispod 10.50, a da imaju adekvatan dokaz za taj rezultat.
Ima puno neprovjerenih priča s mitološkim prizvukom o ekstra brzim nogometašima, pogotovo u prošlosti, kao recimo o legendarnom Argentincu Claudiju Caniggiji, ali nema dokaza koliko su zaista trčali, je li im se doista mjerilo i ako se mjerilo, jesu li mjerenja bila ispravna i u kojim uvjetima se trčalo.
Mjerenja sa štopericom i „odokativnim startom“ ne mogu se uzeti u ozbiljno razmatranje. Oni koji imaju dokaze uglavnom su nepoznati široj javnosti, u pravilu su se paralelno bavili nogometom i atletikom.
Darren Campbell i Adam Gemili imaju najbrže izmjereno vrijeme, ali teško se mogu svrstati u red nogometaša jer su nogometne karijere rano završili i na kraju su odabrali atletiku. Klasični profesionalni nogometaš, dakle onaj koji je napravio kakvu-takvu nogometnu karijeru, jest Amerikanac Marvell Wynne.
Boltove monstruozne performanse
On je na koledžu trenirao atletiku i bio je jedna od većih atletskih nada SAD-a, no na kraju je izabrao nogomet. Bio je član MLS momčadi San Jose Earthquakes, a danas je u igračkoj mirovini. Na jednom od atletskih mitinga trčao je 10.39. Prilično je jasno da on nije mogao istrčati taj rezultat kad se počeo baviti isključivo nogometom.
Neki vole uspoređivati vremena nogometaša i sprintera na 30 metara. Prije dvije-tri godine u njemačkim medijima pojavio se nevjerojatan podatak da je Pierre-Emerick Aubameyang, tada član Borussije Dortmund, na mjerenjima kluba istrčao 30 metara za 3.70 sekundi. Za one koji samo ovlaš prate atletiku znaju što to znači. Po tome je Aubameyang brži u prvih 30 metara ne samo od Bolta nego od svih najbržih sprintera u povijesti.
Naime, Bolt je na spomenutoj utrci u Berlinu istrčao prvih 30 metara za čudesnih 3.78 sekundi. Iako neki neupućeni promatrači misle da Bolt i nema neki start, jedini sprinter kojije ostvario brže vrijeme u prvih 30 metara utrke na stotinu metara jest Maurice Greene (3.75).
Treba uzeti u obzir da je Greene niži od Bolta čak 19 centimetara tako da je logično da prema fizičkim predispozicijama ima prednost kada se kreće iz startnih blokova. S obzirom na to da je Bolt visok čak 195 centimetara, podatak da ima drugi najbrži rezultat na 30 metara možda na najbolji način pokazuje Boltove monstruozne performanse, jer ako je bio tako hitar na otvaranju utrke, ne treba pojašnjavati kakvu brzinu razvija u ostatku utrke.
Komične usporedbe
Informacija o Aubameyangovu rezultatu ničim nije dokazana. Ne zna se u kakvim je uvjetima postignut taj rezultat, ako je uopće postignut, a sasvim je izvjesno da se radilo tek o marketinškom triku, a koji su po običaju progutali brojni svjetski mediji tako što su uglavnom nekritički prenosili te podatke.
Malo tko se upitao kako se vrijeme mjerilo, ručno ili elektronski, što je kao nebo i zemlja, je li kretao iz startnih blokova ili nije itd. Ne čudi što su se i Bolt i Aubameyang slatko nasmijali kada su ih na zajedničkoj press-konferenciji upitali tko bi pobijedio da izađu na stazu. Marketinški gledano, bila je to sjajno zamišljena ideja njihovih sponzora kako da privuku pažnju medija, te „nešto“ manje sjajna reklama za one koji su „progutali“ priču.
Logično je da najbrži nogometaši ne mogu biti brži od vrhunskih sprintera jer nogomet nije atletika, metodologija treninga posve je drugačija, a i selekcija je bitno različita. Čak i da se posvete isključivo atletici, astronomski je mala šansa da bi se najbrži nogometaši mogli barem približiti najboljim sprinterima, posebice jamajčanskoj munji, fenomenu i talentu koji se rađa jednom u stotinu godina. Šanse su im otprilike tolike kolike su i Boltu da će u tridesetim postati vrhunski nogometaš.