Na prvom treningu hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Katru nastala je mala konfuzija nakon što smo zaključili da je na travnjaku 25 igrača. Jedan je nedostajao, a nismo imali službenu informaciju o kome se radi.
Tri vijesti o kojima se priča
Još osjeća posljedice ozljede: Livaja samo trčao individualno, evo kad će moći trenirati
Kako igrači treniraju podalje od novinarskih mjesta, trebalo je vremena da bi se dešifriralo tko nedostaje. Nakon desetak minuta zaključili smo da nema Marka Livaje.
Poznato je da je Livaja imao problema s mišićima i da ga nije bilo u kadru za prijateljsku utakmicu sa Saudijskom Arabijom.
Livaja trenirao odvojeno, ali sutra se priključuje glavnoj grupi
Napetost je razbijena kada je istrčao nakon petnaestak minuta u društvu fizioterapeuta. Lagano su nizali krugove i zagrijavali mišiće. Livaja je ostatak treninga trenirao odvojen od skupine.
Prema informacijama koje smo dobili, osjeća se dobro i sutra bi se trebao priključiti glavnoj grupi. No to još nije sigurno. Ako se priključi i ne bude imao problema, bit će na dispoziciji izborniku Daliću za prvu utakmicu.
Domagoj Vida: "Da sam htio biti zabavljač, ostao bih kod kuće! Radim i čekam svoju priliku!"
Pet je dana do sudara s Marokom i otvaranja Svjetskog prvenstva, a hrvatskih navijača nema ni u tragovima. Sinoć smo sletjeli u Dohu i u hotelu nas je dočekala ludnica. Na gornjim katovima hotela nalaze se barovi i restorani. Bili su krcati, u kolonama se čekalo ispred liftova, putem se defilirale i dame sumnjivog morala koje proždiru očima, a od Hrvata ni traga.
Jordanac i Hrvatica na dočeku Vatrenih u Dohi
Do današnjeg dolaska hrvatskih reprezentativaca u bazni hotel nismo vidjeli nikoga u hrvatskim bojama. Dok smo čekali Vatrene, otišao sam na kavu u obližnji kafić. Tamo sam konačno zamijetio muškarca sa šahovnicom na šilterici. Sjedio je u društvu supruge.
Livaković uoči početka SP-a: "Najvažnije je proći grupu, nadam se da ćemo napraviti velike stvari"
„Jeste li iz Hrvatske?“ prišao sam i upitao ih.
„Ja jesam, on nije, ali strastveni je navijač Hrvatske“, odgovorila mi je na hrvatskom i sa širokim smiješkom Alena.
„Muž mi je Jordanac, a ja sam iz Zagreba. U Dohi živim već desetak godina, udala sam se za Fadija, a on je u međuvremenu postao strastveni navijač Vatrenih. Nije da je bio neki nogometni fanatik, ali poludio je za Vatrenima kada smo bili na dočeku poslije Rusije.
"Bio sam dočeku u Zagrebu i nisam mogao vjerovati"
„Nisam mogao vjerovati, bila je takva atmosfera da to je teško prepričati. U zraku se osjećao nevjerojatan naboj. Uvidio sam da su Hrvati jako strastveni i ponosni na svoju zemlju i nogometnu reprezentaciju“, prepričao je Fadi što je doživio tog vrućeg srpanjskog dana 2018.
„Otada je Fadi mom ocu još draži jer i on je strastveni ljubitelj nogometa i veliki navijač Vatrenih“, nastavila je ljubazna i simpatična Alena, inače iz centra Zagreba.
„Iz Vlaške sam otišla put bijelog svijeta“, nasmijala se i prepričala kako je završila u Dohi.
„Radila sam pet-šest godina za jednu poznatu modnu kompaniju i dobila sam ponudu da odem na godinu dana u Dohu pomoći u razvitku branda. Bila sam mlada i mislila sam da neću dugo ostati. Na kraju sam se tu udala, promijenila kompaniju, dobila još bolji posao i, eto, još uvijek sam ovdje“, priča Alena, dok nam je ljubazni Fadi skoknuo po kavu i piće.
"Katar je puno bolja zemlja nego što je neki prikazuju"
„Muž mi radi u jednoj marketinškoj kompaniji. Radio je za FIFA-u branding Svjetskog prvenstva u Dohi. Sve reklame koje vidite po gradu išle su preko njega“, priča Alena i otkriva da su jako zadovoljni u Katru.
„Imamo dobre poslove, zarađujemo dobro i živimo lijepo. Svaki put kada se vratim u Hrvatsku osjetim neku tešku atmosferu. Ljudi mi izgledaju zabrinuto i dosta apatično. Ovdje je potpuno drukčija atmosfera.“
Fadi se uključio u priču.
„Katar je puno bolja zemlja nego što se prikazuje u nekim medijima. Katarani nisu zaslužili takvu difamaciju. Previše je stereotipa i neprovjerenih informacija. Malo me smetaju priče o brojnim poginulim radnicima. Spominju se tisuće, a zapravo se radi o desecima. Gledajte, nesreće se događaju svugdje, pogotovo kada se puno gradi, no nije istina da se ne pazi na ljude i da žive u bijednim uvjetima“, kazao je Fadi, a Alena dodala.
"Hrvati u Dohi se baš i ne druže"
„Ljudi se moraju i sami paziti, poštovati pravila. Problem je što ovdje dolaze raditi ljudi koji nisu dovoljno educirani i nerijetko ne vode brigu o sebi, a ni o ljudima s kojima rade. Uostalom, većinu poslova odradile su europske kompanije, a one imaju standarde zaštite i prevencije. Katarani su to sve platili, oni mahom nisu sudjelovali u izgradnji.“
VIDEO Ekipa Vijesti Nove TV dočekala reprezentaciju pred hotelom
Alena kaže da se Hrvati baš i ne druže previše u Dohi.
„Nije da nas je puno, ali nije i da nas nema. No nema nekog druženja. Srbi i Bosanci više se druže i izlaze. U Dohi postoji klub u kojem se jednom tjedno održavaju 'balkanske proslave'. Bude jako veselo, ljudi se mogu lijepo opustiti i zabaviti, ali Hrvati slabo navraćaju. Ne druže se ni međusobno. Ne znam zbog čega je to tako“, sa malim razočaranjem u glasu kaže Alena.
„Muž će mi ići na sve utakmice hrvatske reprezentacije, a ja ću preskočiti Maroko. To je opasna reprezentacija i tu može biti svašta, a ja ne bih mogla podnijeti da izgubimo. Uzrujem se jako kada Vatreni ne pobijede. Kanada je slabija, nju ćemo lakše pobijediti. To ću ići gledati, želim slaviti pobjedu.“
"Katarani ne mogu razumjeti Hrvate"
Kada smo se dotakli teme navijača i malog broja Hrvata koji će doći u Katar, Alena je pronašla jednu zamjerku na račun domaćina. Kaže da joj je žao što Katarci nisu pustili da navijači dolaze bez unaprijed plaćenog smještaja.
„Njima je teško razumjeti da netko može doći i spavati u vreći ili gdje stigne. Ne znaju oni što su hrvatski igrači. Moj suprug mi nije vjerovao dok nije vidio doček Vatrenih poslije Rusije“, kazala je baš u trenutku kada je pred hotel stigao autobus s hrvatskim igračima.
Na dočeku nije bilo puno znatiželjnika. Na terasi obližnjeg kafića okupilo se tek desetak ljudi, a na rampi pred hotelom stajala je majka s klincem od sedam-osam godina.
„Mi smo Amerikanci i gledamo što se to ovdje događa. Sin mi kaže da je to hrvatska reprezentacija u nogometu. On to puno više prati nego ja“, nasmijala se vesela gospođa koja nikada nije čula za Modrića i društvo.
Amerikanka i sin čekali Vatrene
„Mama ne zna, ali ja znam. To je ovdje jedino bitno“, dobacio je dječak s ozbiljnim izrazom lica dok nam je svima sunce udaralo u glavu na vrlom betonu.
U navijačkom selu nadomak zračne luke Hamad još je vrelije. Izgrađeno je na suhom pijesku, zelene graničice nema u krugu nekoliko kilometara.
Moći će primiti 50 tisuća navijača. Na okupu Englezi, Nijemci, Francuzi, Poljaci, Hrvati, Srbi… Domaćini se nadaju da neće biti problema, da će carevati samo mir i ljubav. Selo je još uvijek prazno, sreli smo samo dvojicu Argentinaca i dvoje Iranaca.
„Zadnja je to šansa za Messija. Ufamo se u Lea, ali i igramo dobro. Možda je stiglo naše vrijeme“, rekao nam je Rafael.
"Skočiću je učinjena nepravda"
Mlađahna Iranka i Iranac poskočili su kada su čuli da smo iz Hrvatske. Dragan Skočić mjesecima je bio glavna tema iranskih medija.
„ Nije fair što su mu napravili. Praktički nije izgubio nijednu važnu utakmicu, plasirao se na SP, a brutalno su ga potjerali. To je maslo novih šefova Saveza, navijači su htjeli da ostane. Učinjena mu je nepravda“, ispričala nam je Iranka, koja očito jako voli nogomet.
„Nadam se da će Iran dobro igrati i da ćemo dugo ovdje ostati“, uskliknula je.
Zasad nema prevelikih organizacijskih problema, ali glavnina navijačkih skupina još nije pristigla u Dohu. Vidjet ćemo što će biti krene prvi veći val. Novinari su uglavnom stigli. Došli su sa svih strana svijeta. Ručali smo u društvu pričljivih Meksikanaca.
„Nismo dobri, ne vjerujemo u neki rezultat. Nemamo lidera, kapetan je peti put na SP-u, ali nema karizmu. Ako prođemo skupinu, bit ćemo iznenađeni“, priča nam iskusni Alfonso, kojem je prvi Mundijal bio u SAD 1994.
Meksikanci ne vjeruju svojima, a Hrvatsku vide dosta daleko, ali ne i u finalu
„Hrvatska mi izgleda odlično, ali čini mi se da imate malo prestaru udarnu postavu. Mogli biste daleko, ali sumnjam da možete ponoviti Rusiju“, kazao nam je nešto mlađi Diego.
Središnji press-centar izgleda sjajno. Doista je ogroman, možda najveći u kojem sam dosad bio, a ovo mi je već osmi veliki turnir. Press-dvorana je spektakularna, a i restoran je možda najbolji dosad. Jedina zamjerka su loše označene rute i nedovoljno upoznati volonteri.
Sve je toliko veliko da se lako izgubite, a malo tko zna sve što vas zanima. Najteže je taksistima koji jako teško pronalaze koridore do zone s koje ih pozivamo. Sigurno bi im puno pomoglo kada bi imali vidljivije oznake.
Nedostaju oznake na cestama i punktovima
No to su ipak sitnice koje se lako poprave. Organizatori još imaju vremena da sve poslože na svoje mjesto. Uostalom, malo je organizatora kojima je sve štimalo od prvog trenutka.
Možda samo na SP 2006. u Njemačkoj nije bilo nikakvih propusta. Ali ne mogu svi biti kao Nijemci, a i ne trebaju. Mundijal u Katru ima svoj šarm i vjerujemo da će sve proteći kako treba. Infrastruktura je fantastična, tu nema nikakvih zamjerki, samo pohvale.
