Hrvatski su ragbijaši amateri, a borit će se na Europskom prvenstvu s profesionalcima iz najjačih europskih nacija. Ovo su priče nekih naših junaka...
Jedan radi u Hrvatskoj vojsci, jedan je ugostitelj, jedan trgovački putnik, jedan fizioterapeut... I, dakako, nekoliko je studenata, koji i putovanja na natjecanja i slobodno vrijeme između treninga i utakmica katkada koriste za učenje. To je hrvatska ragbijaška reprezentacija. Čisti amaterizam, srce i ljubav prema sportu.
''Ne, nitko od nas ne dobiva ni cent od ragbija'', potvrdio je kapetan Nikola Pavlović.
Đoković hitno operiran, saznao je nove loše vijesti
On igra za Sinj, a ima ih i iz Mladosti, Nade, Zagreba i Novog Zagreba. Iz inozemstva su došla samo braća Francisco i Domingo Rizzi, mladići iz Argentine. Da, hrvatska je reprezentacija u ragbiju 7 - dinamičnoj i iscrpljujućoj olimpijskoj verziji toga sporta, u kojoj je na terenu iste veličine po sedam igrača (umjesto 15) i poluvrijeme traje sedam minuta (umjesto 40) - ostvarila povijesni uspjeh, ušla je u najviši rang Europskog prvenstva. I to bez ijednog novozelandskog Hrvata u sastavu! Pardon, s jednim: izbornikom Anthonyjem Pošom (50).
Mala Hrvatska uz svjetske velesile
''Mala Hrvatska igrat će uz Engleze, Francuze, Talijane, Irce... Čudo! U jednom olimpijskom sportu smo među 12 najboljih u Europi. Dečki koji ne igraju ni za što, a daju sve!'' ponosno je pričao Poša uoči Europskog prvenstva koje se od petka do nedjelje igra u Makarskoj, i dodao:
''Svi suparnici u toj najvišoj diviziji imaju profesionalne ili barem poluprofesionalne igrače.''
''Ragbijaški Modrić'' predvodi naše
On nema ni jednog igrača koji zarađuje igrajući ragbi. Ali ima iskusnog Nika Jurišića (35), kojeg nazivaju ragbijaškim Modrićem, i nekolicinu mladića rođenih u ovom tisućljeću. Unatoč stalnim izostancima igrača zbog posla i ozljeda, ušli su u europsku elitu.
Kapetan reprezentacije je Nikola Pavlović (32), poručnik Hrvatske vojske i pripadnik Inženjerijske bojne Gardijske mehanizirane brigade u Sinju.
''Bilo je ljeto, imali smo treninge u vojarni i svaki dan dok sam prolazio gledao sam vojsku. Oni su provodili obuku, viđao sam ih s oružjem, vidjela se stega, a meni je kao dječaku bilo najzanimljivije gledati kako oni to hodaju svi ukorak. Kako oni to znaju? Mislim da sam tada, s prozora, odgledao svaku prisegu. Tako sam nekako imao priliku osjetiti i sport i vojsku. Valjda sam ih tada zavolio'', ispričao je Nikola.
"Hajduk je bio njegov klub iz snova, ali odbili su ga. To je motiviralo Modrića"
Njegova majka, djelatna časnica, radila je u vojarni u Sinju pa je i Nikola kao dječak tamo često dolazio. I ujaci su bili vezani za vojsku. A u vojarni su, odmah nakon rata, održavani i treninzi Ragbi kluba Sinj, u koji se Nikola upisao kao šestogodišnjak.
''Skoro cijela obitelj bila je u Hrvatskoj vojsci, majka i oba ujaka bili su u Domovinskom ratu, ujak Ivica Vučemilo Vuko bio je načelnik Središta za obuku i izobrazbu vojnika u Sinju. Kod nas se vojnički poziv nekako prenosio s koljena na koljeno. I danas je u našoj obitelji pet-šest ljudi vezano za vojsku: ja sam u vojsci, rođakinja, još jedan rođak... Kada se svi okupimo oko stola, najviše razgovaramo o vojničkim čizmama, haha!''
Važan je igrač i u "velikom" ragbiju i u onom olimpijskom, ragbiju 7.
''Ja imam inače svojih utreniranih oko 100 kilograma, i to je dobro za ragbi 15. Međutim, u ragbiju 7 ništa ne znači masa i muskulatura, tu trebate biti izdržljivi i jako brzi. Zato ja svake godine oko svibnja počnem skidati kile, moram ih spustiti od osam do deset kako bih bio dobar za ragbi 7 turnire u lipnju i srpnju. Eh, ali onda počinje sezona ragbija 15 pa opet moram vraćati kile. I tako svake godine ispočetka, i svake godine kažem ‘ovo je zadnja godina da radim ovako’, ali eto, izgleda, još nije...''
Za seniorsku momčad Sinja igra od 2008. i u povijesti kluba osnovanog 1978. najbolji je strijelac.
Dinamo opako grize prema Mierezu, no Argentinac u Zagreb može samo na jedan način
''Ragbi je kontaktni sport, tijekom utakmice netko će vas sigurno udariti. Sudac je glavni. On je kao u vojsci zapovjednik. Ne možete s njim raspravljati, svađati se... Bože sačuvaj da je u ragbiju kao u nogometu. Ako mu prigovoriš, ako prijeđeš granicu, odmah dobiješ žuti karton, a to znači deset minuta izvan igre. Sudac neće razgovarati ni s kim osim s kapetanom. Dosta smo zaštićeni od udaranja i sličnih situacija, sve je regulirano pravilima.''
A najiskusniji je reprezentativac Nik Jurišić (35), kojeg zovu ragbijaški Modrić.
''Za utakmice reprezentacije moram uzeti godišnji udmor. I kad oduzmete sve utakmice i pripreme, ostane mi deset dana godišnje za obiteljsko ljetovanje! I tako već godinama. Zanimljivo mi je i dok god imam podršku obitelji, prije svega žene, igrat ću. Radim terenski, kao voditelj prodaje, i važno je da me poslodavac razumije. Nekim je igračima lakše dobiti godišnji odmor, nekima teže. Ragbi mi je donio puno, ne financijski, ali benefite kroz život i poslovno, izgradio me kao osobu, zdravo je okruženje, naučiš se pobjeđivati i gubiti...'' rekao je Jurišić.
Osim vojnika, imamo i stomatologa u momčadi
Luka Lerotić (30) igrač je i trener Sinja, koji je ispisao povijest sporta u cetinskoj krajini kad je kao trener prošle sezone ragbijaše Sinja odveo do prvog naslova prvaka.
''Teško je biti trener i igrač, na terenu je teško trenerski reagirati, nekad zaboravim nešto prenijeti momčadi, napraviti zamjenu...''
Osim što je trener prvaka i reprezentativac, Lerotić je stomatolog.
''Od ragbija nemam nikakvu materijalnu korist, samo obvezu i gušt. Dentalni centar u kojem radim posjećuju ljudi iz čitave Europe, kojima se isplati doći u Hrvatsku na odmor i sanirati sve svoje probleme, jer su cijene velikih zahvata njima mnogo pristupačnije ovdje, a usluga je vrhunska. Da, kad je pred nama neka veća utakmica, misli mi bježe na ragbi čim završim posao. Zašto stomatologija? Bio sam odličan učenik i naginjao sam prema medicinskim granama. Laički sam pretpostavio da školovanje u "općoj" medicini jednostavno traje predugo pa je izbor pao na dentalnu medicinu. Kasnije shvatiš da te svakako čeka još 40 godina učenja i napredovanja u struci. Iako, kako nikad nisam imao problema sa zubima, nisam znao ništa o stomatologiji osim da postoje sive i bijele plombe, haha!''
Možda su vam u zubarski stolac nekad sjeli i suigrači?
''Mislim da jesu jedino za vrijeme studija, kad se nude besplatne usluge popravaka ljudima pa ih izvode studenti pod nadzorom voditelja vježbi.''
Napoli predstavio novog trenera, ljubimac je Ivana Perišića
Dvojici mladih Zagrepčana i očevi su bili ragbijaški reprezentativci.
''Zaposlen sam u tvrtki za namještanje optičkih salona i imam takvo radno vrijeme da stižem redovito na treninge i utakmice, a kad su neka putovanja i pripreme reprezentacije, uzimam godišnji odmor ili slobodne dane. S tatom Markom odigrao sam nekoliko utakmica zajedno za Mladost pa se nadmećemo tko će postići više polaganja'', priča Matej Buljanović (22), a Niko Vranešević (21) student je medicine. Njegov je otac Tihomir igrao početkom '90-ih.
''Guram fakultet uz ragbi, nosim knjige nekad na putovanja...'' kaže Niko.
Braća iz Argentine prigrlila svoju staru domovinu
Braća Rizzi Hrvati su iz Argentine.
''I baka i djed s mamine strane su Hrvati, emigrirali su nakon Drugog svjetskog rata i upoznali se u Argentini. Djed se zvao Nikša Kosta i iz okolice Dubrovnika je, a baka Ivna Bulat-Tripalo i živjela je u Splitu i Sinju'', rekao je Domingo Rizzi i dodao:
''Nažalost, oboje su umrli 2018. i 2021. pa nisu doživjeli da brata i mene vide u hrvatskom dresu.''
Prošle su godine došli na izlet, obiteljski, obići gradove gdje su živjeli baka i djed.
''Tako smo bili u Splitu, Trogiru, na Hvaru... Jako je lijepo. Hrvatski jezik ne govorimo. Ma nikad nismo ni pomišljali da bismo mogli igrati za hrvatsku reprezentaciju! Mama zna hrvatski, ali iako su joj baka i djed nekad govorili na hrvatskom, ona im je odgovarala na španjolskom. Sad je, naravno, i ona ponosna.''
Rabi u Argentini je itekako popularan
A kako je uopće izbornik Anthony Poša došao do vas?
''Bivši argentinski reprezentativac Marcelo Bosch igrao je u našem klubu Belgranu i kako zna da smo dio hrvatske zajednice, vidio je poziv Hrvatskog ragbijaškog saveza Hrvatima iz iseljeništva i obavijestio nas. Potom smo razgovarali s jednim skautom ovdje, Hrvatom Jorgeom Francetićem, i prijavili smo se.''
U Argentini je ragbi vrlo popularan, njihova je reprezentacija na Svjetskom prvenstvu osvojila četvrto mjesto.
Papa Franjo primio Vatrene: Prepoznao je nešto kod hrvatske reprezentacije
''Mi igramo ragbi od sedme godine, naš klub igra u top ligi Buenos Airesa, u kojem ima više od stotinu klubova. Brat i ja trenutačno smo u drugoj momčadi. Liga je amaterska, tek većina igrača argentinske reprezentacije igra profesionalno.''
Obojica su studenti.
''Ja studiram ekonomiju i radim u jednoj konzultantskoj tvrtki.''
Nogomet ih nije mogao zaobići.
''Naravno da pratim nogomet, nemoguće je ne pratiti Messija i Modrića, a i svjetski prvaci smo. U Argentini se nogomet igra na svakom školskom odmoru. No, nas je od sedme godine privukao ragbi.''
A kad je na nogometnom SP-u igrala Hrvatska protiv Argentine?
''Ha, navijao sam za Argentinu u polufinalu, moram priznati. Ali, kad je Hrvatska ušla u finale 2018. godine, cijeli dan su baku zvali svi njezini poznanici i prijatelji, da joj čestitaju, haha!'' zaključio je Rizzi.
