Sada je posve izvjesno. U finalu Lige prvaka najvjerojatnije ćemo gledati okršaj Reala i Juventusa. U nogometu je sve moguće, ali teško je zamisliti da će Real i Juventus u uzvratima prokockati stečene prednosti.
Baš kao i Real u utorak protiv Atletica, Juve je sinoć održao Monacu sat nogometa. Iz aviona se vidjelo da Monacovoj momčadi nedostaje iskustva za ovakve utakmice. Čast Manchester Cityju i Borussiji Dortmund, ali Juve je u ovom trenutku klasa više i preveliki zalogaj za uistinu talentirane, a za Talijane prezelene Kneževe.
Ovaj Juve podsjeća na Trapattonijevu eru
Torinska Stara dama pod vodstvom Allegrija ove sezone me podsjeća na neka stara vremena, ponajviše na onu slavnuTrapattonijevu momčad s početka 80-ih, kada je Juve imao obranu tvrđu od armiranog betona, a napad koji ne prašta. Tada Zoff, Cabrini, Gentile, Brio i Scirea, a danas Buffon, Barzagli, Bonucci, Chiellini i Dani Alves.
Iako današnja generacija Juvea još nije dosegla slavu, a po meni ni kvalitetu tadašnjeg znamenitog zadnjeg reda Juvea, koji je činio i okosnicu obrane talijanske reprezentacije koja se 1982. popela na krov svijeta, oba zadnja reda izgledaju zastrašujuće. Da je ovoj generaciji Scirea, za mene najbolji stoper od 80-ih na ovamo, onda bi to bilo tu negdje.
Ondašnji Juve „gore“ je imao Tardellija, Boninija, Bonieka, Rossija i kao šlag na tortu Platinija. Sve klasa do klase, legenda do legende. Današnji vezni red i napad realno nije na toj razini, ali daleko od toga da nema klasu.
Nemaju Platinija, ali imaju Buffona
Tadašnja generacija Juventusa u ponešto izmijenjenom sastavu osvojila je ono što je Juveu do tada jedino nedostajalo – Kup prvaka u slavnom heyselskom finalu protiv Liverpoola. To je ono što nedostaje današnjoj generaciji. Ako Buffon i prijatelji odu do kraja, možda će se izjednačiti po slavi i rejtingu s Platinijevom generacijom.
Igrač poput Platinija najviše nedostaje današnjoj generaciji. Ne vidim nikoga tko mu je u ovom trenutku makar i blizu, ali nakon finala u Cardiffu, možda promijenim mišljenje.
Buffon bi s naslovom Lige prvaka zaokružio fantastičnu karijeru i definitivno preskočio Zoffa, ako ga već do sada nije nadvisio. Legendarni Zoff nije dočekao osvajanje Kupa prvaka, prekinuo je karijeru 1983., a budući da je prethodna dva finala s Juveom izgubio, to je jedini veliki trofej koji mu nedostaje u grandioznoj karijeri.
Još uvijek ga nema ni Buffon, koji je također izgubio dva finala, po čemu su dvije legende slične, no Cardiff će mu biti nova i možda posljednja šansa. I možda treća sreća.
Osveta Realu za poraz i sumnjiv gol u finalu 1998.
Ako se u finalu doista sastanu Real i Juve, Stara dama imat će šansu osvetiti se Realu za poraz u amsterdamskom finalu 1998. Tada je Juveu, koji je predvodio današnji trener Reala Zinedine Zidane, presudio Mijatović.
Njegovim golom Real je prekinuo post dugačak 32 godine, toliko mu je naime trebalo da osvoji sedmi naslov prvaka Europe. Iza utakmice ostali su dugački repovi. Talijani su se žalili da je jedini gol na utakmici pao nakon zaleđa. Jel' vas to na nešto podsjeća?
Juventusovi navijači će reći da je bilo debelo zaleđe. Rekli biste, lako je provjeriti, govorimo o 1998., a ne o 1948., utakmicu su pratile brojne kamere razmještene sa svih strana terena pa i iz ptičje perspektive.
No, nije baš lako provjeriti, jer, ono što je najčudnije u cijeloj priči, ni dan-danas ne može se pronaći snimka gola iz perspektive pomoćnog suca kako bi se definitivno razriješio slučaj.
Režiser utakmice snimku sa strane nije pustio ni za vrijeme utakmice. Kako i zašto, nije poznato. Jedan od najvećih misterija Lige prvaka koji još uvijek čeka razrješenje.
