Neki će reći, konkretno čelnici, igrači i trener Malage, da se tu zapravo ne radi o pogreškama nego o režiji. Vjerojatno je to pretjerana konstatacija, namjera se ionako ne može dokazati, ali doista je sve skupa postalo sumnjivo.
HNL suci morali bi 'emigrirati' iz Hrvatske
Da se kojim slučajem u Prvoj HNL dogodio takav niz katastrofalnih pogrešaka, suci bi morali „emigrirati“ iz Hrvatske. Pogreške bi se tretirale kao „krađe“, a suce bi se optužilo za lopovluk. Mito i korupcija bile bi dvije najčešće spominjane riječi.
>> Malaga bijesna nakon gledanja snimke: 'Sumnjamo na Platinija!'
>> Čudesni podvig Borussije: S dva gola u nadoknadi izborili polufinale!
>> Je li Platini 'zaposlenik' Reala i koga Uefa 'gura' u Ligi prvaka?
Ako se isključenja Nanija moglo tretirati kao slobodno sudačko uvjerenje, ako Messijevo zaleđe kod njegova drugog pogotka protiv Milana nije bilo baš lako uočiti, kako objasniti nedosuđeno zaleđe od dva metra Zlatana Ibrahimovića kod njegova pogotka u prvoj utakmici četvrtfinalne utakmici PSG-a i Barcelone ili nedosuđeni jedanaesterac nad Burakom Yilmazom u prvoj utakmici Real Madrida i Galatasaraya, kada je Yilmazu dodijeljen žuti karton zbog simuliranja, zbog čega je propustio uzvratnu utakmicu, iako mu je Sergio Ramos očigledno stao na stopalo? Kako objasniti da se Ibrahimoviću oprosti jedna utakmica suspenzije, a Yilmazu potvrdi suspenzija, iako je jasno da je sudac pogriješio?
U uzvratnoj utakmici Malage i Borussije Dortmund suci su napravili najmanje dvije kardinalne pogreške. Drugi gol Malage bio je iz očiglednog zaleđa, a onda slijedi još već pogreška kod pobjedničkog pogotka Borussije, gdje se radilo o dvostrukom zaleđu u jednom napadu. I to toliko očiglednim da je neshvatljivo kako ih pomoćni sudac nije zamijetio. Neki će reći da se radilo o kompenzaciji, ali u suđenju su kompenzacije zabranjene. Pogreške nije dopušteno ispravljati drugim pogreškama.
Ugrožen status nogometa kao najpopularnije igre
Ima svakakvih optužbi na račun Uefe i sudaca. Neke su potpuno neutemeljene, neke pak imaju smisla. Sudačke pogreške na najvećim natjecanjima postale su toliko učestale da su dovele u pitanje ugled spomenutih organizacija, ali i samog nogometa kao poštene igre. Da ne spominjemo korupcijske skandale koji su posljednjih godina potresali Fifu i Uefu. Status nogometa kao najpopularnije igre na svijetu mogao bi biti opasno ugrožen ako se nastavi trend lošeg suđenja.
Zašto Uefa uporno izbjegava uvođenje tehnologije?
Svjedoci smo čestih optužbi na račun Uefe/Fife i sudaca od strane ne samo navijača i medija nego i neposrednih aktera – igrača i trenera. Neke su potpuno otvorene kao u slučaju Malage, a neke uvijenije ali s jasnim aluzijama, kao što je to bilo nedavno u slučaju Alexa Fergusona ili Josea Mourinha, pa i Zlatana Ibrahimovića koji je prošle sezone nakon utakmice Barcelone i Milana zagrmio: „Čini mi se da UEFA želi dvije određene momčadi u finalu Lige prvaka. Sada znam kako se osjeća Jose Mourinho.“ Čak i neki hrvatski sudački eksperti, poput Matea Beusana, kažu kako je simptomatično da nekim klubovima često sude isti suci.
Dežurni teoretičari zavjere već odavno tvrde kako Uefa svake sezone odabere klub ili klubove koje bi najradije vidjela u završnici ili na vrhu samog postolja. Spekuliraju da Uefa i Fifa uporno odbijaju uvođenje tehnologije u nogomet jer bi im se na taj način smanjio prostor za manipulacije. Neki čak sumnjaju i u namještanje ždrijebanja parova u nokaut fazi natjecanja. Sumnje su posebice podgrijane nakon slučaja iz ove sezone kada su u službenom ždrijebu izvučeni istovjetni parovi onima s probe. Statističari poznate tv-postaja ESPN izračunali su da su šanse za takvo što 1:2.000.000.
Povijest Lige prvaka prepuna sumnjivih sudačkih odluka
Gdje god se okreće golemi novac uvijek ima sumnji, a povijest Lige prvaka prepuna je sumnjivih sudačkih odluka. Treba li podsjetiti na skandalozne pogreške koje je napravio Tom Henning Øvrebø kada je teško oštetio Chelsea u onoj čuvenoj utakmici s Barcelonom u polufinalu 2009? Ili kako objasniti pogrešku velikog Pierluigija Colline četiri godine prije u četvrtfinalnoj utakmici istih suparnika, kada je priznao četvrti, odlučujući pogodak Chelseaju iako mu je pomoćni sudac signalizirao prekršaj na vrataru Barcelone? Je li „slučaj Øvrebø“ kompenzacija za opisanu situaciju? Jesu li općenito kompenzacije oprobani recept Uefe pomoću kojih „sve ovce ostaju na broju a vukovi siti“?
Dokaza nema i teško da će ih ikada biti, ali sumnje će ostati...
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na mobilnih uređaja.