Nogometno rivalstvo Argentine i Brazila vjerojatno je najveće na svijetu kad su u pitanju nacionalne momčadi.
Tri vijesti o kojima se priča
Dvije južnoameričke nacije, uvjerljivo najuspješnije i najtalentiranije na kontinentu, u svjetskom su vrhu otkako su nogomet otkrili.
Talentom su ostavili ostale iza sebe, tek uz poneki uzlet Urugvaja, Čilea ili Kolumbije te se jednostavno izdvojili kao bolji i uspješniji od drugih. Svake godine svjetskom nogometu daju gomilu talenata i osim toga imaju najviše osvajača elitnih individualnih nagrada, time i najviše igrača koje se smatra najboljima u povijesti nogometa.
Iako im je zajedničko to da imaju temperamentne navijače te da su im ambicije uvijek visoke, po samom karakteru itekako se razlikuju. Isto tako, nisu rijetki oni koji jedne obožavaju, a drugi su im među omraženijim momčadima.
Četiri susreta na svjetskim prvenstvima
Ne sreću se rijetko. Za svako svjetsko prvenstvo odigraju po dvije kvalifikacijske utakmice, tu je i Copa America, ali susreti na najvećoj sceni nisu tako česti. Zapravo, u jedinom razdoblju kad se dogodilo da su bili redovni, od SP 1974. u Meksiku do onog 1990. u Italiji, susreli su se četiri puta, tek ih drugi pokušaj u Meksiku 1986. godine nije upario.
1974. u Njemačkoj Brazil je slavio 2:1 u susretu drugog kruga grupne faze. U istoj fazi sastali su se u četiri godine kasnije u Argentini, kad je susret završio bez pogodaka, što je na kraju Argentinu odvelo prema finalnoj utakmici i tituli na krilima Marija Kempesa. Četiri godine kasnije u Španjolskoj Brazil je slavio 3:1, no nijedni nisu došli do polufinala.
Preostala je 1990. godina i susret na torinskom Delle Alpiju, jedini susret Argentine i Brazila na izravno ispadanje jer se igralo u osmini finala.
Selecao u formi, Gauchosi u krizi
Brazil je došao nakon dva uzastopna prvenstva gdje su igrali sjajno, ali se među najboljih četvero nisu našli. 1982. su iz četiri utakmice donijeli četiri pobjede, uz gol razliku 13:3, a onda je jednu od najobožavanijih momčadi na svijetu eliminirao kasniji svjetski prvak Italija, uz hat trick Paola Rossija.
Četiri godine kasnije slična priča Brazilaca. Dominacija u skupini te razbijanje Poljaka u osmini finala s 4:0. Do susreta protiv Platinijeve Francuske u četvrtfinalu došli su bez primljenog pogotka. Onda su tamo primili jedan, jednako toliko i dali te otputovali kući, a da nisu doživjeli poraz. Naravno, putem lošijeg izvođenja kaznenih udaraca.
Argentina je došla kao branitelj naslova iz 1986. godine, ali uz još uvijek nikako zaboravljenu ili oproštenu Maradoninu Božju ruku. Svi su bili motivirani zaustaviti ih. To se uostalom i vidjelo nakon što su u prvom susretu poraženi od Kameruna. Uslijedila je pobjeda protiv SSSR-a te tek bod protiv Rumunjske i prolazak skupine kao jedan od četiri najbolja trećeplasirana.
Osjetili ste domaćinske uvjete kažete? Niste vi igrali na Atahualpi...!
Brazil je i ovdje odlučio dominirati. Skupinu su Careca, Alemao (obojica Maradonini suigrači iz Napolija), Romario, Dunga i ekipa prošli pobjedama protiv Švedske, Kostarike i Škotske, no nije im to donijelo lakši ždrijeb, nego njihova najvećeg konkurenta.
Prvo poluvrijeme igralo se na jedan gol
Brazil je u susret ušao na krilima nastupa u skupini, pa su već u nešto više od pet minuta čak četiri puta uputili loptu prema golu, a najbolju priliku imao je Careca već u drugoj minuti, no njegov udarac zaustavio je Goycoechea.
Napadali su Brazilci i nakon toga te se može reći kako je gol Argentine velik dio prvog dijela bio pod opsadom. U 19. minuti je tako Dunga pogodio vratnicu, dok je Argentina imala tek nekoliko stidljivih pokušaja.
Diego Maradona? Najbolji igrač svijeta u prvom se dijelu gotovo nije vidio, a razlog za to je Branco. Tadašnji nogometaš Porta inače je bio zadužen za odrađivanje posla na lijevom boku, no u ovom susretu imao je samo jedan zadatak, jednu Svetu misiju, onemogućiti Maradonu da radi ono što radi najbolje. Ukratko, bio je klasični flaster, doslovna sjena Malog zelenog i u prvom dijelu svoj je posao odradio briljantno.
Ono što se dogodilo u drugom dijelu je i danas, 32 godine kasnije, zapravo misterij. Ne možemo reći i tajna koju je Diego Maradona odnio u grob, budući da je on rekao ono što je o tome imao.
Afrika protiv Europe, domovina protiv doma i brat protiv brata
Idemo redom. Novi okvir argentinskog gola pogodio je Alemao u 53. minuti, a u 62. minuti vidjeli smo prvu pravu priliku Argentine, Cannigin udarac iz daljine koji je Taffarel ukrotio. Odmah iza toga milimetarski je s druge strane promašio Careca, prije nego se igra na neko vrijeme primirila.
Branco je popio vodu i sve se promijenilo
Ipak, ono najvažnije dogodilo se nešto ranije, zapravo još krajem prvog dijela, kad je zbog ozljede na travi završio Argentinac Pablo Troglio, kojem je liječnička ekipa ušla pružiti pomoć. Okupili su se tada igrači tražeći osvježenje, odnosno vodu. Istu je zatražio i Branco te mu ju je dodao argentinski fizioterapeut, Miguel di Lorenzo.
Od tog trenutka brazilski nogometaš više nije igrao jednako. Odnosno bio je sve umorniji. Postoji priča da je na poluvremenu čak spomenuo izborniku ideju da ga zamijeni, no ovaj nije htio čuti za to, zbog svega što je Branco u prvom dijelu napravio.
Maradona mu je sve više bježao, jednostavno ga nije mogao pratiti. Ključni bijeg dogodio se u 80. minuti, kad je najbolji igrač svijeta osvojio puno prostora, a onda briljantno proigrao Cannigiju, koji je obišao Taffarela te pogodio praznu mrežu za ono što će se na kraju pokazati kao konačan rezultat.
Branco je nakon utakmice tvrdio da mu je voda koju je dobio imala čudan okus te kako je nakon nje počeo osjećati slabost, odnosno više nije mogao pratiti dotadašnji ritam igre. To se uostalom vidjelo na terenu, on više nije bio isti igrač.
Planirao je Brazilac tužbu protiv Argentinaca, no na kraju je zbog nedostatka dokaza odustao od nje. Di Lorenzo je negirao svoje djelo te je napao medije za iznošenje neistine. S druge strane, njega je napao brazilski napadač Bebeto, koji je tvrdio kako mu je Di Lorenzo priznao da je nešto ubacio u vodu.
Argentinski izbornik je na televiziji izjavio kako ne zna ništa o tome, ali da ne može odgovorno tvrditi da se uistinu ništa nije dogodilo.
I tako je bilo sve do 2005. godine, kad se Maradona odlučio otvoriti u jednom argentinskom televizijskom showu. Tim putem je priznao da je Di Lorenzu rekao da Brancu da Svetu vodicu, odnosno da u istu ubaci drogu koja će utjecati na njegov nastup.
Nažalost, nitko ne može jamčiti niti potpunu lucidnost Maradone dok je to izgovarao pa ono što se danas naziva Skandalom Svete vodice i dalje uz sebe nosi mnoge kontroverze.
Maradonino najpoznatije varanje se s vremenom romantiziralo
"Božju ruku" Diegu su snimke dokazale, ali ona je zapravo toliko romantizirana da ju mnogi ne vide kao nešto negativno, nego kao potez genijalca. Koliko je genijalno zaustaviti svog čuvara putem sredstva za smirenje? Odgovor dajte sami, budući da snimka ne postoji.
Otkud argentinskom fizioterapeutu ta sredstva u trenutku pri ruci te kako je stigao sve napraviti u kratkom vremenu otkako ga je Branco zamolio za vodu?
Nešto veće od nogometa je tog dana poslalo kišu, ali i Adija Dasslera
Jedna priča koja postoji je ta da su Argentinci već unaprijed imali spremnu jednu bocu s vodom u koju je bio ubačen rohipnol, upravo za slučaj da Brazilci istu zatraže od njih. Maradona je u toj priči bio upoznat s time te je samo zatražio da se ta boca da Brancu.
Ipak, to je samo nešto o čemu možemo razmišljati, ali imamo dva jako dobra argumenta za to da vjerujemo kako se nešto uistinu dogodilo.
Prvi je pad u Brancovoj igri, a drugi je to Maradonino priznanje.
Brazilu se sve vratilo na iduća tri prvenstva
Argentina je nakon toga boljim izvođenjem kaznenih udaraca savladala Jugoslaviju pa onda i Italiju, da bi u finalu upravo iz kaznenog udarca bila poražena od Njemačke.
Maradona se nakon prvenstva vratio u Napoli braniti titulu prvaka, no momčad je završila tek osma u ligi, nakon čega je Diego napustio klub. Kao jedan od razloga navodi se pucanje kemije između njega i brazilskih suigrača, a sve zbog ovog susreta i incidenta.
Brazil je nakon još jednog razočaranja napravio smjenu generacija zadržavši tek nekoliko igrača, zaigrao više europski te završio u tri finala za redom, od čega su dva, ona 1994. i 2002. završili kao prvaci svijeta.
Protiv Argentine se do danas više na svjetskom prvenstvu nisu susreli. I u Katru se mogu susresti tek u kasnijem dijelu natjecanja, onom gdje do sada zapravo nikad nisu viđeni jedni protiv drugih.
Ako se to dogodi, bit će to jedna od najvažnijih utakmica prvenstva, nadamo se samo bez ikakvih skandala, posebno onih sa Svetom vodicom.
Cijeli susret o kojem je ovaj tekst možete pogledati OVDJE.
