A, čovjek koji je godinama bio jedan od stupova muške rukometne reprezentacije, Blaženko Lacković, već tri godine u igračkoj je mirovini.
Nakon velike karijere u kojoj je s reprezentacijom bio svjetski prvak i olimpijski pobjednik, a s klubom osvajao Ligu prvaka i prestižnu Bundesligu, danas živi u Hamburgu i radi kao pomoćni trener u svom HSV-u. Na sjeveru Njemačke posjetio ga je Milan Stjelja.
Legendarna Haubica iz Novog Marofa, prije 3 godine zaključila je svoju veliku igračku karijeru i otvorila vrata za novu rukometnu avanturu...
Lopta je i dalje u rukama, ali sada više služi kao pomoć mlađima jer Blaženko Lacković sada je pomoćni trener u svom HSV-u...
"Za mene je stvarno veliko iskustvo i puno tog sam novog naučio jer kad si igrač uopće ne pomišljaš kako je na drugoj strani, ali sad razumijem i vidim da nije jednostavno i da je svaka utakmica opasna i da je svaki protivnik opasan, ali ja uživam u tom što radim i baš nam je dobro."
Zanimljivo, Lacković je pomoćnik svom nekadašnjem suigraču baš iz HSV-a, Torstenu Jansenu.
"Ja mislim da sam ja malo temperamentniji od Tota, on je malo mirniji, ali mislim da to paše zajedno." "Nisam klasični taj pomoćni trener nego stvarno razgovaramo "face to face" na istoj razini i mislim da je to ono što je najveća prednost ovog kluba, ono što u ovom trenutku imamo."
A imao je ovaj klub puno slavnija vremena. I naš Lacković je s HSV-om osvojio i Bundesligu i Ligu prvaka, a onda je klub 2016. otišao u bankrot. I krenuo ponovno iz 4. lige.
"Evo ovdje je onaj najveći, Liga prvaka 2013.,Bundesliga 2011., imamo njemački Kup koji smo osvojili 2010. Ima tu i Europska liga koja je osvojena davno prije mene, a tu su još i za ulazak u 2. Bundesligu i 1. Bundesligu jer se to isto tako cijeni, tako da se stari klub praktički spojio u novi klub i sad se ide dalje."
"Evo nas u Muzeju iluzija u Hamburgu ovdje, muzej koji vodi sad moja supruga Nikolina i mogu reći da sam jako ponosan na nju. Ljudi u Hamburgu su ga jako dobro prihvatili, to je razlog zašto jesmo u Hamburgu, pored moje trenerske karijere i naše djece koja se osjećaju odlično u školi, tako da uživamo i dobro došli."
Je li iluzija očekivati neki pravi rezultat reprezentacije na predstojećem Europskom prvenstvu baš u Njemačkoj?
"Neće bit jednostavno. Hajmo otvorit sa Španjolskom koja je velika reprezentacija, ali ne smijemo previše ovisiti o toj prvoj utakmici jer to će biti teško."
Lackovića vesele dobri rezultati Zagreba i Nexea, te napredak ostalih klubova, ali priželjkuje još konkretnija ulaganja.
"Treba ljudi koji će za početak živjet malo više za rukomet, a ne toliko od rukometa da bi se možda kasnije vratilo. Lako je reć, ali ja se nadam da ćemo otići u tom smjeru jer bit će inače teško za rukomet."
Bilo bi poželjno za hrvatski rukomet da se ovakva očekivanja ne budućnosti ne pokažu kao - čista iluzija.
