Traže novog trenera, i to navodno teškaša, a mole Boga da ga ne nađu. Tako bi se mogla opisati predstava koja igra na maksimirskim daskama nakon što je Igor Jovićević dobio otkaz, a na njegovo mjesto postavljen, kao privremeno, Zoran Mamić, sportski direktor i mlađi brat glavnog Dinamovog šefa Zdravka Mamića, koji je u nedavnom intervju za Sportske novosti opet svima dao do znanja tko je još uvijek veliki maksimirski gazda, a tko su puki klimači glavama.
Iz Mamićevih izjava jasno se može iščitati da je u potrazi za novim trenerom zvučnog imena s velikom figom u džepu. Još jedna opsjena velikog mađioničara.
Prvo kaže da bi rado doveo Niku Kovača, da bi pješice išao po njega, a onda kako je siguran da ne bi došao. Ispada da ovo posljednje umetne za svaki slučaj, da ne bi kojim slučajem Kovač rekao da želi doći. Slična je situacija i s Vahidom Halilhodžićem koji ima veliki ugovor s Marokom i teško da ga želi razvrgnuti.
Maksimirski igrokaz
A da ne govorimo o tome da se i s Kovačem i posebice Halilhodžićem posvađao na pasja kola prilikom posljednje suradnje. S Kovačem je ušao u konflikt kada mu je dao crveni karton u hrvatskoj reprezentaciji, Mamić je tada još uvijek vedrio i oblačio u HNS-u, a s Halilhodžićem nakon opjevanog verbalnog okršaja podno južne maksimirske tribine, dok je popularni Vaha vodio Modre.
Bode oči saznanje da Mamić najviše želi baš one trenere do kojih zna da jako teško može doći ili uopće ne može. Je li figu u džepu imao i u pregovorima s Matjažom Kekom?
Ne treba isključiti ni tu mogućnost. Simptomatično je da je Kek odustao nakon što se činilo da će prihvatiti. Da je otpočetka bio pri stavu kako nipošto neće na klupu Dinama, odmah bi odbio Mamića i u začetku zaustavio sve spekulacije.
Slovenski izbornik povukao se kada se već ušlo u dublje pregovore. Prema našim saznanjima, nešto mu se nije svidjelo. Nije u pitanju samo otpremnina, odnosno plaća, koja ne bi bila ni blizu 800 tisuća eura godišnje, kao što se spominjalo po nekim medijima. Bilo je tu podosta uvjeta, od plasmana u Europu i ozbiljnih rezultata, tek tu bi uslijedili izdašniji bonusi, pa do afirmacije mladih igrača, što teško ide ruku pod ruku.
Zašto je Kek odustao?
Znao je Kek otpočetka da ne može računati na potpunu samostalnost u Dinamu, takva obećanja su ludom radovanja, no kada tome dodate i sve rečeno, nije to bila ponuda koja izbija iz cipela. Sigurna zarada i ne tako bajoslovna u odnosnu na trenutačna primanja, a rizik ogroman. Slučaj Jovićevića i mnogi drugih prije njega govori da se u Maksimiru svaka suradnja lako može prekinuti već u početnoj fazi.
Svaki trener koji sjedne na klupu Dinama dobro zna da je plasman u najmanje Europsku ligu jedino što će mu sačuvati posao na iole dulje staze. U slučaju neuspjeha, bio bi odmah smijenjen ili bi se čekao neki drugi pogodan trenutak. Jer nakon europskog neuspjeha sve bi bilo mučenje.
Puno toga sugerira da u Dinamu potragom za teškašima zapravo kupuju vrijeme. Dojma smo da je to dimna bomba za skrivanje pravih namjera. Čini se da je Zoran Mamić bio prva i jedina iskrena želja. Da nije tako, ne bi ga ni postavili na klupu za samo tri utakmice. Kao da odmah nisu znali da je opterećen znanim problemima.
Pustili su balon da vide kakve će biti reakcije, a kada su ustanovili da javnost i navijači nisu progutali priču bez jakog kašlja, odjednom se u orbiti pojavio Kek. Mirisalo je na taktiku smirivanja tenzija. Čini se da je nenadani posjet Bad Blue Boysa odigrao važnu ulogu u promjeni plana.
Prokušana Mamićeva taktika s "teškašima"
Otpočetka sam bio skeptičan, duboko sam sumnjao da će posao s Kekom biti realiziran, iako su prve reakcije nagovještavale uspjeh. Međutim, informacije s izvora govorile su da postoji puno neriješenih pitanja. Osim toga, dugogodišnje praćenje maksimirskog kolosa razvije određenu intuiciju. Kad poznajete ljude, mentalitet i taktičke metode, lako čitate između redova.
Trener još nije pronađen jer je Zdravko Mamić i dalje uvjeren da je najbolje rješenje za Dinamo u ovoj bremenitoj situaciji njegov brat Zoran, koji opet nije baš oduševljen tom idejom. Nadaleko je poznata moć nagovaranja Zdravka Mamića i ne bi se iznenadio da na kraju slomi mlađeg brata. Vrijeme će pokazati, sve opcije su otvorene.
Nije prvi put da Mamić taktizira pričom kako, tobože, želi teškaše. Nekoć su mantra bili strani treneri koji nikada nisu stigli. Na kraju balade uglavnom bi izvukao iz šešira svoje prokušane pretorijance. Igrokaz viđen tko zna koliko puta.
Mamić jako dobro zna kako se manipulira javnošću i amortizira bijes navijača. Vrijeme, posebice ulazak u cajtnot s pripremama za novu sezonu sve mogu izliječiti, pa barem donekle i netrpeljivost navijača prema Zoranu. Kad se priča dovede pred gotov čin, kritičari su već izgubili glas i volju.
Zoran prva Zdravkova želja i najbolje rješenje?
Doduše, Mamić stariji možda i jest u pravu. Zoran Mamić vjerojatno je najbolje rješenje dok je u Dinamu ovakav odnos moći, odnosno dok je Zdravko alfa i omega kluba. Jedino Zoran u ovakvim uvjetima može računati na neupitanu potporu i veliku dozu samostalnosti u donošenju stručnih odluka.
Osim toga, Zoran Mamić je po trenerskim referencama ispred svih imena koje su spominju, kada se izbace iz priče spomenuti teškaši. U inozemstvu je stekao potrebno iskustvo, a imao je uspjeha i u prvom mandatu. Ne treba zaboraviti da je Dinamo prvu pobjedu u Ligi prvaka ostvario pod njegovim vodstvom, i to protiv tada iznimno jakog Arsenala.
S te strane postavljanje Zorana Mamića za trenera ima puno logike. Druga je stvar što on ne bi trebao biti u klubu nakon nepravomoćne presude o izvlačenju desetaka milijuna kuna iz istog tog kluba. To je stvarno nakaradno, čak i za hrvatske prilike.
Mogli su barem sačekati konačnu presudu. I sačekali bi da članovi Uprave išta odlučuju. S Dinamom se upravlja na daljinski upravljač iz Međugorja i svi to znaju. Kako neće znati kada se Zdravko Mamić svojski trudi da svima pokaže kako je on pravi gazda, a svi ostali mali miševi.
Stipe Antonijević o želji Nadzornog odbora Hajduka da se povuče ostavka Marina Brbića
Matjaž Kek novi trener Dinama?