HNS je početkom tjedna pokrenuo međunarodni natječaj o dostavi ponuda za početak pregovora o prodaji televizijskih prava i svih povezanih medijskih prava za natjecanja i utakmice pod palicom HNS-a.

U prvom redu su tu najzanimljivije utakmice Prve hrvatske nogometne lige. Posljednji ugovor o prodaji utakmica elitne lige hrvatske lige poprilično je kontroverzan, da ne kažemo mutan. Stoga ne čudi što je najavljeni natječaj podigao puno prašine.

Trenutno važeći ugovor istječe tek 2022., a tvrtka VOX-nogomet ugovorni je partner HNS-a i ona traži konačnog kupca. Prema tom ugovoru klubovi prve HNL dobiju nešto manje od 12 milijuna kuna godišnje izravno od prodaje televizijskih prava na hrvatskom ozemlju i još oko 2-3 milijuna kuna bonusa, koji se uglavnom ostvaruje od marketinga i prodaje prava prijenosa utakmica u inozemstvo.

Novi ugovor bit će četiri-pet puta veći

Ukupno se radi oko 15 milijuna kuna. Novac se među klubovima dijeli na način da prvak pokupi nešto više od dva milijuna kuna, a najlošije plasirani klub nešto više od 400 tisuća kuna.

Taj je ugovor sklopljen prije dvije i pol godine, i to u trenutku najveće ekspanzije prodaje televizijskih prava nogometnih utakmica u Europi i svijetu. U nastavku teksta objasnit ćemo zašto je ovo bitno.

Računa se da će klubovi HNS-a prema novom ugovoru, koji se tek treba sklopiti s najboljim ponuđačem, godišnje uprihoditi četiri do pet puta više, iako će se taj posao sklapati u puno nepovoljnijim okolnostima. To je već ozbiljna cifra.

Možda će se netko upitati: ako je trenutak nepovoljan, zbog čega se onda ljudima u HNS-u toliko žuri? Kako će raskinuti trenutačni ugovor koji je još važeći dvije godine, jer navodno žele što prije implementirati novi, već za sljedeću sezonu? I u konačnici, zašto žele sklopiti dugoročan ugovor, na sedam, pa čak ako je moguće i do deset godina, kada u Europi uglavnom ugovori traju kraće?

Posve je logično da ugovori ne traju predugo jer okolnosti se stalno mijenjaju, cijene su posljednjih godina stalno rasle i zašto bi si lige i klubovi izbili taj adut iz rukava.

Zašto se nekima u HNS-u jako žuri? 

Iako su pregovori i razgovori o novom ugovoru počeli prije nekoliko mjeseci i po tome se može zaključiti da se službena objava HNS-a o dostavi ponuda sasvim slučajno poklopila s inicijativom Hajduka o ponovnom pokretanju Udruge prvoligaša, to baš i nije sasvim tako.

Hajdukova inicijativa zasad nije urodila plodom, ali to ne znači da ne može doći do obrata u nekom dužem razdoblju. Ekonomska kriza je tek počela i možemo samo pretpostaviti što nas čeka za nekoliko mjeseci. Odnosi snaga lako se mogu promijeniti. Kako kriza bude rasla, do jučer poslušni klubovi mogli bi se posve otrgnuti kontroli starim centrima moći unutar HNS-a.

Nisu li se u HNS-u neki već sada uplašili da je Hajduk uspio pridobiti većinu klubova na svoju stranu? U HNS-u je oglašena uzbuna, neki su reagirali kao ofureni. Posve je jasno da su se na kraju povukli oni koji su obećali Splićanima podršku.

Kakva to veze ima s novim ugovorom? Pa ako se promijeni odnos snaga, ako klubovi povrate samostalnost i ponovno osnuju Udrugu, može se dogoditi da neka nova struja, recimo na čelu s Hajdukom, preotme dirigentsku palicu u pregovorima s ponuđačima i izabere svog favorita. Zato treba što prije sklopiti novi ugovor i po mogućnosti što duži.

U HNS-u kažu da će sve biti transparentno, da će klubovi dobiti u uvid sve ponude i da će sami izglasati koja je najbolja. Neki nisu baš u to sasvim uvjereni, ali vrijeme će pokazati. U svakom slučaju, novi ugovor bit će daleko bolji nego stari koji je još uvijek pod velom tajni.

Svi su zgroženi i svi šute

Kako čujemo, u HNS-u su skoro svi zgroženi s ugovorom koji je amenovao stari saziv Izvršnog odbora. No očito je da ne žele puštati duha iz boce. Zašto i zbog čega, nije teško naslutiti. Koliko god u HNS-u trubili o transparentnosti, još uvijek se ne mogu dobiti na uvid svi papiri.

Nikome nije jasno kako je moguće da je isposlovan tako mali ugovor u trenutku kada su se u čitavoj Europi vrtjele enormne cifre. Možemo za primjer uzeti Dansku koja je po broju stanovnika i snazi lige tu negdje s Hrvatskom.

OK, Danska je osjetno bogatija od Hrvatske, no teško je pojmiti da danska liga, koja nije ništa bolja od hrvatske, Uefina ljestvica sve govori, na ime televizijskih prava zarađuje 15-20 puta više.

Njihov ugovor prelazi preko 50 milijuna eura. Nedavno su potpisali novi, kažu da je financijski osjetno povoljniji. Cifra će tek biti objavljena. Hrvatske klubove i sve zainteresirane strane najviše kopka to što naslućuju da je po starom ugovor posrednik u cijeloj priči daleko najviše zaradio.

Prvak Hrvatske zaradi puno manje  od tvrtke koja je ugovorni partner s HNS-om 

Naravno, misli se na tvrtku koja je ugovorni partner s HNS-om. Budući da se ugovor ne može dobiti na uvid, prisiljeni smo spekulirati na temelju dostupnih informacija. Lako nas se može demantirati.

Neka u HNS-u objave taj ugovor pa ćemo vidjeti jesmo li dobro izračunali. Naime, prema našim saznanjima, ta tvrtka najvjerojatnije uzima za sebe 30 posto od ugovora o prodaji televizijskih prava utakmica HNL-a. Ako do klubova dođe oko 12 milijuna kuna, onda je riječ o svoti od oko 17 milijuna kuna.

Nadalje, zarada od marketinga, prodaje prijenosa utakmica u inozemstvo i ostalih sličnih prihoda dijeli se 50 – 50. Ako je na to ime klubovima otišlo oko 3 milijuna kuna, takve su spekulacije, onda je ta tvrtka zaradila još tri milijuna.

Dakle, hrvatski prvak na kraju balade dobije nešto više od dva milijuna kuna, a HNS-ova tvrtka partner u cijeloj priči zaradi oko osam milijuna kuna. Sasvim dovoljno da pokrije sve troškove (uglavnom produkcijske) i da joj još sasvim dovoljno ostane za ugodan život.

Ostaje za vidjeti hoće li se u novom ugovoru izbjeći slične posredničke usluge i ako će ih ipak biti, hoće li najzainteresiranije strane, a to su klubovi, znati o kolikim se točno iznosima radi.