Curenje informacija i sabotaža. Te dvije krilatice ovih dana mogu se najčešće čuti u Maksimirskoj 128. Svatko svakog optužuje i nitko nikome ne vjeruje. Izdaja i podmetanje modus je operandi opstanka u tom grotlu požude i nevjere svih vrsta.
Šok i nevjerica u Njemačkoj: Slavnom klubu prijeti gašenje i novi početak u amaterima!
Izgleda da u Plavim salonima planiraju uvesti oštrije mjere kako bi spriječili curenje informacija u javnost. Kao da bi potpisivanje bilo kakvog dokumenta u bitnome promijenilo situaciju.
Logično je zaključiti da važne informacije imaju samo čelni ljudi kluba. Dakle, ako negdje curi, a očito je da curi, onda curi u šefovskim uredima. Naravno, nitko neće izravno uprijeti prstom u krtice, ali svi će uvjeravati da oni nisu ti koji drukaju.
Curi sa svih strana
A prava je istina da curi sa svih strana, ovisno kako kome odgovara u kojem trenutku. U ratu struja koriste se sve poluge, a u tuči za fotelje olajavanje i difamiranje suparničke strane jedni su od najpopularnijih maksimirskih sportova.
Nije to neka novina, tako je oduvijek u i mnogim drugim klubovima. Možda su sukobi u Maksimiru eskalirali zadnjih dana, slučajevi se gomilaju, a izbori bliže pa je velika nervoza samo logično posljedica, ali oduvijek postoje oporbe i struje. Vječna je volja za moći i borba za vlast, no povijest nas uči da su optužbe uvijek općenite i malo kada izravne, s imenom i prezimenom. Vrana vrani ne kopa oči.
Jesu li Dinamo i Hajduk na neki način robovi Petkovića i Livaje?
Bitke se uglavnom vode preko treće strane. Najčešće medijske, a izvori po logici stvari uvijek ostaju tajni. Tako da su priče o curenju informacija samo još jedno dodatno licemjerstvo u moru maksimirskog licemjerstva.
Kao zgranuti su i šokirani, glume nevine žrtve. Možeš misliti. To je kao ona prastara priča kada lopov počne vikati: „Držite lopova.“ Dok se raja snađe u sveopćoj gužvi taman toliko mu treba da umakne. Ukratko, konkretna imena nikada nećete čuti, a jasno je i zašto. Tko god bi ih izrekao, došao bi u opasnost da mu se uzvrati. A očito je da u Plavim salonima putra na glavi imaju mnogi. Materijala koliko hoćete.
AEK je tražio da se Dinamo izbaci iz Europe
Da nemaju pretjeranog srama i da ne prezaju ni od čega, najbolji govori storija s prodajom Roberta Ljubičića AEK-u. Dakle, istom onom klubu koji se nabacivao drvljem i kamenjem prema Dinamu. Ali i prema njegovim čelnicima. Pustite navijače i njihove sukobe, ovdje se radi o dignitetu kluba. Nitko ne može zanijekati da je došlo do institucionalnog šamaranja.
„Dinamu prijeti najcrnji scenarij: AEK traži izbacivanje iz Europe!“ otprilike tako vrištalo je ljetos s naslovnica svih hrvatskih medija nakon navijačkih nereda u Ateni, odnosno sukoba BBB-a i navijača AEK-a, u kojima je smrtno stradao jedan navijač atenskog kluba. Znamo što se sve događalo, nema potreba podsjećati, nije bilo davno.
Šokantne optužbe za grupno silovanje: Veliki skandal zatresao Kanadu i NHL
Čelnici Dinama i AEK-a međusobno su se optuživali i verbalno šamarali. Bilo je tu svega, pa i traženja da se Dinamo izbaci iz Europe. Ako se ne varam, AEK je jedini klub koji je to tražio u dugoj povijesti zagrebačkog kluba. Pa, nije to baš sitnica.
No čast i ponos davno su isparili iz maksimirskih kancelarija. Čitajući grčke medije lako možete zaključiti da su se i oni iščuđavali, pa i lagano ismijavali, kako to da Dinamo prodaje svoga igrača AEK-u, klubu s kojim je bio u žestokom sukobu još do prije kojih pola godine. Dakle, nije se još ni osušilo.
Tko bi to još napravio?
Baš se pitam što bi rekli da je obratna situacija, da je Dinamo htio kupiti nekog AEK-ova igrača. Mislite da bi to prošlo? No pasaran, Pedro! Ma, tko bi još to napravio, koji ozbiljniji klub u Europi? To je zapravo sabotaža, ali sabotaža klupskog i navijačkog ponosa.
Ako znamo sve okolnosti, moramo se upitati: koji je točno razlog da je Dinamo ušao u taj posao? Novac radi čuda, na šuštave papiriće posebno su alavi maksimirski vlastodršci. Ali cifra uopće nije spektakularna, 3,5 milijuna eura osnovne odštete ne izuva iz cipela.
Sjećate li se ove izjave Josipa Brekala? Riječi koje zvone jače nego ikad
Jedva da će se moći vratiti uloženo u Ljubičića, kada zbrojimo odštetu (3 milijuna eura) i njegovu plaću i premije koje je dobio u Dinamu. Možda neće biti ni dovoljno ako se ne ispune uvjeti za dodatni bonus. Daleko je to od sigurnog.
Priče o Ljubičićevu inzistiranju izgledaju prozirno. Dinamo je jučer poslijepodne odbio prvu ponudu Grka. Nisu li u medije puštene otrcane fraze, bomboni su ispadali iz usta, naglašavao se sretan nastavak slatkog suživota Dinama i Ljubičića.
A onda malo prije ponoći odjednom preokret. Kako to sad odjednom? Pa lako, iz Atene je stigla poboljšana ponuda i nastalo je veselje. To je jedini pravi razlog. Da stvar bude gora, i ta je ponuda upola manja od tražene. To puno govori kakvo je stanje u Maksimiru.
Loša financijska slika
Zašto je Dinamo ušao u taj posao kada je bilo toliko razloga da odbije suradnju s AEK-om. Posve je jasno bilo kako će reagirati navijači, poglavito Bad Blue Boysi. Reakcije su listom negativne, Boysi kipte od bijesa.
Nameće se zaključak da financijska slika nije baš bajna i da taj novac nasušno treba trenutačnoj Upravi da pokrije izdatke. Dinamo napose ima problema s likvidnošću, a ako je AEK doista ponudio da će isplatiti odštetu u jednom obroku, onda je jasno zbog čega su maksimirski vlastodršci skočili u krilo Grcima. Sram ih tako i tako ne zabrinjava, pa onda i ne čudi što tako olako prodaju ponos Svetinje.
