Što smo novo saznali nakon razgovara Lukše Jakobušića s novinarima i još jednog poraza Hajduka, ovaj protiv Lokomotive na Poljudu?
Baš ništa. Opet red demagogije i floskula koje čelnici Hajduka prosipaju već godinama. I opet katastrofalna igra obrane, što je akutni problem već godinama, koji Hajdukov menadžment nikako nije u stajnu riješiti. Sportski direktor je tu samo sporedna priča.
Zna se tko je najodgovorniji i najvažniji u svakom klubu. Davno je to sažeo čuveni Santiago Bernabeu, najveći od najvećih: "Sve dobro i loše počinje od predsjednika..."
Demagogija na Poljudu radi punom parom
Jakobušić priznaje da nije zadovoljan prijelaznim rokom, a još manje time što je morao guglati neka imena koja su prispjela na Poljud, a ne tako davno slavodobitno je najavio da Hajduk mora dovoditi igrače koje navijači neće morati tražiti na tražilicama.
Malo ću biti sarkastičan i reći da je Jakobušić ipak djelomično ispunio obećanje. Naime, Ferra se nije moralo tražiti, njega smo već svi vidjeli i upoznali. Kada na neviđeno pomislite da bi tu moglo biti nešto, pogotovo jer je su prošlosti postojale neke reference, to se može shvatiti i opravdati.
Ali kada ga gledate cijelu sezonu u vlastitom klubu i kada potom prijeđe u mali nizozemski klub i tamo ga zavare na klupu, a opet gajite nade da će čudesno proraditi, i još za to zadovoljstvo izbrojiti nekoliko stotina tisuća eura za odštetu, da o plaći i ne govorimo, onda doista ne znam kako bih to nazvao. Teško da bi se to moglo nazvati znanjem i stručnošću.
Dovesti igrača tipa Ferra ili ne dovesti nikoga, puno je isplativije ovo drugo. Barem ćete sačuvat novac za sljedeći prijelazno rok, a uz to će otvoriti prostor za igrače iz vlastitog pomlatka.
Zbog čega je točno doveden Ferro?
Opet ću reći da Ferro nije katastrofalan igrač, neću reći da nije baš ništa odigrao u prvom mandatu, bilo je i solidnih partija, dao je i pokoji gol, ali on jednostavno nije igrač koji može riješiti Hajdukove probleme. Ukratko: nije pojačanje. To se znalo prije nego što se vratio. A kada nije pojačanje, nema smisla na njega trošiti ionako oskudna financijska sredstva. Ili možda ima, ovisi kako za koga.
Ferro nije najveći Hajdukov promašaj, ali mi se čini simbolom besmislene ili, bolje rečeno, nestručne politike. Simbol je zato što smo ga svi skupa gledali i opet su neki konstatirali da je pojačanje, i time su zapravo dali opravdanje takvoj politici.
O Chidozieu Awaziemu teško je više bilo što reći. Čovjek ima gotovo sve, hitar je, skočan, fizički jak, ali ima mali problem – slabo zna igrati nogomet. Opet sarkazam, ali očito je da nije svladao neke stvari u taktičko-tehničkom pogledu.
Svakome se može dogoditi pogreška, pa i kardinalna, to uopće nije problem, ali kada to radite u nizovima, i to gotovo na svakoj utakmici, samo što ne padne svaki put gol, pa takve pogreške ostanu nezamijećene kod šire publike, onda je jasno o čemu se tu radi.
Vušković treba pravog učitelja
U tom kontekstu potpuno je glupo bilo što zamjerati mlađahnom Luki Vuškoviću. Kako neće griješiti 16-godišnji mladić, kada još teže griješe puno iskusniji igrači. Od koga on tu može naučiti kako se pouzdano i sigurno igra na mjestu stopera?
Tko mu može to pokazati i objasniti? Hajduk pod hitno i zbog toga mora nabaviti kvalitetnog središnjeg braniča. Uz njega će Vušković daleko brže i bolje napredovati. S ovakvim suigračima, neće mu biti lako.
Osobno sam mišljenja da je Lekino ubacivanje Vuškovića najsvjetlija točka njegova dosadašnjeg mandata. Kada je već sve otišlo krivo, kada je jasno da je prvenstvo riješeno, čini mi se potpuno logičnim dati šansu mladim talentima da se bruse i stječu iskustvo.
Jedinstvena prilika za mladce
Ovo proljeće jedinstvena je prilika da dobiju šansu u prvoj momčadi svi Hajdukovi talenti. Naravno, za koje struka zaključi da su fizički i mentalno sazreli.
Mislim da je promašena priča da ih to može psihološki zakočiti u daljnjem razvoju iz jednostavnog razloga što neće igrati pod nekim posebnim pritiskom i nitko im neće nešto posebno zamjeriti ako budu griješili, što je posve normalno.
Hajduk ništa pretjerano ne može time izgubiti, može samo dobiti. Kakva je razlika za Hajduk ako će na kraju možda biti treći, a ne drugi. To je neka bitna razlika za Istru, Varaždin ili Slaven, pa možda i Osijek, ali klubu kao što je Hajduk, to ne znači previše.
Kad već ne može biti prvi, Hajduku svejedno je hoće li biti drugi ili treći
Ako već ne može biti prvak, drugi ili treći, skoro da je svejedno. Tako i tako igrat će u europskim kvalifikacijama, malo ranije ili kasnije, kao da je to neka velika razlika. Hajdukovi mladići pokazali su u juniorskoj Ligi prvaka da se na njih može računati.
Te utakmice u kvalitativnom smislu nisu pretjerano slabije od mnogih u HNL-u. Nisam siguran da bi baš sve momčadi u hrvatskoj elitnoj ligi napravili rezultat kakav su napravili Hajdukovi juniori u Ligi prvaka.
Leko ima šansu da neke od njih isproba do kraja prvenstva. Sada je šansa da steknu neophodno iskustvo i da se vidi na koga se može računati u najskorijoj budućnosti jer kada započne sljedeća sezona, opet će biti gužva i neće biti prostora. Zar nije bolje da sada igraju i griješe, nego da debitiraju u nemjerljivo stresnijim okolnostima!?
Ne bi to bio nikakav populizam, nego čista logika. Na jednoj strani imaš talentirane mladiće, kojima trebaju minute da bi stekli iskustvo, a na drugoj očito ne pretjerano talentirane seniore kojima više ništa ne može pomoći da izrastu u neke posebno dobre igrače.
Bolje juniori nego takva pojačanja
Od mladića će možda biti velike koristi, a od ovih drugih pouzdano znamo da neće. Pa, koga je onda logičnije forsirati sada kada su na rasporedu više-manje nebitne utakmice?
Ako bi još samo dvojica izašla na pravi put ovog proljeća, i Leko i Hajduk imali bi u perspektivu veliku korist. I zato neka igraju do kraja proljeća Vušković i još poneki mladac, i neka sto puta pogriješe, to je opet sto puta bolje nego da igraju ovi koji su dosad igrali. Uostalom, pa tko kaže da će više grešaka napraviti? Neke Hajdukove seniore je u tom pogledu gotovo nemoguće nadmašiti.