U kvartu San Siro, nedaleko od legendarnog stadiona, naletjeli smo na skupinu tinejdžera, koja živi za motore i nogomet…
Koliko god puta da ste ga vidjeli, uvijek je dojmljiv. San Siro, mitski milanski stadion u istoimenoj četvrti.
Taman smo naišao kadu su na betonskoj čistini ispred stadiona lokalni tinejdžeri izvodili vratolomije s motorima. Još jedan dokaz da su Talijani osim za nogometom ludi i za motorima.
''To je vaš Il Dottore“, dobacio sam veselom društvu dok je lokalni junak propinjao svoju „pilu“ na zadnji kotač, a njegov Robin „pržio“ gume na skuteru.
''Siiiii, Lelezone je naš Rossi“, uzvraćali su i bodrili pajdaša sa zanimljivom nadimkom.
VIDEO Hajduk se muči s igrom, a statistički najboljeg veznjaka lige je odbacio, evo što on misli o tome
''Lelezone, kuku lele, past ćeš na leđa“, povikao sam u šali, a društvo je puklo u smijeh.
Dobro, očito da ste ludi za motorima, a je'l pratite nogomet?
''Naravno“, uglas su uzvratili.
''Mi svi ovdje živimo oko stadiona. Cijelo djetinjstvo igramo se oko San Sira. Ludi smo za motorima i nogometom“, uzvratio je Tommasi, jedan od rijetkih u društvu koji govori engleski.
Uslijedilo je jednostavno pitanje koje su svi razumjeli: Inter ili Milan?
''Inteeeeer!“ uskliknula je velika većina i zaglušila je Tommasija i još dvojicu-trojicu koji su povikali Milan.
''U ovom društvu većina navija za Inter, ali u kvartu je to tu negdje 50 – 50“, objašnjavao je Tommasi dok mu je Luca mahao rukama iznad glave.
''Ma, kakvi, interisti su većina, samo se ti tješi“, uskočio je u priču najviši dječak među njima.
''Ja sam Takumi. Majka mi je iz Japana, došla je u Italiju poslom i ostala, a ja sam se tu rodio i sada sam pravi Talijan“, smije se i otkriva da je veliki navijač Intera.
Nitko se nikada od Hajduka nije oprostio kao Valdas Dambrauskas
''Kažeš da si iz Hrvatske? Samo dva igrača: Peršić i Brozović!“ uzdigao je ruke i pokazao mišiće.
''Perišić je zvijer, bio je najjači igrač Intera, a Brozović može trčati od jutra do sutra. Najbolji je veznjak u Interu i talijanskom ligi“, sipao je komplimente na račun hrvatskih reprezentativaca.
Naravno da su svi čuli za Modrića ili Rakitića, a od starijih Vatrenih znaju za Zvonu Bobana. Što znaju o Dinamu?
Oršić, Livaković, Petković…, nabrajao sam u nadi da će netko prepoznati ta imena.
''Čuli smo za Dinamo, znamo da je pobijedio Chelsea u prošlom kolu, ali ne znamo njegove igrače. Sorry“, kazao nam je Tommasi slegnuvši ramenima.
Kada je vidio moje razočarenje, pokazao je talijanski smisao za humor.
''Ako će vam biti lakše, mi smo ipak veći fanovi motora, ha, ha, ha…“
Znate li neki drugi iz Hrvatske? Možda Hajduk iz Splita? Vrtjeli su glavama s mnogo upitnika iznad njih.
''Žao mi je, ali čuli smo jedino za Dinamo jer igra u Ligi prvaka. Za ostale ne znamo“, kazao nam je Tommasi.
Možda ćete sutra malo bolje upoznati dinamovce kada pobijede Milan.
''Ja bih volio. Sve protiv Milana, navijam sutra za Dinamo i nadam se vašoj pobjedi“, uzviknuo je Takumi upirući prst u skromnog Tommasija, koji je samo vrtio glavom i prstom uzvraćao.
''No, no… Ništa od toga, Milan će pobijediti. Samo se vi nadajte.“
Tko vam je najveći ljubimac u Milanu? Ibrahimović? Možda Rebić?
''Ma, nijedan od njih. Leao je daleko najbolji, on će vam sutra pokazati“, uzvratio je Tommasi sa stisnutom šakom dok je ekipa oko njega glasno negodovala.
Prognoza za sutra?
''Nek' bude 2:1 za Dinamo“, kazao je Takumi.
''A ne, bit će 3:1 za Milan“, ispalio je Tommasi.
Među brojim muškarcima u društvu je bila i jedna djevojka.
''Ja sam Gemma i volim se družiti s dečkima. Jako su pristojni i dobri prema meni. Ja najviše volim motore, ali volim i nogomet. Ipak nešto manje nego motore.“
''A za koga navijaš?“ upitao sam Gemmu, koja se simpatično nasmiješila i okrenula u krug dok je društvo mahalo rukama.
''Smijem li reći da sam za Milan?“ upitala je dobrodušno dok je većina negodovala.
''Dobro, volim i Inter, ali Milan više. Voljela bih da sutra pobijedi. 1:0 bit će dosta“, kazala je sa širokim osmijehom.
Proveo sam jako lijepih 40 minuta u društvu zanimljivih mladih ljudi koji su me oduševili prijateljskim stavom i srdačnošću. Naposljetku su prekaljenog i ožednjelog novinara uputili prema obližnjem baru.
Bilo je vrijeme za okrjepu nakon dugačkog puta. Svi koji dolaze na utakmicu automobilom neka računaju na velike gužve. Dosta je radova, sve to usporava ionako gust promet.
I kod Starog Tenica nismo mogli pobjeći od nogometa. Za susjednim stolom sjedio je kolega Tachinardi iz Italia Sporta.
''Poštujem Dinamo, znam da je najbolji hrvatski klub, ali Milan sutra mora pobijediti. Ako ne pobijedi, bit će grdo. Zato će sve dati za pobjedu“, objasnio nam je kolega i dobacio:
''Kako će Dinamo igrati? Kažeš ista postava i formacija kao protiv Chesleaja. To je i logično, Dinamo nema što mijenjati. To mu je bila dobitna kombinacija, ali to znaju i u Milanu. Sigurno su se dobro pripremili“, utvrdio je i upitao što ja mislim.
''Milan je favorit, to je objektivno, ali Dinamo je u velikoj formi i spreman je za iznenađenje. Chelsea nije izgubio slučajno. Osim toga, na klupi ima čovjeka kojeg ide karta i ne misli stati“, kazao sam i nasmijao kolegu koji je shvatio da se radi o Anti Čačiću.
''Jako zanimljivo. Pa vidjet ćemo sutra hoće li opelješiti i Milanov casino“, uzvratio je kolega i slatko se nasmijao.
