U subotu je Dinamo izgubio u Velikoj Gorici, u ranijem nedjeljnom terminu Rijeka je kiksala u Puli i sve je bilo spremno da se Hajduk vrati tamo gdje je dobar dio ove sezone - na prvo mjesto.
No, po tko zna koji put kad se ukazala prilika, u istom danu ili dan nakon kiksa rivala, Splićani ju nisu uspjeli iskoristiti. Osijek je predvođen novim trenerom Zoranom Zekićem uzeo ponuđeno i odnio sva tri boda, uhvativši priključak za vodećima.
Četiri poraza u šest kola previše je za Hajduk (i Dinamo)
Hajduku i njegovu treneru Ivanu Leki ostaju brojni problemi, a posljedično i neizvjesna budućnost, jer baš kao što smo napisali jučer u vezi Sergeja Jakirovića i njegova katastrofalnog starta na početku mandata, Hajduk i Dinamo su preveliki klubovi da bi nizanje poraza u relativno kratkom razdoblju moglo proći bez tektonskih poremećaja.
Od 3. rujna i šokantnog poljudskog poraza od Istre 1961, zaključno s jučerašnjim porazom od Osijeka, Hajduk je izgubio četiri od šest prvenstvenih utakmica u razmaku od 50 dana. Upalilo bi to alarme i u klubovima koji se bore za ostanak ili vječno životare u sredini ljestvice, a kako neće u klubu s najvećom vojskom navijača u državi i to u sezoni koja je zbog UEFA-ine reorganizacije klupskih natjecanja označena najvažnijom u novijoj povijesti.
Igra ne daje naznake da će biti bolje
Za Hajduk i njegove navijače u ovom trenutku, osim te poražavajuće činjenice o četiri poraza u tako kratkom roku, možda je još gora spoznaja da igre nema, da se sve svodi na improvizaciju i da je jedini plan da se u obrani proba zatvoriti, a u napadu što bude.
Glavni napadački oslonac Marko Livaja, koji je dvije sezone u nizu izdominirao cijeli HNL, u posljednje je vrijeme vukao ozljedu i igrao pod blokadama te kao takav nije mogao dati svoj maksimum. Budući da se sva filozofija igre svela na "daj Livaji pa će on nešto napraviti", Leko se našao u problemu, a Hajduk je postao potpuno napadački sterilan.
Kronična neefikasnost
Nevjerojatan je podatak da je Lekin Hajduk tek sedmi po broju postignutih pogodaka u ligi. Samo su Rudeš, Istra 1961 i Gorica zabili manje golova od Splićana, a radi se o klubovima kojima je primarna nit vodilja uoči sezone bio ostanak u ligi uz devizu "sve iznad toga je bonus".
Analizirajući izvedbe Lekina Hajduka, teško se oteti dojmu da momčad podjednako pati od nestvaranja prilika i neefikasnosti. Jako rijetko Hajduk izigra suparnike i stvara im izgledne prilike, a kad se to i dogodi, treba ih "mali milijun" da bi se realiziralo i ušlo u gol. Koliko je to stvar same tehničke kvalitete igrača, a koliko nedostatka koncentracije i možebitne mentalne blokade (uvjetovane čime?), to su pitanja s kojima se moraju suočiti u klubu.
Jedno je sigurno: Hajduku u ovom trenutku neće pomoći nikakve floskule nego ozbiljan i dramatičan zaokret po pitanju plana i građenja igre što bi za posljedicu trebalo donijeti i bolje rezultate (manje poraza). Može li Leko to donijeti ili će tu prekretnicu morati izvršiti neki drugi trener?
