Način na koji su čelnici Dinama odigrali igru s pokušajem smanjenja plaća igračima i trenerima, na koje se krenuli otvorenim gardom, baš onako đonom, sugerira da nekome opasno gori pod petama. Šefovima Dinama očito se jako žurilo da prije određenog datuma dovodu neposredne proizvođače pred gotov čin.

Naše informacije nam govore da je to prije bio dekret, a ne odluka. Nije bilo razgovora, bilo je uzmi ili ostavi. Klasični ultimatum. Treneri i igrači nisu htjeli pristati na takvu komunikaciju. Kako saznajemo, pristali bi na pregovore da je Uprava ostavila prostor za razgovor. Igračima je jako teško pala cjelokupna situacija.

Nisu mogli vjerovati što se događa, bili su šokirani. Još uvijek ne mogu doći sebi, moral im je opasno načet. Doznajemo kako vjeruju da je Uprava namjerno pustila u javnost lažnu, ili barem nepotpunu sliku, te da su pribijeni na stup srama, takoreći poslani na linč.

Panične reakcije Dinamove Uprave

U javnosti se u početku stvorio dojam o bahatim milijunašima koje nije briga što se događa u državi. Na ruku im ide činjenica da se situacija polako okreće. Jasno, situacija nije crno-bijela, u ovoj priči nema svetaca, ali javnost polako dobiva kompletniju sliku. Nakon nekoliko dana stvari stoje bitno drukčije.

Postavlja se pitanje zašto je Dinamova Uprava tako panično reagirala? Nije li logičnije da su pričekali kako će se razvijati situacija s pandemijskom krizom? Kad tomu dodamo da su stigle povoljne vijesti iz HNS-a da FIFA neće striktno primjenjivati pravila iz financijskog fair-playa dok se klubovi financijske ne oporave, naoko nije bilo vidljivog razloga za tako ishitrene ultimatume.

Ako su puni kao brod, što je česta poštapalica na Maksimiru, u čemu je problem? Zašto nisu stali na loptu i pričekali razvoj situacije. Ako su to u stanju bili napraviti neki puno siromašniji hrvatski klubovi, kako to da Dinamo nije mogao?

Bjelici već dugo sapunaju dasku

Jednim dijelom je razlog taj što su čelnici Dinama očito procijenili kako im je ovo idealna prilika riješiti se Nenada Bjelice, koji je već dugo na piku maksimirskih šefova. Već smo pisali o njegovu poljuljanu odnosu s braćom Mamić i nećemo se ponavljati. Glavni grijeh mu je bio taj što se nije slagao s dovođenjem nekolicine skupih igrača sumnjive kvalitete. Bjelici se već dugo sapunala daska tako da to i nije neko iznenađenje.

Bjelica je, dakako, bio problem, i još uvijek jest jer nije dogovoren modalitet raskida ugovora, no još je veći problem taj što Dinamo financijski ne stoji bajno. Dapače, šuška se da su problemi financijske prirode prilično veliki. Naši izvori govore da su se problemi opasno namnožili i da možda svjedočimo posljednjem činu maksimirske operete.

Blagajna prazna

Puno toga govori da je blagajna maksimirskog kluba praznija nego što bi neupućeni promatrači mogli pretpostaviti. Nije rijedak slučaj da na Dinamovu računa nema novca.

Primjerice, slučaj Dražena Ladića od prije tri godine to nedvojbeno potvrđuje. Iako je Dinamo u posljednjih desetak godina zaradio stotine milijune eura, Ladić je blokirao račun klub sa sudskom ovrhom od 7,5 milijuna kuna. Na računu nije bilo ni blizu toliko novca.

Čini se da je u maksimirskom klubu trenutačno slična situacija. Ako to nije istina, postavlja se pitanje zašto su čelnici kluba toliko žurili da odgode plaćanje prve kvartalne tranše koja je trebala biti isplaćena 25. ožujka? Mogli su barem to u potpunosti isplatiti i onda si dati vremena za razgovor. Igračima nije bilo jasno zašto im se žele skresati primanja i za mjesece koje su već odradili.

Igrači htjeli pristati na smanjenje plaće

Doznajemo da su igrači i treneri bili spremni pristati na smanjenje plaća, ali nisu pristali na ultimativne drakonske mjere. Da su prihvatili, jedne trećine plaće bi se morali odreći, drugu trećinu ne zna se pouzdano kada bi dobili, jer se ne zna kada će biti odigrana prva utakmica, a poček nakon nje je šest mjeseci, što mnogima može doći na naplatu kada im isteknu ugovori i pitanje je kako bi to naplatili, dok bi samo jednu trećinu plaće dobili.

U klubu tvrde da igrači nisu htjeli ni čuti za kresanje plaća, ali istina je, izgleda, dosta drukčija. Naše informacije govore da su igrači i treneri odmah bili spremni odreći se dvadeset posto primanja, prihvatili bi možda i 25 posto, pod uvjetom da im se ne kasni s isplatama ostatka plaće.

Tko je donio odluku?

No budući sa su čelni ljudi Dinama dekretom išli na smanjenje plaća kako su oni zamislili, zapravo nije ni bilo dijaloga, odnosno mogućnosti da igrači daju svoj prijedlog. Igračima smeta i to što se proširila priča kako su odbili prijedlog Uprave, a uopće nisu razgovarali s njezinim članovima.

Kako doznajemo, jedini s kojim se razgovaralo bio je sportski direktor Zoran Mamić, a on nije član Uprave. Imaju li članovi Uprave uopće glavnu riječ i o čemu točno odlučuju, to je drugo pitanje. Prilično je sigurno da kod njih nije daljinski upravljač.

Da momčad i stručni stožer razumiju tešku ekonomsku situaciju u društvu, pokazuje podatak da su se u tišini samoorganizirali i u rekordnom roku pribavili humanitarnu pomoć za milijun kuna. To su napravili diskretno, ne tražeći publicitet, puno prije vodstva kluba koje je reagiralo tek post festum.

Igrači jako dobro znaju koliko novca su zaradili

Doznajemo da igračima jako smeta što se Uprava diči novcem koji su oni zaradili na travnjaku. Osim toga, igrači su od zarađenih premija u Ligi prvaka dobrom dijelu radne zajednice koja ih prati, poput čistačica i spremačica, uplatili božićnice. To je bila doista lijepa gesta.

Momčad dobro zna koliko je novca donijela klubu samo u ovoj sezoni. Riječ je o najmanje 50 milijuna eura, kada se zbroje UEFA-ine nagrade i transfer Danija Olma. Da se ne priča još o sezoni prije koja je također bila jako uspješna. Te dvije sezone po zaradi su najuspješnije u povijesti kluba, a novca već nema.

Naravno da se neposredni proizvođači pitaju gdje su ti silni milijuni. Naravno da znaju da njihove godišnje plaće nisu ni izbliza tolike. Naša kritika na njihov račun jest ta što se to tek sad pitaju kada je došlo do toga da im se smanjuju plaće na tako drastičan način. No to je već neka druga tema koju smo naširoko elaborirali u prethodnim tekstovima.

Bjelica spreman na iscrpljujuću bitku

Činjenica jest da su igrači i treneri zaradili svoje plaće do zadnje lipe, da su već pribavili klubu desetke milijuna za plaćanje radne zajednice i svih ostalih troškova. To nije novac koji bi tek trebali zaraditi. Dinamo ne posluje kao mnogi veliki europski klubovi, koji i u proljetnom dijelu sezone zarađuju od televizijskih prava i utrška s utakmica.

Dinamo je u prvom dijelu sezone svoje pokupio od UEFA-inih nagrada i od transfera u zimskom prijelaznom roku. U proljetnom dijelu sezone ne zarađuje praktički ništa. Nema što da se odbija igračima kada se ne može ništa ni zaraditi. Sve je već zarađeno. To je bitna razlika u odnosu na europske klubove koji traže smanjenje plaća svojih igrača.

Pritisak na Bjelicu

Dakle, ispada da su nedavno zarađeni milijuni isparili. Gdje i kako, ostaje nejasno. Drugo nejasno pitanje jest to kako će se razviti situacija s Nenadom Bjelicom, koji za razliku svojih suradnika u stručnom stožeru nije dobio otkaz. Pritisak na Bjelicu je očigledan. Čelnici Dinama vjerojatno se nadaju da će sam ponuditi ostavku, ali kako saznajemo, to nije baš izgledan scenarij.

Čini nam se da je Bjelica spreman na sve, pa i na to da se vrati na posao. Budući da i Dinamovi čelnici izjavljuju kako očekuju da se trener pojavi na okupljanju, može se zaključiti da je lako moguća iscrpljujuća bitka.

Dinamo protiv FIFA-ina naputka

Po našem računu, u pitanju je otprilike dva milijuna eura, plaće plus bonusi. Bjelica ima ugovor do ljeta idućeg godine i po slovu ugovora može tražiti isplatu do posljednjeg centa. To je i razlog zašto još nije dobio otkaz. Budući da je očigledno kako Dinamo financijski ne stoji briljantno, neće mu biti lako isplatiti ni pola od te svote.

Uzgred rečeno, komično zvuče priče Dinamovih čelnika da su Bjeličini pomoćnici dobili otkaz zato što su potpisali odbijenicu prijedloga o smanjenju plaća. Naše informacije govore da su taj dokument svi potpisali - i igrači i cijeli stručni stožer, uključujući Bjelicu.

Zašto onda njemu nisu dali otkaz!? Pravi je razlog taj što su pomoćnici najjeftiniji. Njih će lako riješiti, a još uz to će poslužiti kao primjer drugima. Ironija cijele priče jest ta da je FIFA dala naputak da se ne daju otkazi u ovo krizno vrijeme. Bit će da su članovi Bjeličina stručnog stožera među prvima u Europi koji su doživjeli takvu sudbinu. Nećemo se začuditi ako FIFA-a bude zatražila objašnjenje, pogotovo ako potraje mučna situacija s Bjelicom.