Pukla je veza između trenera i Međugorja. To je najkraći opis onoga što se trenutačno događa u Dinamu. Da se u startu razumijemo, priča nije crno-bijela, nitko u ovoj priči nije svetac, ali zna se tko je najodgovorniji. Treba li žaliti neposredne proizvođače, posebice trenera, ako se zna ona stara: tko s vragom tikve sadi, o glavu mu se razbijaju.

Nisu li se trener Bjelica i većina igrača do jučer kleli u onog koji ih je sada nagazio? Znali su s kime imaju posla. Dok je išlo sve kako treba, sve je bilo super. Nisam general poslije bitke.

Još dok se Bjelica spremao sjesti na klupu Dinama, napisao sam da je to dobra odluka čelnika kluba jer sam smatrao da je Bjelica dobar trener i najbolje moguće rješenje u tom trenutku. Vrijeme je to i pokazalo.

Ali sam isto tako upozorio da Bjelica jako dobra zna s kime ulazi u kolo i da mu je sigurno jasno kako će završiti. To je deja vu priča, toliko puta ispričana i viđena. Zašto bi netko pomislio da će u njegovu slučaju biti drukčije?

Bjelica je dobro znao što ga čeka

Ne budimo naivni, svi koji su iole u nogometu, a kamoli čovjek poput Bjelice, koji je sigurno vrlo inteligentan i pronicljiv, dobro je znao kako će završiti brak s Mamićima. Brakovi iz interesa uvijek završe burnim razvodom. To svi dobro znamo.

Dakle, sve što se trenutačno događa, Bjelica je dobro znao da će se dogoditi. Ako ćemo iskreno, njemu ovakav rasplet zapravo savršeno odgovora. Napustit će brod koji ulazi u velike probleme kao pobjednik, i to s vrećom novca. Po našem izračunu, Dinamo „visi“ Bjelici dva milijuna eura.

Bjelica ima plaću oko milijun eura, a ugovor mu istječe u ljeto 2022. Kada tomu još dodate i bonuse, to je otprilike dva milijuna. U ugovoru nema klauzulu u slučaju raskida ugovora koja mu skraćuje primanja. Ako se zainati, Dinamo će mu morati sve isplatiti.

Obično se klubovi i treneri u ovakvim situacijama nađu na pola puta. Ovaj put ne mora biti tako. U najmanju ruku Bjelica će napustiti Dinamo s milijun eura otpremnine. To je naša procjena. Zaradio je taj novac, on mu pripada. Sve drugo su floskule. Nije o tome riječ.

Otkaz stiže kao naručen

Što će Bjelica dobiti ako eventualno ostane? Što može napraviti u ovako mučnoj situaciju? Pa, jasno je kao dan da mu je bolje da sad ode dok je na konju, a ne da čeka da tresne o pod. I to smo već  pisali nekoliko puta posljednjih mjeseci. Sve je govorilo da se rastanak približava. To smo posljednji put podcrtali sredinom veljače. Iz aviona je bilo vidljivo da Bjelica nije silno nervozan samo zbog suđenja.

To je bila najmanje važno. Sukob tinja već dugo. Bjeličino razilaženje s glavnim šefovima bilo je postupno. Dolaskom Zorana Mamića za sportskog direktora situacija se počela zaoštravati. Njih dvojica jedva da su komunicirali otpočetka. Na kraju jedva da su se i pozdravljali. Sukob golemih ega bio je očigledan.

Jasno je bilo na čiju će stranu stati glavni maksimirski šef, koji iz Međugorja upravlja klubom na daljinski. Već smo nekoliko puta opisali zašto im se Bjelica zamjerio pa se nećemo ponavljati. Ako vam nije jasno, kliknite na jedan od starijih tekstova.

Napisali smo već da igrači i stručni stožer imaju jake argumente kada ne pristaju na smanjenje plaća. Oni su svoje plaće zaradili plasmanom i rezultatima u Ligi prvaka. Isto tako i povećanjem svoje vrijednosti. Jasno da najveće zasluge idu igračima i treneru što je Dani Olmo prodan za dvadesetak milijuna eura.

Sukob s Mamićima

Dakle, oni su stvorili taj novac, riječ je o desecima milijuna eura. Samo od Lige prvaka zarađeno je 30 milijuna eura. Taj novac je sjeo ili će sjesti na račun Dinama. Dakle, nije hipotetski, nego stvaran. Međutim, zanimljivo je da se neposredni proizvođači tek sad pitaju gdje novac curi?

Dinamov proračun već je dugo oko pedeset milijuna eura. Prema financijskom izvješću, na plaće odlazi puno manje od te cifre. Gdje je ostatak? Kolike bi trebale biti plaće igrača, lako je izračunati ako uzmemo da prosjek prve momčadi po igraču vjerojatno nije veći od pola milijuna godišnje u bruto iznosu. Svi ostali imaju puno manje.

Mi, novinari koji se usudimo, to pitanje postavljamo već godinama.
Postavljam i pitanje kako to da trenutačno vodstvo kluba ne zanima gdje je iscurilo onih dvjestotinjak milijuna kuna koji se spominju u sudskim postupcima.

Zbog tih pitanja izlagali smo se raznoraznim napadima, a ništa od toga nemamo, osim što nam je stalo do poštenja i transparentnosti u hrvatskom nogometu, pa onda i u vodećem klubu HNL-a.

Sva ta pitanja igrače Dinama i njegove trenere nisu previše zanimala sve dok su uredno dobivali svoje plaće. Dok je sve išlo kao po loju, koga briga što neki tamo novinari pitaju. Sad kada su na dnevni red došle njihove, da ne velimo što, odjednom ih je to počelo zanimati. Odjednom su pogođeni odnosom kluba prema njima.

Nije ih pogađalo kada su se ti isti čelnici na puno neprikladniji način odnosili prema, recimo, mnogima novinarima. Igrači se, pogotovo domaći, kunu u klub, u neizmjernu ljubav, govore kako im Dinamo znači više od bilo čega. Onda ih, valjda, mora biti briga i što se događa u klubu!?

Izađite i borite se

To je druga strana medalje ove po mnogočemu licemjerne priče. Istina je samo jedna: u toj priči svatko gleda svoj interes. Klub i šefovi kluba svoj, igrači i treneri svoj. Kada im se interesi spoje, onda je sve sjajno. Kada se raziđu, baca se drvlje i kamenje. I obje strane očekuju da ih novinari i mediji štite kada njima to zatreba. Zašto Bjelica ili netko od igrača ne izađe pred mikrofone i ne kaže otvoreno kako stvari stoje?

Provlači se da ne smiju govoriti, kao cenzura je. Tko može nekom zabraniti da govori? Tko ima hrabrosti i petlje ne može mu to nitko zapriječiti. Pa što ako će biti kažnjeni financijski? Zar je to bitno u ovoj situaciji. Gospodo, izađite i javno se izjasnite.

Ne očekujte da vas novinari brane ako mislite da je na vas dignuta hajka, po mojem mišljenju pretjerana. Ali to je druga priča koju smo već razložili u prethodnim tekstovima. Izložite se, branite se prvo sami, a onda će vas i ostali podržati. Zaslužili ste i, što je još važnije, zaradili svoje plaće, zar ne? Pa čega se onda bojite?