Nenad Bjelica jako je nervozan u posljednje vrijeme. I nema čuđenja, to se vidi iz zrakoplova. Postavlja se logično pitanje: zašto divlja?

Zacijelo je više razloga. Nije samo nezadovoljstvo suđenjem. Dapače, to je samo jedan od razloga. I to najmanji. Još jedan poraz od Rijeke u hrvatskom Kupu, pa onda i od Osijeka u jučerašnjem derbiju HNL-a više su povod za neprimjerno ponašanje na otvorenoj sceni nego ključan razlog. Tu je eksplodirao, no fitilj je zapaljen davno prije. Bjeličina nervoza tinja već duže vrijeme.

Sve je počelo od Šahtara

Lavina kreće s jednom grudom i nakuplja se kako se spušta niz padinu. Čini se da je sve počelo od onog šokantnog remija sa Šahtarom u Ligi prvaka. Bilo je to gorko razočaranje. Najviše za njega osobno i za igrače, ali isto tako i za čelnike kluba. Naravno, i za navijače, jer već su svi pomislili da je Dinamo konačno prošao prvo kolo najelitnijeg UEFA-ina natjecanja.

Da je ostvaren, bio bi to povijesni uspjeh. Dinamo nikada nije prošao prvo kolo Kupa prvaka i skupinu Lige prvaka. Osim velikog rezultata, taj rezultat donio bi i još veću zaradu, potencijalno puno veću, a to je čelnim ljudima Dinama, ma gdje oni bili, u Plavim salonima ili hercegovačkim kletima, podjednako važno kao i rezultat. Cinici će reći i puno važnije. Koliko god stoji da je Bjelica i ovako donio Dinamu veliku zaradu, ostaje činjenica da je propuštena šansa da se sve digne za još dvije-tri stepenice.

Ne treba puno pojašnjavati što sve sa sobom nosi plasman u osminu Lige prvaka. Možda ni tu ne bi bio kraj. Transfer Danija Olma vrlo vjerojatno bio bi izdašniji, a i cijene ostalim igračima dodatno bi porasle. Ne kažemo da i ovako nisu, ali drugi krug Lige prvaka neka je potpuno druga priča.

Propuštena velika šansa

Dinamo ne da nije prošao u drugi krug Lige prvaka, nego nije izborio ni nastavak natjecanja u Europskoj ligi. Time je razočaranje u Plavim salonima bilo još veće. Cijelu priču treba staviti i u kontekst lamentacija o izgradnji stadiona. Da se prošlo dalje u Ligi prvaka, bio bi to jak vjetar u jedra inicijative da se konačno nešto napravi u vezi s tim.

Zašto podsjećamo na ovu priču? Pa, zato što su tu počela prve glasnije kritike na Bjeličin račun. I medijske, koje su posljednjih dana kulminirale, i klupske. Tu su počela šuškanja o nezadovoljstvu čelnika Dinama s Bjelicom. Nije riječ o tome da mu se počeo pripremati otkaz, daleko od toga, ali pojavile su se prve zamjerke.

Da postoje trzavice, pokazalo se i nedavno prilikom pripreme Olmova transfera. Sportski direktor Dinama Zoran Mamić zamjerio je Bjelici neke izjave. Riječ je prije svega o izjavi da je Olmo produkt svoje obitelji. Mamić smatra da je produkt Dinama. To razmimoilaženje ima dubinu. Onima koji prate zbivanja u Dinamu nije prošla ispod radara ni Mamićeva izjava da klubovi koji eventualno žele preoteti Bjelicu moraju računati na to da će platiti odštetu. I to ne beznačajnu.

Trzavice s glavnim ljudima Dinama

Može se pretpostaviti da to Bjelici nije baš najbolje sjelo, kao ni stalno isticanje da je najplaćeniji trener Dinama u povijesti. Zna to ići na živce, kao što možda i čelnicima Dinama ide na živce što se Bjelica često tako postavlja da izgleda kao da je glavni u klubu.

Svi znamo da je novac čest razlog trzavica u bilo kojoj priči. Vidljivo je da Bjelica osjeća kako je u mnogome doprinio Dinamovu usponu. Nećemo pogriješiti ako kažemo da je najzaslužniji, iako Zdravko Mamić vjerojatno misli da ne može biti zaslužniji od njega. I Mamić ima svoje jake argumente, to se treba priznati. Bjelica je sam priznao da ga je on doveo, kao i većinu igrača. Tu leži jedan od problema, to ćemo poslije pojasniti.

Ako Bjelica namjerava otići u inozemstvo, a može se pretpostaviti da ima interesenata, kao i da je trenutačno ponašanje moguća priprema za odstupnici (op.a. pogledati slučaj Vaha), vjerojatno će dobiti i veću plaću nego što je ima u Dinamu. No nemala prepreka za angažman bila bi odšteta. Ni u Europi nije baš uobičajeno da se za trenera plaća odšteta, iako ima takvih slučajeva, a što tek reći za HNL. Kada je Dinamo dobio odštetu za trenera? Može li se tko sjetiti?

Odnos prema skupim "pojačanjima"

U prijevodu, ako Dinamo bude tražio nešto što nije nikada dosad, Bjelica bi mogao tražiti dodatno povećanje plaće. Ima još potencijalno jakih razloga za trzavice između Bjelice i glavnih ljudi Dinama. Jedan je od tih razloga Bjeličin odnos prema nekim skupim pojačanjima koja su stigla u posljednje vrijeme, a nisu se pretjerano naigrala. Spomenut ćemo Andrića, Atiemwena i posebice Moubandjea.

Potonji se najavljivao kao veliko, možda i najveće inozemno pojačanje u Dinamovoj povijesti. O njemu su se pisale bajke. Puno je uloženo u svu trojicu. U Dinamu su sigurno očekivali da će se na njima u perspektivi dobro zaraditi, ali zasad se nisu proslavili, mrtvi su kapital, najblaže rečeno. Lako je zaključiti da Bjelica ne misli kako su pojačanja, odnosno da nemaju kvalitetu za Dinamo. Da misli da je barem Moubandje taj, valjda bi stalno bio u prvoj postavi.

Nekome se takvo rezoniranje zacijelo ne sviđa. Kome točno, i nije tako teško pogoditi. I ne mislimo samo na Zdravka Mamića, i ne mislimo samo na trojicu spomenutih igrača. Nije tajna da su neki utjecajni menadžeri izražavali nezadovoljstvo jer im igrači ne igraju koliko oni misle da bi trebali.

Na sve to nadovezao se poraz od Rijeke u Kupu. Nije ključno, ali grize. Još više grize Dinamova igra. To bi Bjelicu trebalo brinuti puno više nego suđenje i moguće sudačke pogreške na štetu Dinamu. Nisu baš tako brojne. Igra Modrih sigurno je jedan od jakih razloga Bjeličine nervoze.

Fini gospodin postao razjareni bik

Činjenica jest da Modri ne igraju dobro, ili barem ne na prijašnjoj razini. Dinamo će sigurno biti prvak, tu nema dileme, ali s ovakvom igrom imat će velikih problema u europskim kvalifikacijama. Svima je jasno da Olmo jako nedostaje i veliko je pitanje hoće li Bjelica uspjeti pronaći zamjenu u kadru koji mu je na raspolaganju. Kad se podvuče crta, vidi se da Bjelica ima više razloga za nervozu. Suđenje je pri dnu ili na samom dnu te liste. Druga je strana priče drastična Bjeličina promjena u ponašanju.

Odlični rezultati, tetošenje od medija i navijača te rast ega obično su proporcionalno vezani. I kod Bjelice se pokazalo da je tako. On se od finog gospodina u bijelim rukavicama, koji nikada ne želi komentirati suđenje, skandiranje navijača ili ponašanje suparnika, u relativno kratkom vremenu pretvorio u razjarenog bika. Možda je uvijek takav bio. Ako jest, to je vješto krio. Lako je biti fin kada sve ide kako treba.

Bjelica ima argumente za dizanje nosa, pa i za određenu razinu bahatosti, puno je napravio, ali primitivno ponašanje ne može opravdati. Sad je već počeo iritirati sve oko sebe. Možda je vrijeme da stane na loptu dok je vrijeme. Kad ego počne bujati, lako se sve može oteti kontroli. O tome dobar savjet sigurno može dobiti u Međugorju, ako su još uvijek na liniji, što nije sasvim jasno.