Dinamo je opet popio gorku pilulu, ovaj put kod Gorice. Ne može biti slučajno, a nije ni odveć iznenađujuće. Dinamo otpočetka sezone izgleda loše, a pod Jakirovićem je vodstvom dodatno potonuo i već duže vrijeme izgleda očajno.
Pregrmio je trenutačni trener Modrih Prag, Split i Prištinu, ali teško da će Veliku Goricu. Ovakav niz loših igara i poraza niti jedan Dinamov trener nije uspio preživjeti.
Nije Jakirović ostao trener poslije poraza od Ballkanija zbog dugoročne vizije čelnika Dinama, nego iz jednostavnog razloga što bi još jednim brzopoteznim otkazom sebe stavili pod lupu.
Katastrofalna politika na svim razinama
Bojali su se da bi netko mogao postaviti pitanje njihove odgovornosti. A sada se to pitanje nameće samo od sebe i jasno je da im gori pod petama. Pogrešnih poteza povukli su toliko da ih je teško prebrojati. Sve svaliti na Bišćana, Šimić i Jakirovića nije moguće, a ni logično.
Naravno da njih trojica snose svoj dio odgovornosti, pokazali su da nisu dostojni trenutka i dužnosti koje su preuzeli, ali isto tako je nepobitna činjenica da se nisu sami postavili na ključne stručne funkcije. Zna se tko vodi politiku kluba i tko je za to najodgovorniji.
A ta politika koju vode čista je katastrofa, i to na svim razinama, od upravljačke pa do stručne. Nije u pitanju samo prva momčad, nego i najdelikatniji i najživotniji dio svake klupske priče, a to je škola nogometa, koja je već duže vrijeme loše vođena te je opterećena brojnim problemima, što se jasno vidi i očitiju u sve manjem priljevu kvalitetnih mladih igrača za prvu momčad.
U Maksimiru caruju nestručnost i neznanje
Uz to je skautska služba, ako uopće postoji, totalno podbacila. Ne zna se što je lošije, proizvodnja igrača ili dovođenje pojačanja, a nije da na tržištu nije bilo mogućnosti, potentnih hrvatskih mladih igrača. Rijeka je neke dobila na pladnju samo zato što u Dinamu nisu bili u stanju prepoznati prave igrače. Za njih to nisu bila pojačanja, imali su oni svoje puno bolje pulene, je li tako.
Gdje god se okrenete, sve sami podbačaji. Nestručnost i neznanje caruju u Maksimiru i doveli su do trenutačne situacije. To je potpuno jasno i vidljivo s Mjeseca. Zaraćenim strujama borba za vlast i kontrolu nad blagajnom daleko je zanimljivija i važnija djelatnost nego razmišljanje o tome kako da se poboljša rad škole i pojača prva momčad. Ali nema više skrivanja iza trenera i sportskih direktora, ta su kola prošla i nitko više ne kupuje tu priču.
Navijači prevedeni žedni preko vode i nitko se ne buni
Iluzorno je očekivati da će ekipa koja je Dinamova kola strovalila u teški glib sada znati ih izvući iz dubokog blata. Već odavno je vrijeme za prave, istinske promjene, no do njih nije došlo. Do jučer zaraćene strane zadovoljile su se trulim kompromisima, odnosno komadićem vlasti i kolačem koji će razdijeliti među sobom. Hipokrizija na kvadrat.
Galamilo se o promjenama, a ništa se suštinski promijenilo nije. Dovoljno je pogledati što je bilo s parolom „jedan član, jedan glas“ i gdje je završila. Rasplinula se poput mjehura od sapunice. Navijači su prevedeni žedni preko vode i nitko nije digao glas. I dalje isti ljudi vode klub, s tek nekoliko smokvinih listova za mahanje pred masom.
Teška groteska i igrokaz. Nema nikakve sumnje da će svi skupa nastaviti grčevito držati fotelje do posljednjeg daha, ovaj eura. Zar se onda treba čuditi svemu što se događa u Maksimiru!?