Schalke 04, najpopularniji njemački klub uz Bayern i Borussiju Dortmund, nalazi se u velikoj krizi. Slavni Rudari tonu prema drugoj ligi, a u očajničkim mjerama za očuvanjem prvoligaškog statusa doveli su već petog trenera ove sezone, što je novi rekord Bundeslige.
Kormilo je preuzeo njemački Grk Dimitrios Grammozis, nekoć zadnji vezni s dugačkim stažem u Bundesligi, dok je bivši postao Christian Gross. Ovaj Švicarac na klupi je proveo svega dva mjeseca, ali nema sumnje da će se ta dva mjeseca dugo pamtiti među Schalkeovim navijačima, a i šire.
Razlog su pomalo bizarne informacije koje su procurile nakon njegova odlaska. Zasigurno najpoznatija jest ona da je Gross igračima zaboravljao imena. Sport Bild tako otkriva da je Gross početkom veljače, kada je već mjesec i pol bio u klubu, pozvao sa strane asistenta da ga pita izgovara li dobro imena igračima.
Izmislio nepostojećeg igrača, navijači ga "oživjeli"
Doduše, situacija s imenima i nije neka tajna. Tako je Gross na jednoj press-konferenciji ispalio ime Massimo Schüpp, misleći na igrača Schalkea Alessandra Schöpfa. Massimo Schüpp odmah je ušao u legendu, pa su tom nepostojećem nogometašu Schalkeovi navijači čak otvorili profil na Instagramu. Zanimljivo, među Massimovim pratiteljima nalazi se i - Alessandro Schöpf...
No bio je to samo jedan od problema, a mnogo je veći onaj što se tiče samog trenerskog posla. Izvještaji njemačkih medija govore da je Gross imao jako loše treninge s katastrofalnim metodama, a nije se proslavio ni kao taktičar.
Gross bi, naime, redovito promašio taktiku i pogrešno predvidio kako će igrati protivnik. Frustracije u momčadi bile su sve veće, pa je došlo do toga da su se igrači sami počeli međusobno dogovarati kako će igrati. Na kraju je sve rezultiralo otvorenom pobunom igrača i promjenom trenera.
Grossu ipak ide i jedno priznanje - potpisao je jedinu pobjedu Schalkea u 2021. (4:0 protiv Hoffenheima), kojom je spriječio dostizanje rekorda najgore momčadi u povijesti Bundeslige Tasmanije Berlin od 31 uzastopne utakmice bez pobjede. Doduše, Grossov taktički potpis i tu se vidio jer je Hoffenheim, zapravo, bio poprilično dominantnija momčad na terenu.
Zanimljiv put - stvorio moćnu momčad, dao prvu priliku Rakitiću, gubio od Dinama...
Ipak, pobjede se pamte, pa se Gross može pohvaliti barem jednim trijumfom, jednim više od njegova prethodnika Manuela Bauma, koji nije upisao nijedno slavlje u 10 utakmica na klupi Schalkea. No Baum se ne može mjeriti s anarhijom koja je zavladala u Grossovo vrijeme...
Gross je, inače, trener vrlo zanimljiva puta. Trenerska zvijezda u Švicarskoj postao je u 90-ih Grasshopperu, s kojim je dvaput bio prvak. Zanimljivo, vodio ih je i u onim čuvenim ogledima s Dinamom (tada Croatijom) 1997.
U prvoj utakmici u Zagrebu bilo je 4:4, a u uzvratu u Zürichu Dinamo je slavio s 5:0 na krilima savršene izvedbe Igora Cvitanovića u paklenoj atmosferi tisuća navijača Modrih, u kojoj se domaći navijači nisu ni čuli ni vidjeli.
Nakon tog angažmana Gross je senzacionalno preuzeo Tottenham. Tamo se zadržao devet mjeseci; borio se za ostanak, ali i s britanskim tabloidima, koji su ga često sprdali zbog lošeg engleskog i ponekih smiješnih izjava.
Uslijedio je povratak u Švicarsku, gdje je u 10 godina na klupi stvorio moćnu momčad Basela. Vodio je tamo Mladena Petrića, a u seniorski nogomet uveo je tada 17-godišnjeg Ivana Rakitića. Rakitić ga nije zaboravio, pa je 2016., prilikom susreta s Grossom, objavio zajedničku fotografiju i zahvalu čovjeku koji ga je "naučio kako biti profesionalac i svemu što je potrebno za uspjeh u nogometu".
No Grossova karijera krenula je silaznim putanjom nakon toga. Odradio je dvije kratke gaže u Stuttgartu i Young Boysima, pa se zaputio u arapski svijet i tamo proveo šest godina. Na europsku scenu vratio se na klupi Schalkea, ali nije dugo potrajao. Kao da se ponovila epizoda iz Tottenhama; nevjerica i sprdnja miješaju se u reakcijama njemačkih medija i navijača...