Razigrana Lokomotiva razgolitila je neuvjerljivi Osijek i zadala Bjelici velike glavobolje uoči uzvratne utakmice s Kizilžarom u kvalifikacijama za Konferencijsku ligu.
Prerano je za dugoročnije prognoze, ali već nakon drugog kola SuperSporta HNL-a i europskih kvalifikacija mogu se naslutiti neke stvari.
Osijekva igra i dalje je teško mučenje
Što se tiče Osijekove igre, sve je isto kao lani i preklani. Zasad nema uočljivih promjena. Osijekova igra i dalje je teško mučenje, i to bez obzira na to protiv koga se igra.
Taktika je uvijek slična. Nema tu naznaka neke veće lepršavosti ili povećanja ofenzivnijih namjera. Za Osijek i njegova trenera napadačka igra ostaje tabu-tema.
Naći će Osječani objektivnu ispriku u umoru, Kazahstan je doista daleko, no niti ono što su odigrali protiv Gorice i Kizilžara nije bilo pretjerano drukčije.
Razlika je u tome što se pobijedilo, pa je time sve pokriveno. Osijek nije dominirao niti protiv skromne kazahstanske momčadi.
Protiv koga god da igra, bio to Dinamo ili Gorica, uvijek je to isti nogomet, koji se oslanja na blok i kontru. Osijek u pravilu nema namjeru voditi igru, nego čeka protivničku pogrešku. Kada treba napasti, nastaju problemi.
Tako se jako teško može skinuti Dinamo
Da je Fortuna tako htjela i išla Bjeličinim trupama sto posto na ruku, mogao je Osijek slaviti i protiv Lokomotive. No, to bi bila samo golema sreća koja bi pokrila sve probleme. Naravno, do prve prilike.
Poanta je priče da Osijek s ovakvom igrom jako teško može skinuti Dinamo i biti prvak Hrvatske. Ako mu je to glavni cilj. Ako mu je cilj biti treći ili četvrti, onda je to druga priča.
Bjelici se u Osijeku događa ono što mu se često događalo i u prijašnjim klubovima. Sindrom druge ili treće sezone prečesto se ponavlja. Logično bi bilo da mu momčad raste što je duže vodi, no Bjelici se prečesto događa obratno.
Može se reći da je Bjelica žrtva vrlo uspješne prve sezone u Osijeku. Nadmašio je sva očekivanja i znatno povećao aspiracije, koje su možda bile nerealne u tom trenutku.
Dinamo je bio i još uvijek jest igrački jači od Osijeka, tu nema dileme, no nije problem samo u tome. Problem je što se još uvijek ne vidi preveliki napredak u Osijekovoj igri, a, evo, ide treća Bjeličina sezona. Stalno se nešto očekuje od Osijeka, a to nikako da stigne. Baš kao iščekivanje Godota.
Osijek igra sve lošije
Osijek se pojačava i osjetno više ulaže, proračun je dobrano narastao, no čini se da igra sve lošije. To je ta kontradikcija, koja se vidi na prvu loptu.
Djelomičan je razlog taj što su suparnici u HNL-u naučili kako treba igrati protiv Bjeličine momčadi, ali ključan je razlog što Osijek ne napreduje u pogledu igre.
Dakako da je puno teže stvoriti napadačku igru nego stati u blok i čekati. Stvaranje napadačke, ofenzivno orijentirane igre, ako su aspiracije šampionske, a Osječani stalno ostavljaju takav dojam, nešto je što se očekuje od trenera koji je masno plaćen i čiju plaću nitko u bliskoj budućnosti neće nadmašiti. Ne samo u Osijeku, nego u cijelom HNL-u.
Kada su očekivanja velika, razočaranja su još veća. A od Bjelice se očekuje jako puno i stoga su kritike logične.
Uz sve to nadovezala se i loša atmosfera u osječkom klubu. Svima je jasno da se Bjeličin sukob s upravom samo kamuflirao. Požar bi mogao buknuti već kod prve veće krize. Čini se da bi mogla doći ranije nego što se očekivalo.
Bjeličina plaća knedla u grlu čelnika Osijeka
Puno toga će ovisiti o nastupu u kvalifikacijama Konferencijske lige. Plasman u skupinu smirio bi situaciju, suživot Bjelice i uprave mogao bi se nastaviti po principu: pamtimo samo dobre dane. U suprotnom, otvorit će se stare rane, za koje nema učinkovitog lijeka.
Možda bi Osijek na kraju prošle sezone mijenjao trenera, ali kada čelnici slavonskog kluba pogledaju kakve su im financijske obveze prema Bjelici, jamačno im knedla stane u grlu.
Ako je Osijekova igra iščekivanje Godota, isto se može reći i za soluciju da Bjelica sam ponudi ostavku. Malo morgen. Stvar bi spasila možda tek lukrativna inozemna ili možda domaća ponuda, da ne kažemo Dinamova, no zasad nije na vidiku. Rezultat je pat-pozicija iz koje nema lakog izlaza.