FIGHT!
SPORTOVI
FIGHT!
legendo, svaka ti čast

Kakva je to samo karijera bila: Od 1996. do 2019. Mirko je svake godine ispisivao povijest

Kada se nakon završetka svega pogleda njegova karijera, jedini zaključak koji se može izvući je - legendo, svaka ti čast!

Mirko Filipović s pojasom (Foto: Igor Kralj/PIXSELL) (Foto: Igor Kralj/PIXSELL)

Galerija

Prije malo manje od 23 godine započela je veličanstvena karijera Mirka Filipovića (44), koja je službeno okončana njegovim ekskluzivnim gostovanjem u Dnevniku Nove TV 1. ožujka 2019. godine.

Cro Cop je u razgovoru s reporterom Stipom Sladoljevim otkrio da je početkom tjedna pretrpio moždani udar, te da je nakon razgovora s liječnicima odlučio zaključiti svoju karijeru.

"Nikad više u ring neću ući, ne smijem dozvoliti da me netko udari. Što se tiče borbi, toga više nema. Nažalost, nitko nije htio ovakav kraj, ali tako je, to je život. Gotovo je, nadam se da se neću rasplakati, ali to je to, slijedi mi neizbježna mirovina", riječi su kojima se Cro Cop oprostio u gostovanju u Dnevniku Nove TV.

Sve je krenulo 1996. godine na K-1 turniru

Veličanstvena karijera borilačke legende rođene 10. rujna 1974. godine u Vinkovcima započela je 1996. godine, kada je nastupio na svom prvom kickboksačkom K-1 turniru. U svom je debiju slavio protiv Jeromea Le Bannera jednoglasnom sudačkom odlukom, da bi dva mjeseca kasnije izgubio od apsolutne legende kickboxinga - Ernesta Hoosta.

Cro Cop na Instagramu (Screenshot Instagram) Mirko se emotivnom porukom oprostio od svojih najvjernijih navijača: "A sad... adio"

Nakon pet godina kickboxinga i u konačnici nezadovoljstva organizacijom, Cro Cop je odlučio okušati se u MMA-u te je potpisao za PRIDE FC. Nakon sedam pobjeda u startu MMA karijere (i dva neriješena rezultata) Cro Cop je dobio priliku boriti se protiv Antonia Nogueire za privremeni pojas prvaka u teškoj kategoriji. U konačnici je poražen sredinom druge runde, ali borba je na koncu proglašena najboljom u 2003. godini.

Autor najboljeg nokauta i najbolje borbe desetljeća

Prethodno toj borbi Mirko je bio autor i najboljeg nokauta 2003. godine, onog protiv Igora Vovčančina. Dogodilo se to u legendarnoj Saitama Areni, a to je ujedno bila i pobjeda koja je označila smjenu generacije u teškaškoj kategoriji.

Nakon dvije uvjerljive pobjede protiv Watermana i Yamamota uslijedio je jedan od najbolnijih poraza u njegovoj karijeri, onaj protiv Kevina Randlemana. U svakom slučaju je bio neočekivani, koji ga je doduše samo dodatno motivirao. Uslijedio je niz od sedam pobjeda, a nakon šeste protiv bivšeg UFC prvaka Marka Colemana u ringu je poručio:

"Ovdje sam, još uvijek čekam borbu za naslov. Fedor Emelianenko, ti si idući."

Ariel Helwani (Foto: AFP) Od Cro Copa se oprostio i najpoznatiji MMA novinar: "Otišao je jedan od najvoljenijih boraca"

Nakon pobjede protiv Ibragima Magomedova u kolovozu 2005. godine uslijedio je meč za titulu u PRIDE-u protiv Fedora. Nakon veličanstvene tri runde ruski je borac odnio pobjedu jednoglasnom sudačkom odlukom, a borba je u konačnici bila proglašena najboljom te godine, te i dan danas slovi kao jedna od najboljih u povijesti slobodne borbe. Sports Illustrated ju je prozvao "borbom desetljeća".

Svega godinu dana kasnije Cro Cop je u završnici turnira Pride Conflict Absolute upisao pobjede protiv Wanderleija Silve i Josha Barnetta, koji je stigao do naslova pobjednika Pride World Open-Weight Grand Prixa. S pobjedom na K-1 turniru 2013. godine Cro Cop je postao tek drugi čovjek koji je u karijeri osvojio titule u MMA-u i kickboxingu.

Odlazak u UFC

U prosincu 2006. godine počelo se šuškati da Cro Cop odlazi u UFC, što je kasnije tijekom mjeseca i potvrđeno. Debitirao je na UFC-u 67 u protiv do tada neporaženog Eddieja Sancheza, te je slavio tehničkim nokautom na samom kraju prve runde. Iako je u vrlo brzo stekao status drugog izazivača na ljestvici, UFC mu nije dao priliku odmah izazvati prvaka zbog manjka popularnosti među fanovima.

U travnju 2007. godine, na UFC-u 70 u Manchesteru, Cro Cop se borio protiv Gabriela Gonzage i bio poražen nokautom na samom kraju prve runde. Bio je to poraz koji je iznenadio borilački svijet i omogućio Gonzagi da se borbi za titulu prvaka protiv Randyja Couturea.

U rujnu iste godine Cro Cop je po prvi put u karijeri doživio dva uzastopna poraza, nakon što ga je jednoglasnom sudačkom odlukom pobijedio Cheick Kongo.

Odlazak, povratak u UFC pa novi odlazak i povratak u K-1

Iduće godine potpisao se s japanskom organizacijom Dream, gdje je odradio tri borbe prije povratka u UFC. U lipnju 2009. godine se vratio na UFC 99 eventu u Njemačkoj, gdje je slavio protiv Mostaphe al-Turka. U idućih šest borbi upisao je četiri poraza od redom vrhunskih boraca (Junior dos Santos, Frank Mir, Roy Nelson i Brendan Schaub), nakon čega se privremeno povukao iz MMA-a i vratio u svijet kickboxinga.

Cro Cop je 10. ožujka u zagrebačkoj Areni slavio protiv Raya Sefa jednoglasnom sudačkom odlukom, što je samo bio početak njegovog pohoda na naslov pobjednika Grand Prix turnira. Nakon pobjeda protiv Randyja Blakea, Jarrella Millera i Pavela Zuravleva, Mirko je 15. ožujka osigurao borbu za naslov prvaka protiv Ismaela Londta.

Slavio je jednoglasnom sudačkom odlukom i postao drugi Hrvat koji je osvojio K-1 Grand Prix turnira, ali jedini s K-1 naslovom i pobjedom na MMA turniru.

Nakon toga se vratio u svijet MMA-a gdje se ponovno trebao boriti protiv Aleksandra Emelianenka, ali je njihov meč u Rusiji propao zbog problema sa zakonom ruskog borca. Umjesto njega Cro Cop se u studenom 2013. godine borio protiv Oleksija Olinika i upisao posljednji poraz svoje karijere.

Početak niza od 10 posljednjih pobjeda karijere

Nakon njega uslijedio je niz od lijepih 10 pobjeda, koji je zaključen prije dva tjedna u borbi protiv Roya Nelsona. U razmaku od pet mjeseci 2014. godine Cro Cop je upisao dvije pobjede protiv Satoshi Ishiija, Japanca koji je danas njegov pulen. Osvetio je poraz protiv Gabriela Gonzage u Krakowu 2015. godine, a potom potpisao ugovor s japanskom organizacijom Rizin.

U prosincu 2016. godine bio je jedan od boraca završnice Grand Prix turnira u Saitami, koji je u konačnici i osvojio pobjedama nad Muhammedom Lawalom, Barutom i Amirom Aliakbarijem.

Potom je u smiraju 2017. i 2018. godine odradio po jednu borbu u Rizinu i slavio protiv Tsuyoshija Kohsake i Roquea Martineza, prije nego je dogovoren revanš s Royem Nelsonom za veljaču ove godine, nakon što je prva borba u svibnju 2018. propala zbog puknuća ligamenata koljena našeg borca.

Iako je najavljivao novi meč već za lipanj ove godine prije nego je očitao lekciju Royu Nelsonu, kraj karijere Cro Copa stigao je vrlo iznenadno i u konačnici neočekivano. Preostaje nam samo odati prizanje apsolutnoj legendi borilačkog sporta, koji je prije nego se u potpunosti posvetio borbi bio član Antiterorističke jedinice Lučko.

Nova TV bila je uz Mirka od njegovih najranijih dana u Japanu, nakon toga u UFC-u, Rizinu i u konačnici u organizaciji Bellator. U kasnim večernjim ili sitnim noćnim satima, nebitno kada, Cro Cop je uvijek bio gledan i obožavan od strane fanova.

Legendo, hvala ti na veličanstvenoj karijeri i uživaj u mirovini!

Nastavi čitati