NBA tržnica se promijenila. Najveće face su kao na traci objavljivale za koga će potpisati, dok su navijači na društvenim mrežama eruptirali od veselja ili padali u depresiju, ovisno o tome kako je čija momčad poslovala.
Većina igrača je riješilo svoju sudbinu u prvih par sati, a ostali drugi ili treći dan. Svi osim Kawhija Leonarda, kojeg nisu uspjeli ''provaliti' niti Adrian Wojnarowski i Shams Charania, dva najveća izvora na tržnici. Ne dok aktualni MVP finala nije donio konačnu odluku, koja je na koncu podijelila Los Angeles i potencijalno najavila eru dvojaca u ligi.
Nakon što je neko vrijeme stvaranje supermomčadi drmalo ligom, uoči nove sezone oformilo se nekoliko parova superstarova. Kevin Durant i Kyrie Irving izabrali su New York, ali ne Knickse, već Netse, Kawhi Leonard je nagovorio Paula Georgea da mu se pridruži u Clippersima, LeBron James je dobio Anthonyja Davisa, Russell Westbrook je novi parter Jamesu Hardenu u vanjskoj liniji, a Bucksi i Nuggetsi su zadržali jezgru.
Kako su ''Hamptons five'' prošlost za sva vremena, ne postoji momčad koja je izraziti favorit poput njih, odnosno nema ekipe koja na teren može izvesti death lineup s pet All-Star igrača. Sukladno tome nemamo više jednog ili dva kandidata za titulu, nego barem pet-šest momčadi koje imaju svoju šansu. A nije isključeno ni da se ta lista proširi.
Los Angeles Lakers
Iako nisu dobili treću zvijezdu, Lakersi su uspjeli složi sasvim pristojnu momčad. James i Davis su okruženi role igračima, šuterima i defenzivnim specijalistima. Odnosno s onime što je ostalo na tržištu nakon Leonardove odluke da neće igrati uz LeBrona. Mislim da je to izvrsno za NBA i cijelu sezonu. Dobili smo najveći gradski derbi od kada liga postoji. Dvije momčadi iz istog grada sa samo jednom željom.
Lakersi su već najavili i potvrdili u predsezoni kako će Jamesa ove godine koristiti u ulozi playmakera. I od svih kombinacija koje su dosad isprobali petorka James-Bradley-Green-Davis-McGee izgleda najbolje i najefikasnije. Bivšoj zvijezdi Pelicansa time je omogućeno da igra na poziciji četiri, koja mu više odgovara, a pick igra njega i Jamesa na strani bez pomoći će terorizirati ljude.
Čovjek koji će trebati sve to posložiti i znati rotirati je Frank Vogel, poznat po svojim defenzivnim postignućima iz vremena dok je vodio Indianu. No uz Vogela, Lakersi će na klupi imati još dvoje ljudi koji su u jednom trenutku bili glavni NBA treneri, Jasona Kidda i Lionela Hollinsa. Vrijedan spomena je i povratak Phila Handyja, koji je prošle sezone bio pomoćni trener u Raptorsima, nakon što je pet sezona obnašao istu ulogu u Clevelandu. Sveukupno, Handy je sudjelovao u svakom od zadnjih pet finala.
Lakersi će sigurno biti zabavni za gledati, ali kad krenu rotacije nisu više toliko impresivni. U drugoj petorci je puno manje individualne i šuterske kvalitete. Rajon Rondo je sjajan playmaker koji zna sve akcije u ligi, ali zna se da ga se može i hoće puštati na otvorenom šutu, dok Dwight Howard nije Davis ili DeMarcus Cousins. Tu će biti vrlo važan učinak Kylea Kuzme, koji bi nominalno trebao biti šesti igrač. No x-faktor će biti šut iz igre, nešto s čime su Jezerčani lani imali dosta problema.
Los Angeles Clippers
Po mnogima prvi favoriti uoči starta nove sezone. Također će trebati malo vremena da se stvari i rotacije poslože. Kawhi u visokoj liniji više neće imati kvalitetu poput Marca Gasola i Pascala Siakama, jer Ivica Zubac i JaMychal Green nisu na tom nivou. Međutim, za razliku od Toronta, Clippersi imaju boljeg drugog igrača u Georgeu, veću dubinu na krilu te uigraniju i bolju klupu. Ovo potonje prvenstveno zahvaljujući sjajnom paru Lou Williams-Montrezl Harrell.
Iduće dvije sezone bit će najvažnije u povijesti ove franšize. Nakon što su dosegnuli 48 pobjeda i izborili playoff bez All-Star igrača na rosteru, Clippersi su u prijelaznom roku angažirali dvojicu superstarova kojima su pridodali iskusne sporedne igrače (Harklessa, Pattersona i McGrudera) te nove rookieje (Kagenbele i Mann).
Obrambeno bi trebali biti u vrhu NBA-a, mogu izvesti nisku petorku koja je u stanju preuzimati sve na terenu. U Patricku Beverleyju, Georgeu i Leonardu imaju najjaču obranu na perimetru, dok bi klupa ponovno trebala predvoditi ligu po broju poena. Ne nedostaje im ni vanjskog šuta, ali teško će osvojiti naslov bez zdravih Leonarda i Georgea.
Dobro je što na klupi imaju Doca Riversa, koji se u prošlosti iskazao vođenjem velike trojke Celticsa do titule i dva finala. Bez obzira na to što nije uspio kapitalizirati talent ''Lob Cityja'', aktualni igrači bi mu karakterno trebali više odgovarati. Također, prošle sezone se vratio u trenersku igru, pokazavši da još uvijek nije za staro željezo.
Denver Nuggets i Milwaukee Bucks
Namjerno sam Denver i Milwaukee stavio u zajedno jer imaju dosta sličnu situaciju. Oboje su imali mirno ljeto (tek pokoja nadogradnja) te obje ekipe i ove sezone konkuriraju za top dvije momčadi svojih konferencija. Razlog je vrlo jednostavan, Bucksi su imaju već uhodan sustav u koji su ubacili zamjenu za Malcolma Brogdona i dodatne šutere, dok su Nuggetsi još dublji i potencijalno kvalitetniji.
Bucksi su doživjeli jednu promjenu u startnoj petorci, umjesto Brogdona koji je otišao u Indianu stigao je Wesley Matthews. Razlika je u tome što je Brogdon bio jači na lopti i bolji u kreaciji, dok je Matthews više tricaš i solidan obrambeni igrač. To znači da bi mogli gledati veću borbu za minute na poziciji ''dvojke'', jer tu su još Kyle Korver, Donte DiVincenzo, Pat Connaughton i Sterling Brown. Ovaj potonji je prošle sezone bljesnuo u par utakmice te bio starter u izostanku Brogdona.
Mike Budenholzer je lani instalirao sustav koji omogućuje njegovim igračima da se slobodno kreću oko perimetra i stvaraju šutove jedan za drugoga. Međutim, to znači da netko mora biti sposoban probiti svog čovjeka i prvu liniju i time otvoriti šut za drugoga. Prošle godine samo su Brogdon, Giannis Antetokounmpo i Eric Bledsoe imali u prosjeku više od deset prodora po utakmici.
Odlaskom Brogdona, očekuje da se netko preuzme dio njegovog doprinosa. Možda Khris Middleton, koji je sjajan igrač, ali nedostaje mu eksplozivnosti. U regularnom dijelu ne bi trebalo biti problema, ali za doigravanje se trebaju ispraviti pogreške, rotacija se treba smanjiti i mora postojati plan B. Middleton bi trebao preuzeti dio kreacije na sebe, dok se Antetokounmpa očekuje bolji šuterski učinak.
Puno je rasprava o tome kako bi Giannis trebao razviti svoj skok šut. Danas je sigurno bolji šuter nego što je bio prilikom dolaska u ligu ili prije koju godinu, ali za Milwaukeejev iskorak je nužan i njegov iskorak u tom segmentu igre. Naravno, šut će uvijek biti sekundaran u odnosnu na pokušaj zakucavanja, ali mora postojati kao opcija na koju protivnik nije indiferentan.
S druge strane, Nuggetsi bi također trebali ponoviti dobru regularnu sezonu. Unatoč tome što je Zapadna konferencija znatno konkurentnija. Denver ne samo da nije ostao bez ijednog ključnog igrača, već je poboljšao roster Jeramijem Grantom na visokim pozicijama. Radi se o igraču koji može ulaziti s klupe i pokrivati četiri ili pet, ali isto tako startati uz Nikolu Jokića ili biti ''petica'' u niskoj petorci. Odlična akvizicija i vrlo zahvalan igrač.
Razlog za optimizam u Denveru je i dugoočekivani povratak Michaela Portera Jr. Za one koji ne znaju, riječ je o mladiću koji je prije ozljede bio projiciran kao potencijalni prvi pick drafta 2018. No onda se dogodila povreda donjeg dijela leđa zbog koje je bilo potrebno napraviti operativni zahvat. Sada je konačno zdrav i kuca na vrata duboke rotacije Nuggetsa. Nemojmo zaboraviti da će Mike Malone ponovno imati na raspolaganju desetak igrača koje može baciti u vatru.
Malik Beasley i Monte Morris pokazali su se punim pogotkom te su odlično iskoristili svoju šansu nakon što su momčad pogodile ozljede. Ako Porter Jr. može ostati zdrav i ponudi samo dio onog što može, Denver će imati jako dobru drugu petorku. Isto tako bit će imperativ da Paul Millsap i Gary Harris ostanu u prvoj postavi. Zajedno s Jokićem i Murrayom kao prvim opcijama.
Identična stvar kao i kod Bucksa, Denver je uigran i može kombinirati više raznih petorki i to mu daje startnu prednost ispred ostalih favorita kojima će trebati malo vremena da uhvate ritam. U regularnom dijelu ne bi trebalo biti problema, ali kad krene playoff, trebat će podignuti prezentacijsku ljestvicu.
Philadelphia 76ers
Nakon što su dvije godine zaredom ispali u polufinalu konferencije, Sixersi napokon vjeruju kako mogu doći do finala. U svakom slučaju imaju legitiman sastav za tako nešto. Jimmy Butler i JJ Redick su napustili Philadelphiju, ali umjesto njih su stigli itekako kvalitetni igrači Al Horford i Josh Richardson. I dok će Phila sigurno izgubiti dio u ofenzivnom dijelu igre, jer otišli su najbolji šuter i pick nad roll igrač s loptom u rukama, obrana je ta koja će rasti.
Štoviše, Brett Brown u rukama ima potencijalno najbolju defenzivnu momčad lige, a Sixersi su bili razočaranje u obrani prošle sezone. Ben Simmons i Richardson mogu preuzimati bekovske pozicije, dok Joel Embiid i Horford pod košem mogu izgraditi čeličanu. S time da sad postoji opcija da svih 48 minuta na ''petici'' imaju iznadprosječnog centra.
Osim obrane, važna će biti kemija i bolje korištenje Simmonsa i Embiida. Naime, još uvijek postoje pitanja mogu li Simmons i Embiid zajedno funkcionirati u napadu. Prošle sezone Embiid je prečesto primao loptu daleko od koša, dok je Simmons sveukupno uzeo tek 73 šuta izvan reketa. To se mora promijeniti, a dobar znak je više dodira s loptom Embiida bliže košu u predsezonskim utakmicama.
Brown će morati pronaći adekvatna rješenja s klupe, gdje se zasad istaknuo rookie Matisse Thybulle, koji je pokazao kako bi mogao uskočiti u Covingtonovu ulogu kao izvrstan obrambeni igrač koji šutom širi teren. Ali trebat će pronaći i setove za završavanje utakmica, jer tu su velik dio nosili Butler i Redick. Prema tome će se više tražiti od Tobiasa Harrisa, koji je lani šutirao 41,3 posto ''pull-up'' tricu, ali nije toliko dinamičan strijelac i sklon asistencijama. Ako se poslože, ni NBA finale nije nemoguće.
Vrijedni spomena: Houston Rockets i Utah Jazz