Lionel Messi vratio se u Barcelonu, galame katalonski mediji koji čarobnog Argentinca prate u stopu i trenutačno ih najviše zanima kada će potpisati novi ugovor. Egzaktnog odgovora još uvijek nema, ali čini se da je jasno zašto Messi odugovlači. Nije teško pogoditi da se radi o novcu. Pojavile su se spekulacije kako Messi samo za potpis ugovora traži „na ruke“ između 85 i 95 milijuna eura.

Prema nagađanjima španjolskih i brojnih europskih medija, godišnja plaća iznosila bi mu astronomskih 40 milijuna eura neto, što će Barcu u bruto iznosu stajati 80 milijuna eura. Pomnožite to s četiri godine i dobit će gotovo nevjerojatnu cifru, koju će jako teško namaknuti čak i klub poput Barcelone, koja ima goleme prihode, ali i ništa manje rashode. Koliko god se u Barceloni hvalili da financijski dobro stoje, čini se da je to dosta nategnuta priča.

Barca mijenja ime Camp Noua kako bi namirila Messija

Da Barca nije prenapregnuta, teško da bi došlo do prodaje Neymara, a još teže bi se spekuliralo da razmatra komercijalizirati ime stadiona, slavnog Camp Noua, a sve kako bi zatvorila financijsku konstrukciju i osigurala sredstva s kojima će namiriti nezasitnog Argentinca, kojem će to biti čak osmo produljenje ugovora s Barcelonom. Do jučer je bilo nezamislivo da Barca instalira sponzorsko ime stadiona, jednako kao što je još ne tako davno bilo nezamislivo da nosi reklamu na dresu. To se u Kataloniji dugo smatralo nezamislivim svetogrđem, no vremena se mijenjaju.

Lionel Messi slavi gol
Lionel Messi slavi gol (Foto: AFP)

Vrijedi li čak i Messi tog novca, potpuno je relativno pitanje, posebice kada znamo da neki prosječni igrači zarađuju milijune. Priče o preplaćenim nogometašima podjednako su relativne kao i priče o svijetu u kojem živimo. Nogomet je samo refleksija društva i ništa više.

Drastično raslojavanje događa se gdje god se okrenete, što nije nikakvo iznenađenje, jer već desetljećima pa i stoljećima jedina konstanta u ovom svijetu je posvemašnja koncentracija kapitala. Sve ostalo je prolazno. Posljednjih godina ta je koncentracija samo ubrzana do neslućenih razmjera, ali u biti se ne događa ništa novo, iako je na planeti nikad više ljudi i bilo bi logično da se koncentracija usporava. Ali, kada je novac u pitanju, onda „logika i zakoni fizike“ ne vrijede.

Partija protiv Ekvadora loš povod za usporedbe s Maradonom

Hoće li Messi s novom plaćom biti debelo preplaćen ili možda potplaćen, sami procijenite, no pretpostavljamo da će biti podjednako glorificiran, nerijetko potpuno nekritički, kao što je, uostalom, slučaj s brojnim današnjim nogometnim zvijezdama. Utakmica s Ekvadorom ogledni je primjer ove teze.

Messi je potopio Ekvador u Quitu i odveo Argentinu na Svjetsko prvenstvo, uglas vrište katalonski i svjetski mediji, pljušte usporedbe s Diegom Maradonom, no malo tko spominje da je Ekvador odigrao vidljivo bezvoljno, što opasno razljutilo navijače Perua, barem dok Peru nije izjednačio protiv Kolumbije.

Partija s Ekvadorom kao povod za usporedbe s Maradonom u najmanju ruku je promašena. To je naše mišljenje, ne morate se složiti. Tko je gledao utakmicu, lako je mogao zamijetiti da Ekvadorci nisu baš ginuli. Primjerice, kretanje domaćih igrača kod prva dva gola Argentine izgledalo je gotovo pa groteskno.

Messi u prodoru protiv Perua
Messi u prodoru protiv Perua (Foto: AFP)

Argentina nije pobijedila Ekvador u gostima 16 godina, što bi trebalo značiti da je to za nju tradicionalno teško gostovanje, što zbog nadmorske visine, a što zbog vrlo dobre momčadi koju Ekvador ima već godinama. Uz sve to Argentina je u očajnoj formi dočekala posljednje kolo, cijele kvalifikacije nije igrala dobro, a mediji su se raspisali da idu na najteže gostovanje. Stoga bi neupućeni promatrač očekivao visok koeficijent na pobjedu Gauča. Međutim, gle čuda, najteže gostovanje a koeficijent na kladionicama tek 1.40, gdjegod i manji.

Gdje je Messi bio protiv Perua, Venezuele, Urugvaja, Brazila...?

Za usporedbu, kada je Brazil gostovao u Ekvadoru, koeficijent na pobjedu Selecaa kretao se oko 2.50. A taj je Brazil protutnjao južnoameričkim kvalifikacijama, našalio se s Argentinom i Messijem u Belo Horizonteu, te je uz Njemačku i Francusku najveći favorit Mundijala u Rusiji.

Ako se nećemo praviti blesavi, lako ćemo dijagnosticirati zašto je bio tako mizeran koeficijent na Argentinu. Ekvador je izgubio sve šanse za plasman na Svjetsko prvenstvo pa ne čudi što su kladionice ispravno zaključile kako je malo vjerojatno da će pružiti ozbiljniji otpor Argentini, koja je nekoliko dana prije u pretposljednjem kolu ugostila Peru u Buenos Airesu i nije uspjela pobijediti.

Lionel Messi
Lionel Messi (Foto: AFP)

Protiv Perua nisu zamijećena nikakva čudesa, ni Messija ni bilo kojeg drugog Argentinca. Kladionice su pobjedu Argentine plaćale s 1.80, a na papiru Peru ima slabiju momčad od Ekvadora, koji je još tamo u sredini kvalifikacija bio jedan od favorita za plasman na SP, a onda se potpuno neočekivano raspao, prije gostovanja Argentine izgubio je pet utakmica zaredom. Argentina je s Messijem u momčadi slično (čitaj loše) odigrala i dvije utakmice prije ogleda s Peruom. S autsajderom Venezuelom na domaćem travnjaku (1:1) i s Urugvajem na gostovanju (0:0). Na tim utakmicama također nisu primijećena nikakva čudesa.

Pretjerivanja i glorifikacije

Jasno da nije sporno što je i tko je Messi, svi znamo da se radi o briljantnom nogometašu, vjerojatno najboljem na svijetu u posljednjih desetak godina, ali s obzirom na kontekst u kojem je utakmica s Ekvadorom odigrana, pretjerivanje s hvalospjevima na račun Messijeve igre više je nego očigledno, pa i iritantno. Barem nekima.

Poanta naše priče je često potpuno nekritičko medijsko glorificiranje Messija, Cristiana Ronalda i ostalih nogometnih zvijezda kada odigraju dobru partiju ili bilo kakav dobar, čak i prosječan potez, dok se često brzo zaboravljaju njihove lošije partije. Eklatantan su primjer posljednje utakmice Argentine, a možemo se prisjetiti i prošlog Svjetsko prvenstva kada je Messi vidljivo isforsirano izabran za najboljeg igrača Mundijala, iako u nokaut fazi natjecanja, dakle kada je najvažnije, nije postigao niti jedan gol i nije ništa posebno odigrao, a uz to je Argentina izgubila u finalu od Njemačke, koja je, realno, igrala najbolji nogomet na turniru i možda je zaslužila da ima i najboljeg igrača.

Isforsirane nagrade

Ako ćemo ići još dalje, nisu li Messi i Ronaldo isforsirano dobili Zlatne lopte 2010. i 2013., kada se jako dobro zna da su te godine obilježili španjolska reprezentacija i Inter (2010.) te Bayern (2013.), odnosno Wesley Sneijder, koji je odigrao sjajnu sezonu (osvojio je Ligu prvaka i igrao finale SP-a 2010.), dok su Iniesta i Xavi predvodili Španjolsku do prvog naslova svjetskog prvaka, te Franck Ribery, koji je imao sezonu života 2013.

Cristiano Ronaldo i Lionel Messi
Cristiano Ronaldo i Lionel Messi (Foto: AFP)

Francuz je igrao fantastično, s Bayernom je demolirao Barcelonu u Ligi prvaka i naposljetku osvojio trostruku krunu. Nije čudno što je bio silno razočaran, jer ako to nije bilo dovoljno za Zlatnu loptu, ne znamo što jest. Nije li onda logično što ostaje dojam da su Messi i Ronaldo pretplaćeni na sve moguće nagrade bez obzira kakve uspjehe postigli i kakvu sezonu imali drugi igrači!?

Ne kažemo da se Messija ili Ronalda ne kritizira kada odigraju loše, dakako da su često prvi na udaru, ali puno češće se pretjeruje s glorifikacijama. Ponekad se čini da se mnogi utrkuju tko će se više "uvući i dodvoriti". Posebice se to odnosi na madridske i katalonske medije, više-manje Realove i Barcine biltene. Sigurni smo da slične tendencije primjećujete i na domaćem medijskom tržištu. Nije vezano za Messija i Ronalda, ili samo za Messija i Ronalda.

Utakmica s Ekvadorom dobar je primjer za ono što želimo reći. Pročitajte izvještaje i navedite gdje se i koliko spominju detalji koje smo naveli. Za ilustraciju, recimo da neki igrač Dinama odigra sličnu partiju protiv Lokomotive, kako bi se to protumačilo u najvećem broju hrvatskih medija? Sumnjamo da ne bi bilo ironije.