Ne znamo je li se Zlatko Dalić nakon ''šestice'' u Elcheu pokajao što je ostao na klupi hrvatske reprezentacije, ali sigurno mu nije lako. Ovaj, može se slobodno reći, povijesni poraz zacijelo jako boli i razara dušu. Ne samo Dalićevu, nego svakog hrvatskog navijača.

Na kraju se ostvarilo ono na što smo upozoravali i čega smo se najviše plašili, a i zbog čega je Španjolska uoči utakmice proglašena povećim favoritom na najvećim inozemnim kladionicama. Prije utakmice nismo bili preveliki optimisti, ali ni u snu se nismo nadali tako groznom raspletu.

Hrvatska je ovaj put dosta dobro ušla u utakmicu, presingom je stisnula Španjolce, mogla je i povesti, ali Vatreni nisu dugo izdržali u tom ritmu, opet je uslijedio pad koncentracije, napravljeno je nekoliko kardinalnih pogrešaka, a to reprezentacija poput La Roje ne prašta.

Ozljeda Šime Vrsaljka sigurno nije išla na ruku hrvatskoj reprezentaciji, kronološki gledano havarija je započela nakon njegova izlaska s terena, ali to ne može i ne smije biti opravdanje za fijasko viceprvaka svijeta. Opravdanje ne može biti ni izostanak nekih bitnih igrača. Jer ako Hrvatska ne može barem parirati Španjolcima bez trojice ili četvorice prvotimaca, onda su priče o širini njezine klupe čista tlapnja.

Nakon Portugala kazali smo da Vatreni moraju ispraviti stare pogreške ako žele izvući pozitivan rezultat u Elcheu, da moraju popraviti skok-igru i reakcije obrane na ubačaje sa strane, da moraju otpočetka do kraja biti agresivni i usredotočeni. Podcrtali smo tog Saula Nigueza, novu zvijezdu La Roje koja je rođena na Wembleyju, upozorili na njegove ulaske iz pozadine i realizaciju, no momčad Zlatka Dalića očito nije izvukla valjane pouke iz prijašnjih utakmica.

Marcelo Brozović nije ispratio do kraja svoga igrača, a onda je i stoperima teško reagirati. Tu je počeo krah, a nastavio se pogreškom u opasnoj zoni Matea Kovačića. Od jednostavne predaje lopte napravljena je filozofija, ali još se moglo spasiti. Međutim, traljavo se izašlo u blok Marcu Asensiju, a zna se da on ima sjajan udarac i često zabija s distance. Asensio je bio nerješiva enigma za hrvatsku obranu, a ni Lovre Kalinić ovaj put nije spašavao kao u Portugalu, Španjolci su naprosto izrešetali njegovu mrežu.

Josip Pivarić nikako nije mogao izaći na kraj sa mladom zvijezdom Real Madrida, ali nije imao ni kvalitetnu pomoć suigrača, prečesto je ostavljan jedan na jedan na brisanom prostoru s Asensijom, a takvog igrača teško je zaustaviti.

Hrvatska se na Svjetskom prvenstvu često vraćala nakon što bi protivnik poveo, no Španjolska je ipak elitna svjetska reprezentacija, kada protiv nje ne realizirate svoje šanse, a još poslije toga napravite dvije-tri kobne pogreške, onda je jako teško vratiti se u utakmicu. Sve što se događalo nakon trećeg gola nema potrebe komentirati, raspad sistema uzeo je maha i bilo je samo pitanje koliko će Španjolci zabiti. Takav se raspad ni u snu ne bi smio dogoditi. Ali, evo, vidimo, ipak se dogodio, u nogometu je sve moguće.

Nije smak svijeta, u sportu nema tragedije, Liga nacija nije ni prevažno natjecanje, iako ima svoju težinu jer tu se skupljaju bitni bodovi i „bilda“ renking, ali viceprvaci svijeta ipak ne bi smjeli tako olako rasprodavati teško stečeni ugled. Ovaj poraz mora peći, kako god okrenuli.

Sljedećih dana bit će bujica negativnih komentara, igrači i posebno izbornik bit će na udaru. Osokoljene ovim porazom, mogle bi dignuti glave ''podzemne struje'' koje su Dalića davno željele smijeniti. To je sam rekao, toga se najviše plašio. Vidjet ćemo hoće li mu, figurativno rečeno, opet raditi o glavi. Vrijeme će pokazati.

 

Nema opravdanja, ali dakako da postoje olakotne okolnosti koje su dovele do debakla u Elcheu. Jasno je da se Hrvatska ispuhala na Svjetskom prvenstvu, da nedostaju neki bitni igrači te da neki ključni igrači još nisu u punoj formi, a uz sve to su suparnici opasno „nabrijani“ na Vatrene.

Nije teško predvidjeti da viceprvacima svijeta svi žele uzeti skalp, a posebno reprezentacije poput Španjolske, koja što prije želi isprati gorak ruski okus iz usta. Lako se moglo predvidjeti da će Španjolci igrati punim gasom i za to se moralo pripremiti. Kada reprezentacija kalibra jedne Hrvatske izgubio 6:0, pa makar i od Španjolske, onda se uvijek postavlja pitanje angažmana i pristupa. Vatreni očito nisu bili sto posto unutra, a moguće razloge već smo naveli.

Zna se da je u nogometu uvijek najteže braniti ili ponoviti veliki uspjeh. To nam govori povijest. Hrvatskoj nitko ne može uzeti svjetsko srebro, ali tu nogomet ne staje, igra se i igrat će se dalje, mora se paziti na imidž i ugled, u nogometu se ne živi od prošlosti. Vjerujemo, odnosno nadamo se da će Vatreni iz ovog poraza izvući pouke, da im se neće dogoditi drastičan pad kao što se dogodio „brončanima“ kada se nisu plasirali na Euro 2000.

Sada su kvalifikacije za Euro puno lakše, ali ne smije ih se shvatiti olako. Ako ništa drugo, ovaj poraz vratio je Vatrene na zemlju. U svakom zlu, jedno dobro. Možda im je baš to trebalo da se resetiraju i krenu ispočetka. Međutim, problemi se neće riješiti sami, Dalić će morati povući neke konkretne, malo oštrije poteze. Primjerice, tko nije spreman, usredotočen i u formi, ne bi trebao ni igrati, ma kako se zvao.

 

Ta se procjena treba donijeti prije odabira momčadi jer tijekom utakmice ne može se promijeniti deset igrača. Onda je kasno. A upravo se to dogodilo protiv Španjolske. Skoro svi su podbacili. Da je mogao, Dalić bi promijenio cijelu momčad. U svakom slučaju, nema panike, Dalić je u Rusiji zaslužio veliki kredit, jednako kao i cijela momčad, mora mu se vjerovati i dati šansa da do kraja provede svoje zamisli. Dosad je znao rješavati probleme, pa je logično očekivati da će znati i ubuduće.