Hrvatska se plasirala na još jedno veliko natjecanje, ukupno dvanaesto. Šest puta je nastupala na europskim prvenstvima, a nastup u Kataru bit će joj šesti na svjetskim prvenstvima. Vatreni su propustili samo dva velika natjecanja od neovisnosti Hrvatske: Euro 2000. i Svjetsko prvenstvo 2010.
Doista impresivan skor plasmana koji Hrvatsku stavlja uz bok najvećim nogometnim nacijama. Kada pogledamo da je jedna Nizozemska u istom razdoblju propustila tri velika turnira, jasno je koliki je to uspjeh.
Sada slijedi slatko iščekivanje ždrijeba 1. travnja 2022., pa potom glavnog turnira u Kataru, koji počinje 21. studenog i završava 18. prosinca.
Dalića čekaju slatke brige
Izbornika Zlatka Dalića u međuvremenu očekuje bistrenje i prosijavanje kadra. Tko još eventualno može upasti na završni popis kandidata, koji se obično objavljuje šest tjedana prije početka Svjetskog prvenstva?
Ako pogledamo posljednji popis za utakmice s Maltom i Rusijom, dojam je da je širi kadar definiran. Ako u tu listu ubacimo Matea Kovačića i Ivicu Ivušića, koji bi sigurno bili u momčadi, i to vjerojatno udarnoj, da se nisu ozlijedili, te ozlijeđenog Antu Budimira, broj mogućih kandidata popeo bi se na 30.
U kojoj će poziciji Vatreni dočekati ždrijeb Svjetskog prvenstva? Jako bitnu ulogu odigrat će i HNS
Dodamo li tu još igrače koji su ostali na pretpozivnoj listi, taj broj se penje na 35. Priključimo li još četvoricu igrača koji su u bliskoj prošlosti bili u reprezentaciji ili na pretpozivima, listu smo zaključili s 39 imena.
To je širi popis koji će se morati skratiti na 23 imena, ili na možda 26 ako FIFA odluči slijediti posljednji Euro, na kojem je zbog koronakrize dopušteno nacionalnim selekcijama da u kadru imaju tri dodatna igrača. Teško je predvidjeti kako će se po tom pitanju razvijati situacija iduće godine.
I u nogometu se svašta može dogoditi u 12 mjeseci, nije nemoguće da netko eksplodira i probije se na naslovne stranice, pa onda i u izbornikove misli. No dalek je put od misli do završnog popisa. Sve pozicije najmanje su duplirane, a na nekim podjednako konkuriraju i po tri ili čak četiri igrača.
Rakitićev povratak nije realan
Vjerujem da će se većina složiti kako je koncentracija kvalitete najveća u veznom redu. Tu će se jako teško probiti netko novi i na širi popis, ako pod novim ne računamo Lovru Majera i Luku Sučića. Povratak Ivana Rakitića ne čini se realnim.
Rakitić je naglasio da bi se vratio ako to situacija bude zahtijevala, ako izbornik ne bude imao drugih opcija, a to u ovom trenutku nije izgledno. Kako rekoh, Hrvatska je najjača baš u veznom redu i teško da Dalić tu može oskudijevati s kvalitetnim rješenjima. Uostalom, Rakitić ne blista u Sevilli, kritike tamošnjih medija nisu baš briljantne.
VIDEO Vida je htio Brozovića nositi na ramenima, pogledajte reakciju nakon pada na glavu
Obrana i napad također su lijepo popunjeni, ali ne i pretjerano prebukirani. Dojam je da kvalitativno ipak zaostaju za veznim redom. Gledajući strogo pozicijski, mogući prostor otvara se na desnom boku i na mjestu centarfora, onog najisturenijeg napadača u Dalićevu omiljenom 4-2-3-1 sustavu.
To su pozicije s kojima je Dalić imao najviše problema u posljednjih godinu dana. Izbornik nije imao previše izbora. U međuvremenu su se za desni bok kao glavne opcije pojavili Josip Juranović i Josip Stanišić. Postoji li igrač koji im može pomrsiti račune i istisnuti ih sa završne liste?
Vrsaljko se polako vraća u formu
U ovom trenutku kao jedini ozbiljni kandidat nameće se Šime Vrsaljko. Srebrni prvotimac dugo godina bio je praktički nezamjenjiv, no ozljede su ga izbacile iz ritma. Dugo je muku mučio s koljenom, ispao je iz forme, no čini se da se polako vraća. U posljednjoj utakmici Atletica protiv Valencije ušao je u igru u 82. minuti i postigao gol.
To je dobra naznaka. Naravno, još nedovoljna za dugoročnije prognoze, ali ako ostane zdrav, logično je očekivati da će Vrsaljko podizati razinu igre. U tom slučaju forma će mu sigurno rasti i samo je pitanje hoće li fizički izdržati igrati u kontinuitetu? Ako se to dogodi, možemo očekivati njegov povratak u reprezentaciju.
Vatrenima, prema mojem sudu, najviše nedostaje klasni golgeter, špica koja će frekventnije zabijati i polušanse, a kamoli zicere. I Andrej Kramarić i Bruno Petković i Marko Livaja više vole igrati malo povučenije, tog drugog napadača ili razigravača.
Kad je govorio o Petkoviću, izbornik je naglasio da mu on ne treba kao playmaker, da se ne treba povlačiti prema sredini jer tu ionako ima ponajbolje igrače svijeta, nego da bude pred golom, u završnici. Jednostavno, treba mu igrač koji će završavati napade i zabijati.
Pravi centarfor bio bi šlag na tortu
Hrvatskoj treba pravi golgeter. Nije bitno hoće li to biti neko novo ime ili će eksplodirati neko tko je već bio ili jest u konkurenciji. Uz spomenute opcije, Ante Budimir jedan je od potencijalnih kandidata. On je već ustaljeni reprezentativac, nikako nova opcija. Ima li na vidiku nekog novog golgetera koji bi se mogao uplesti u borbu za tu poziciju? Može li Dalić izvući nekog iz šešira?
Jako realnih opcija baš i nema. Klasni golgeteri ne padaju s kruške, jasno je da ga je teško proizvesti. Međutim, kao hipotetska mogućnost nameće se mladi hrvatski reprezentativac Roko Šimić. U ovom trenutku za njega je još odveć prerano, on se prvo treba dokazati u seniorskoj momčadi RB Salzburga.
Tek se priključio prvoj momčadi i vidjet ćemo kako će se razvijati. Ako nastavi zabijati u započetom ritmu, sve je moguće u godinu dana. Ne treba ništa prejudicirati, ali postoji barem mala šansa da Šimić postane Dalićev as na desetku, ona fina glazura koja će zaokružiti tortu. Naravno, svi bismo voljeli da brzopotezno izraste u nekog "novog Haalanda", ali to ne ide tako lako.
Rebić zna što mora napraviti
Izbornik je objasnio pod kojim uvjetima je moguć povratak Ante Rebića među Vatrene. On sve zna i na njemu je da povuče prvi potez. Javna isprika izborniku i suigračima bila bi dobar početak. Kada bi se i vratio, što izgleda realno s obzirom na igre u Milanu, druga je priča ponašanje i repovi koji se iza njega vuku. Rebić ipak nije centarfor, iako ga je Dalić znao koristiti u špici napada.
Ipak, to nije baš dobro funkcioniralo, najblaže rečeno. Rebić bi, prije svega, dodatno zaoštrio konkurenciju na krilnom pozicijama, što ne znači da ga Dalić ne bi opet koristio u samom vrhu napada. To je još na dugom štapu zbog poznatih stvari, ali mogućnost postoji ako se ispune neki uvjeti koje smo spomenuli.
Sve u svemu, Dalić će imati slatkih muka ako bude izabirao i 26 kandidata, a kamoli 23. Ako podupla svaku poziciju, to su 20 igrača i tri vratara. Naravno, poduplavanje može biti samo nominalno jer se pozicije nekih igrača poklapaju, a pojedini su toliko polivalentni da mogu igrati na više mjesta.
Kako je sam rekao, Dalić u početku kvalifikacija nije bio pravi, ali se u završnici posložio. Pod tim je vjerojatno mislio da je pozivao igrače gotovo isključivo na temelju trenutačne forme, a ne starih zasluga. Tu se može možda provući jedno ime, ali ne više od toga.
Vidjet ćemo hoće li se izbornik nastaviti držati postulata trenutačne forme i neće robovati ustaljenim shemama. Ako bude ustrajao u tom stavu, vjerojatno neće prezati od pozivanja novih igrača ako oni to zasluže svojim igrama. Naglasio je da nitko nije otpisan i da će svatko imati priliku izboriti se za svoje mjesto. Nema ga puno, realno je Vatrena kuća jako skučena, puno će ovisiti i o mogućim ozljedama, ali ako netko dovoljno iskoči ili još bolje eksplodira, može se nadati pozivu.
Trenutačni kandidati za Katar po našem izboru:
Vratari:
Dominik Livaković, Ivica Ivušić, Ivo Grbić, Simon Sluga, Lovre Kalinić
Obrana:
Josip Stanišić, Borna Barišić, Duje Ćaleta-Car, Dejan Lovren, Borna Sosa, Joško Gvardiol, Domagoj Vida, Josip Juranović, Marin Pongračić, Šime Vrsaljko, Filip Uremović, Mile Škorić, Domagoj Bradarić
Vezni red:
Luka Modrić, Marcelo Brozović, Mateo Kovačić, Nikola Vlašić, Mario Pašalić, Kristijan Jakić, Luka Ivanušec, Lovro Majer, Luka Sučić, Nikola Moro, Toma Bašić, Marko Rog
Napad:
Ivan Perišić, Josip Brekalo, Andrej Kramarić, Marko Livaja, Bruno Petković, Mislav Oršić, Ante Budimir, Antonio Čolak, Kristijan Lovrić
