To su Vatreni. Nikada ne možete biti sigurni što će napraviti. I u pozitivnom i u negativnom smislu. Pred utakmicu sa Slovačkom bili su u puno težoj psihološkoj situaciji.

Bilo je puno problema, izostanaka, atmosfera se činila narušenom. Stoga ne čudi što su u Trnavu ispraćeni s dosta sumnje. Malo tko je mogao biti siguran kako će sve to ispasti.

A kad je tako, kad se u njih najviše sumnja, kad ih se najviše kritizira, oni kao po ustaljenom običaju odigraju najbolje. Bila je to rapsodija od igre.

Hrvat najbolje poznaje Hrvate

Ako su u Trnavi istrčali s gardom svjetskih viceprvaka, u Bakuu su u drugom dijelu izašli kao samozadovoljna družina koja misli da će se protivnik sam pobijediti. Nije ih mogao žustrije pokrenuti ni kapetanov rođendan.

Barem da za njega i na taj dan ne prospu sve što su napravili u Trnavi. Remizirali su s momčadi koja do ove utakmice nije uzela ni bod, koju su ti isti Slovaci, koje je Hrvatska pregazila, rastavili na proste faktore. Opet je „krvnik“ bio hrvatski stručnjak.

Nije slučajno, Hrvati najbolje znaju kakvi su Hrvati. Vatreni su brutalno spušteni na zemlju. Modrićev pogled na kraju utakmice sve je rekao. Promrsio je nešto sebi u bradu, ne znamo što točno, ali bilo je u stilu: "Je li moguće da smo takvi..."

Uspavali ih hvalospjevi

Iskreno, pribojavali smo se da će Vatrene silni hvalospjevi uspavati. Iskustvo nam je to govorilo. Tako je bilo tko zna koliko puta. To je mentalitet hrvatskih nogometaša. Koliko god ih svi upozoravali, koliko god izbornik trubio, koliko god su i sami isticali da moraju biti maksimalno našpanani jer su već jednom „kiksali“ na istom gostovanju, izgleda da je stare navade jako teško izbiti iz glave.

Sad je lako reći da je izbornik morao misliti na to da će prva postava biti u drugom filmu i da treba dati priliku drugima. Da je uveo neke zamjene, a da nisu uspjeli pobijediti, sigurno bi bio žestoko kritiziran. Ali Dalić je izbornik, on najbolje poznaje svoju momčad i mora preuzeti rizik, ne smije ići linijom manjeg otpora. Ako ga se nakon Slovačke zasluženo slavilo, sada ima mjesta za kritiku.

Ako je početna postava i bila više-manje logična, mislimo da reakcije za vrijeme utakmice nisu bile pravovremene. Trebalo je daleko prije mijenjati. Hrvatska je dobro krenula, ali vidjelo se da pada kako je utakmica odmicala. Dakako da bi bilo drukčije da je Rebić zabio što je trebao zabiti, ali nije ni slučajno što nije zabio.

Dalić je morao prije reagirati

Rebić oduvijek ima problema s realizacijom, teško zabija, to se zna. Za ovakve utakmice možda je bolje imati na terenu igrača koji je bolji golgeter. Nismo sigurni da bi Rebić u ovom trenutku trebao biti ispred Brekala. No Rebić je barem ulazio u šanse, gdje su bili ostali?

Možda je izbornik morao nešto mijenjati upravo zbog toga što smo naveli na početku teksta. Znamo kakvi su hrvatski nogometaši, znamo taj mentalitet, provjereno već stotinu puta. Zna i Dalić. Nije prvi put, bojimo se da nije ni posljednji da Vatreni uprskaju kada se čini da uprskati ne mogu.

S Mađarima biti ili ne biti

Nije slučajno što nijedne kvalifikacije ne mogu zaključiti bez problema, bez obzira na to protiv koga se igra, bez obzira na to tko bio izbornik. Ne bi to bila hrvatska reprezentacija da je drukčije.

Još uvijek nije drama, Hrvatska dobro stoji na ljestvici, i dalje sve ima u svojim rukama te vjerujemo da će se na kraju plasirati izravno na Euro. Da je moglo biti puno lakše, moglo je. Ovo Vatrenima nije trebalo, ali što je, tu je. Navikli smo svi skupa na šokove.

Sada će utakmica s Mađarima u Splitu biti "na nož". Dvoboj s Mađarima trebao se čekati u lagodnoj atmosferi, od sreće raširenih očiju i nasmijanog brka. Opet će biti napeto, opet će se gristi nokti. Propuštena je ogromna šansa da se i prije početka utakmice u Splitu izglade mnoge stvari.

Nema straha, Poljud će gorjeti

Sreća u nesreći je ta što Hrvatska zna igrati takve utakmice, što je mnogo puta dokazala u kvalifikacijama da je najbolja kada je najpotrebnije. Čini se da Vatrene mogu mobilizirati jedino pritisak i kritike. Očito jedino tako mogu igrati i funkcionirati na visokoj razini. Kad nema frke, oni je sami stvore.

Unatoč svemu, nema straha, pobjedom protiv Mađarske Vatreni bi stigli na prag Eura. I dalje imaju šansu u Splitu s vatrometom zatvoriti ili barem pritvoriti jedno teško poglavlje koje je godinama opterećivalo odnose u hrvatskom nogometu.

Sigurni smo da će na Poljudu imati fanatičnu podršku. Mađarima neće biti svejedno kada istrče na travnjak. U takvoj atmosferi puno kvalitetnija Hrvatska ne bi smjela podbaciti. To jednostavno mora biti pobjeda za ujedinjenje, za veliku feštu na Rivi, u Dalmaciji i u cijeloj Hrvatskoj.