U doba vladavine koronavirusa i potresa svi smo već zagušeni konstantno istim vijestima. Dok lopta miruje i zemlja podrhtava, lijepo je se prisjetiti prohujalih vremena, heroja naše mladosti.
U oko nam je pala zanimljiva besjeda igrača čiji je nogomet bio čista poezija. Za mnoge se priča da su bili veliki talenti, no on je to doista bio. Napravio je veliku karijeru, kakav je igrač bio, mogao je i veću.
Riječ je o zlatnom dečku portugalskog nogometa Paulu Futreu, danas 54-godišnjaku. Prošao je čuvenu Sportingovu nogometnu akademiju. Jedan je od rijetkih koji je igrao za sva tri portugalska velikana - Sporting, Porto i Benficu - ali najveće uspjehe ostvario je u Portu, dok se financijski najviše potkovao u Atleticu, gdje je godinama bio glavna zvijezda i postao legenda kluba.
Futre je ispričao nekoliko zanimljivih anegdota iz svoje karijere u razgovoru za Mundo Deportivo, u kojem na tjednoj bazi odgovara na pitanja čitatelja. Jedno od pitanja bilo je kako tumači to da 1987. nije dobio Zlatnu loptu?
Kontroverze oko izbora Zlatne lopte 1987.
Prestižnu nagradu France Footballa te je godine odnio slavni Nizozemac Ruud Gullit. Iz ove perspektive, to se uopće ne čini čudnim, no tada je to bio jako kontroverzan izbor, o tome se puno pisalo i polemiziralo. Gullit je velikan svjetskog nogometa, mnogi ga smatraju jednim od najboljih nogometaša svoje generacije, pa i puno duljeg perioda. To sve stoji.
Međutim, treba se vratiti 33 godine unazad i sagledati stvari u kontekstu vremena. Kad to napravite, perspektiva cijele priče izgleda prilično drukčije. Naime, tada mlađahni Futre te je godine osvojio naslov prvaka Europe s Portom i prometnuo se u veliku zvijezdu.
Igrao je stvarno fantastično, ma briljantno. Tko se sjeća, zna o čemu pričamo. Tražila ga je cijela Europa, bio je i na meti Real Madrida, no on se ipak odlučio prijeći u Atletico.
Razlog nikada ne biste pogodili: Jesus Gil ponudio je najviše pa je portugalski vihor odlučio prijeći u redove Rojiblancosa. Gil je te godine postao predsjednik Atletica, koji već deset godina nije bio prvak Španjolske. U to doba to je za Atletico bilo prilično dugo razdoblje bez naslova. U kampanji je obećao da će dovesti skupa pojačanja i vratiti naslov prvaka na Vicente Calderon.
Jesus Gil iskrcao milijune
Prvo obećanje je ispunio, drugo nikada nije uspio. Osim Futrea, Gil je doveo još nekoliko slavnih nogometaša: Brazilca Alemaa, velikog napadača Real Sociedada Lopeza Ufartea i čuvenog „Mesara iz Bilbaa“ Andonija Goikoetxeu, braniča koji je polomio Diega Maradonu. Samo za ta četiri igrača trebao je nakrcati nekoliko šlepera starih španjolskih pezeta.
Da biste lakše shvatili odnose moći u to vrijeme, Atletico je desetljećima bio skoro pa al pari Barceloni. Evo parametara koji će to jasno potvrditi: Barca je u tom trenutku imala samo dva naslova prvaka Španjolske više od Atletica (10:8).
Još nije znala kako je to biti prvak Europe. Barca je imala dva finala Kupa prvaka, Atletico jedan. Atletico je imao u trofejnoj riznici osvojeni Interkontinentalni kup (Bayern je odustao od nastupa pa je Atletico predstavljao Europu), Barcelona nije. Ateltico je osvojio jedan Kup kupova, Barcelona dva.
Dakle, sve je jasno, lako se može dokučiti Atleticova veličina u to doba, a Gil je bio spretan i okretan biznismen koji je bio u stanju pribaviti velike količine novca. Osim što Futreu ponudio ogromnu plaću, predstavio mu je i glamurozni projekt, stvaranje moćne momčadi. Stoga ne treba previše čuditi zbog čega je Futre izabrao baš Atletico, iako je mogao prijeći u bilo koji drugi veliki europski klub.
Kontroverzni Gullitov trijumf
Elem, da se vratimo na problematiku izbora za Zlatnu loptu te 1987. Bilo je dosta onih koji su Gullitovu pobjedu smatrali nezasluženom, u najmanju ruku kontroverznom. Četiri godine stariji Gullit te je sezone bio prvak Nizozemske s PSV-om. Uz Marca van Bastena i Futrea bio je glavna zvijezda prijelaznog roka.
Futre je prešao u Atletico, a Gullit i Van Basten u Milan, kod Gilova pandana po mnogim pitanjima, Silvija Berlusconija, talijanskog tajkuna koji je bio u velikom naletu na svim razinama. Gullit i Van Basten bolje su procijenili, Milan je postao najmoćniji klub svijeta tih godina, a Atletico je ostao u sjeni Barce i Reala.
Jesus Gil bio je moćan čovjek u španjolskim, pa i u europskim okvirima, navodno je bio u prijateljskim odnosima s sa svemoćnim španjolskim diktatorom Franciscom Frankom, ali Berlusconi je bio još bogatiji i još moćniji. Berlusconi je kupio godinu prije financijski krahirani Milan i naumio mu je povratiti staru slavu.
I ne samo povratiti nego i nadmašiti uspjehe iz 50-ih i 60-ih. Budući talijanski premijer krenuo je nesmiljenu kupovinu. Izbor je pao na nizozemski duo. Kažemo duo jer tek godinu poslije doveo je i trećeg velikog Nizozemca Franka Rijkaarda.
Futreova sjajna sezona u Portu
Evo što kaže Futre o tom izboru i kako to nije dobio Zlatnu loptu:
"Još uvijek ne razumijem što se dogodilo. Potpisao sam za Atletico u ljeto 1987., nakon pobjede u Kupu prvaka s Portom. Odigrao sam vrlo važnu ulogu: zabio sam u drugom kolu, polufinalu i u finalu sam bio ponajbolji igrač. Tada još nisam znao da mi je to vrhunac karijere. Prešao sam u Atletico i nastavio igrati jako dobro. Imao sam važnu ulogu u pobjedi protiv Barcelone na Camp Nouu te sezone. Odigrao sam sjajnu utakmicu u našoj čuvenoj pobjedi nad Realom na Bernabeuu. Potukli smo Quintu del Buitre s 4:0 na njihov bunjištu. Pred 110 tisuća gledatelja nanijali smo najteži poraz Realu na Bernabeuu u madridskom derbiju, a ja sam postigao gol i upisao dvije asistencije. Osim toga, postigao sam i jedan od najljepših golova u karijeri protiv Osasune. Dakle, nastavio sam igrati dobro i kada sam prešao u Atletico, koji je prethodne sezone bio tek sedmi, a kada sam ja stigao, borili smo se za prvaka. U prvom dijelu sezone odlično smo stajali“, prisjetio se Futre te sezone i nastavio:
„Stvarno sam mislio da ću osvojiti Zlatnu loptu, ali na kraju ju je pokupio Gullit, Milanovo pojačanje iz nizozemske lige. Mnogima je to bilo čudno. Vjerujem da sam zaslužio Zlatnu loptu. Gullit je osvojio sam nizozemsku ligu i tek je nekoliko mjeseci igrao u Milanu“, podsjetio je Futre i onda se do kraja otvorio:
Futre teško optužio Berlusconija
„Proširile su se glasine da je Berlusconi namjestio izbor kako bi osigurao nagradu svojoj novoj zvijezdi i tako joj pojačao imidž. Čak ni portugalski novinar nije glasovao za mene. Namjerno mi je učinio nepravdu i cijeli život mi nije htio otkriti zašto je to učini. Podcrtavam – Kup prvaka protiv nizozemske lige. Kako se to može mjeriti? Iskreno, ne znam što sam morao napraviti da bih osvojio nagradu“, ispričao je nogometaš čiji su driblinzi, prodori i golovi tih godina oduševljavali ljubitelje nogometa širom Europe i svijeta.
Sredinom 90-ih čak je nakratko bio i u Milanu, nedugo nakon što se Gullit posvađao s Berlusconijem i prešao u Sampdoriju. Ispričao je Futre još jednu zanimljivu anegdotu iz tog vremena.
„U mojoj drugoj sezoni u Atleticu Jesus Gil je odlučio da mi da kapetansku traku. Pokušao sam ga natjerati da se predomisli, ali nije bilo šanse. U momčadi smo imali iskusne španjolske reprezentativce, pola igrača odgojeno je u Atleticu. Odlično sam se slagao sa svima, nije to bio problem, ali bilo im je teško prihvatiti da im kapetan bude 22-godišnjak. I to još Portugalac. Nedugo zatim sve se promijenilo. Carlos Aguilera tada je imao 20 godina, bio je vrlo talentiran. Već je debitirao, ali nije imao profesionalni ugovor kada su stigle užasne vijesti da ima rak tibije. U klubu su javno obećali da će, bez obzira na to što se dogodilo, potpisati profesionalni ugovor na nekoliko godina", priiča Futre i nastavlja:
Gilove uvrede i kapetanska traka
"Nakon nekoliko dana došla je lijepa vijest da je rak dobroćudan i da može ponovno igrati. Vratio se treninzima, ali obećanje o ugovoru nisu ispunili. Gil je odugovlačio, a ja sam stvar uzeo u svoje ruke. Paralelno sam postigao dogovor za produljenje mojeg ugovora. Na dan potpisivanja sazvana je konferencija za novinare. I neposredno prije potpisivanja ugovora ušao sam u Gilov ured i rekao: 'Nazovite sada Nina da potpiše ono što ste mu obećali. Ako to ne učinite, neću ni ja potpisati.' Znao je da ne blefiram, pa je nakon za njege tipične salve uvreda, pola sata poslije pozvao Aguilera da potpiše svoj prvi profesionalni ugovor. Sutradan sam prvi put osjetio da su me u svlačionici prihvatili za kapetana. Tada sam čuo rečenicu koji i danas pamtim: 'Portugalac je jedan od nas, umro bih za nas.'“
Futre je bio Gilov ljubimac, a zna se kakav je "luđak" bio predsjednik i vlasnik Atletica. S njim nikada nije bilo dosadno, ali ni lako. Imao je izrazito prijeku narav, no Portugalac mu se uvukao pod kožu. Mogao je tražiti što god hoće, to bi i dobio. Naravno, nakon reda psovki i pljuski. Moralo se malo i pretrpjeti.
Žene su bacale grudnjake i gaćice, primao je 1500 pisama dnevno
Po zvjezdanom statusu Futre je bio preteča plejadi sjajnih portugalskih nogometaša koji će se pojaviti u narednim godinama i desetljećima, zaključno s Cristianom Ronaldom. U Portugalu i Španjolskoj bio je božanstvo. Na vrhunci popularnosti mogao se mjeriti s Ronaldom. Među navijačima Atletica ostao je omiljen i visoko cijenjen kao čovjek i igrač, jedna je od najvećih legenda madridskog kluba. Još kao tinejdžer postao je jako popularan. Ukratko je prepričao kako se nosio s popularnošću i posebno obožavateljicama.
"Ne želim vam baš reći koliko sam gaćica i grudnjaka dobio“, zeza se Futre, koji je lako mogao reći i koliko ih je skinuo. No ostao je džentlmen, iako ga pratio ga je glas velikog zavodnika. Istina, nije mu bilo baš teško, djevojke su se doslovce bacale na njega.
„Ima puno stvari o kojima ne mogu pričati. Ali da vam dam predodžbu, mogu vam ispričati jednu anegdotu. Kada sam imao 19 godina kao igrač Porta, zvali su me iz kluba da mi kažu da se moj poštanski sandučić ugušio. U jednom danu primio sam 547 pisama. Prava ludnica. Kada sam prešao u Atletico, taj se broj utrostručio. Pisma su stizala sa svih kontinenata. Većina tih pisama bila su dobronamjerna. Iz poštovanja svima bih odgovorio uz potpisanu fotografiju. Prije nekoliko godina upoznao sam Marizu, sjajnu portugalsku pjevačicu fada. Otkrila mi je da je jedan od najsretnijih dana njezina djetinjstva bio kada je primila moja odgovor."
Portugalski Ronaldo prije Ronalda
Futre ističe:
"S 19-20 godina to izgleda jako lijepo, ali je i ludo. Ne znate kako se ponašati. Nema učitelja koji bi vas pripremio jer nitko u jednom danu nije primio 1.500 pisama. Ne želim ni razmišljati kako je današnjim nogometašima sada kada imaju društvene mreže. To mora da je ludnica na kvadrat. To je onaj ljepši dio priče. Postoji i ružniji. Recimo, kada oni koji vas ne vole saznaju gdje stanujete i koji vam je broj telefona. Neki su me opsjedali, pratili svaki moj korak. To je prava noćna mora. Ali hej, ostanimo na lijepim priča. I danas sa 54 godine na leđima prođu me trnci kada mi kažu da sam bio njihov idol i da su bili presretni kada sam im odgovorio na pismo“, zaključio je portugalski velikan koji je po mnogo čemu bio "Cristiano Ronaldo prije Cristiana Ronalda".