Tko god naslijedi Nenada Bjelicu na klupi Dinama, neće mu biti lako, najblaže rečeno. Ne samo zbog toga što je Bjeličino naslijeđe veliko nego možda još više što u Maksimiru vlada opći kaos.
Financijska situacija iznimno je složena. Nitko ne zna što donosi sutra, kakva će biti momčad za dva ili tri mjeseca, tko odlazi, a tko ostaje. Uz sve to je međuljudska atmosfera zatrovana poput njemačke Maine ranih 80-ih.
Tenzije između svlačionice i Uprave iznimno su visoke. Nitko nikome ne vjeruje. Sukobi i dalje bukte iako su neki igrači pristali na smanjenje plaća, no neki još uvijek nisu i pitanje je što će odlučiti.
Već smo pisali da je Dinamovima igračima teško palo javno pribijanje na stup srama kada su odbili smanjenje plaće po modelu koji je Uprava htjela uvesti dekretom. Jako im je zasmetao način komuniciranja Uprave i iznošenje pred oči javnosti selektivnih informacija.
Igrači ljutiti na Upravu
Smatraju da su postupili u nedoličnom, spletkarskom stilu, jednostrano, da su situaciju prikazali onako kako njima odgovora. Ono što im nije odgovaralo, jednostavno bi prešutjeli, pa tako niste mogli čuti da su htjeli igračima rezati plaće i u mjesecima koje su odigrali.
Saznajemo iz pouzdanih izvora da su neki igrači opet neugodno iznenađeni kada je u javnost puštena informacija da su pristali na smanjenje plaća, a da nisu kontaktirali Bjelicu. To bi značilo da su mu radili iza leđa. Igrače još više smeta što se opet protura informacija kako su praktički pristali na sve što im je Uprava inicijalno ponudila.
Da je tomu tako, onda bi značilo da su potpuno bespotrebno dizali frku. Ispalo je da su se igrači uplašili reakcija javnosti, da su priznali krivicu i posuli se pepelom.
Međutim, istina je „malo“ drukčija. Kompromis su napravili obje strane. Uprava je pristala na isplatu punih plaća za prva tri mjeseca. To je bio jedan od ključnih zahtjeva igrača i jedan od glavnih razloga pobune. Osim toga, Dinamovi profesionalci su dobili još neke ustupke.
Propagandni rat
Kako čujemo, napravljene su neke korekcije u postocima isplate. Nije to ništa neobično i nenormalno, razgovori takvog tipa obično završe kompromisom, jer ako obje strane nisu zadovoljne, teško da se može postići kvalitetan dogovor.
Međutim, nekim igračima smeta što se taj dio prešućuje. Takvo postupanje tumače nastavkom propagandnog rata. Kad se izmaknete na stranu i objektivno sagledate cijelu situaciju, lako je zaključiti da novog trenera čeka pravi pakao.
Ovo ljeto možda će biti odsudno za budućnost kluba, a posebice za današnje vodstvo. Plasman u Ligu prvaku ili najmanje Europsku ligu nikada nije bio važniji. Taj će zahtjev biti još izraženiji ako se nogometno tržište barem djelomično ne oporavi. Što ako transferni rok bude potpuni podbačaj? Ne treba zaboraviti da Dinamo ima velikih problema s likvidnošću.
Zbog toga razloga i postoji dug prema bankama koji iznosi desetak milijuna eura. Samo prošle godine Dinamo se zadužio 20 milijuna kuna, a imao je jednu od najuspješnijih sezona u povijesti. To sve govori. Dinamo jest puno zarađivao proteklih godina, ali je isto toliko, katkad i puno više trošio. Dovoljno je samo zaviriti u financijski izvještaj da bi se to jasno vidjelo.
Mamić još nije odlučio
U prijevodu rečeno, Dinamo jednostavno ne smije pogriješiti s izborom trenera. Nikada nije bilo važnije dovesti trenera koji će posložiti kockice i napraviti rezultat. Budući da nema novca za dovođenje nekog velikog imena, čak i da ga ima, nitko ne može jamčiti uspjeh, situacija je dodatno otežana.
To je i razlog zašto se odluka o novom treneru prolongira. Uprava kluba je izvjesila svog kandidata, on je Igor Jovićević, trener mlade momčadi Dinama, no očito je da stvarni Dinamov šef nije siguran je li on pravi čovjek za taj posao. Da je odluka zapečaćena, kako se moglo zaključiti po izjavama nekih članova Uprave, onda bi novi trener bio promoviran odmah nakon što je Bjelica stavio potpisa na sporazumni raskid ugovora.
Što bi se čekalo ako je Jovićević jedini kandidat, kako tvrde članovi Uprave? Možda je njima jedini, ali nije čovjeku bez kojeg oni ne mogu donijeti nijednu važnu odluku. Pisali smo već da je Zdravko Mamić, bjegunac od hrvatskog pravosuđa koji se nalazi u Bosni i Hercegovini, održao dvije videokonferencije s članovima Uprave i da nije htio potvrditi Jovićevića.
Nije siguran da je sazreo za mjesto prvog trenera. Svjestan je da bi lako mogao izgorjeti, a to ne bi bilo dobro ni za njega ni za klub. Mamić za njega ima dugoročnije planove, smatra da za Jovićevića ima vremena, da sada treba iskusnijeg stručnjaka, a opet koji je lojalan klubu i kojem neće biti problem odstupiti ako kola krenu nizbrdo.
Tko je sve u igri?
Potom se čekalo razrješenje situacije s Bjelicom, no Mamić ni nakon toga nije donio odluku. Opet je uzeo time-out. Preko vikenda će razmisliti i vjerojatno će u ponedjeljak biti poznato što je odlučio.
Jovićević ostaje glavni kandidat, ali to nije tako sigurno kako bi se moglo zaključiti po izjavama članova Uprave. Kao B solucija kotira Romeo Jozak. Moguće je da je i neko treće ime u talonu. Znalo se već dogoditi da Mamić ima tajnog favorita.
Mamić je u stalnoj vezi sa svojim bratom Zoranom, sportskim direktorom Dinama. On ima najveći utjecaj na njega. Koliko čujemo, Zoran je što se tiče Jovićevića 50 – 50. I jest i nije za njega. Glavna prednost mu je ta što vjerojatno nitko ne bi imao ništa protiv njegove inauguracije. Zoranu je bitno kako će reagirati javnost, on ipak još uvijek živi i kreće se po Zagrebu.
Mamići su ionako pod velikim pritiskom, ne treba im dodatni bunt navijača. No Zdravko Mamić je poznat po tome što zna ići protiv struje. Najviše vjeruje sebi i svojem osjećaju. Vidjet ćemo što će odlučiti.