Dogodilo se ono što se i očekivalo, samo se odlagalo. Jose Mourinho dobio je otkaz na mjesto trenera Manchester Uniteda. Zanimljivo je da je prije tri godine dobio otkaz u Chelseaju gotovo na isti dan, dan prije nego ovaj put. U oba je slučaja na neki način kumovao Kloppov Liverpool. Prije tri godine Mourinhova crna serija počela je s porazom na domaćem terenu od Liverpoola, a sada je na Anfieldu završila. Barem što se Mourinha tiče.
Portugalac je pokupio ogromnu otpremninu, financijskih problema nema, ali trenerska putanja u opasnom mu je padu. Mourinhov imidž klasnog stručnjaka sve više blijedi, u najmanju ruku daleko je od najsvjetlijih dana. Koliko god on dizao ruke i pokazivao nezadovoljnim navijačima i kritičarima koliko je naslova osvojio u ovom ili onom natjecanju, to je prošlost, a u nogometu se od prošlosti ne živi.
Mnogi će reći da prgavi Portugalac opstaje na staroj slavi, da u trenerskom smislu nije evoluirao, da je njegov nogomet nepodnošljivo dekadentan, da ne prati moderne standarde, da sve više gubi kompas u verbalnim obračunima sa svima oko sebe. Njegov burni temperament i drsko ponašanje u prošlosti su mu samo povećavali popularnost, a danas su uglavnom opterećenje za poslodavce.
Kamo će sad?
Kada nema rezultata, svadljivost i zaguljenost postaju naporni. Možda je Mourinho prije 10-15 godina bio avangarda, više po ponašanju i ophođenju s medijima nego po revolucioniziranju nogometne igre, a danas je skoro po svemu poprilično demode.
Medijski gledano, Mourinho je još uvijek tražena roba, daleko od toga, međutim realno je zapitati se kako kotira u očima šefova najvećih klubova? Koji bi to velikan u ovom trenutku poželio angažirati Portugalca? Dakako, mislimo na klubove koji imaju realnu šansu napasti Ligu prvaka, dakle samu kremu europskog nogometa.
S obzirom na okolnosti, pada nam na pamet samo jedno ime – Real Madrid. U trenutku kada je Mourinho dobio otkaz u Manchester Unitedu, istog trenutka u madridskim medijima počelo se spekulirati kako bi Portugalac mogao preuzeti Real.
Kolika je šansa da se Mourinho vrati u Real, koji je vodio od 2010. do 2013., teško je reći, ali realna mogućnost postoji. Real je u krizi i traži novo trenersko rješenje. Da nije tako, ne bi se ni spekuliralo s Mourinhovim imenom. Ključna je stvar u cijeloj priči što je Mourinho ostao u odličnim odnosima s predsjednikom Reala Florentinom Perezom. Nije tajna da Perez voli lukavog Portugalca koji mu se uvukao pod kožu u prvom mandatu.
Perezov ljubimac
Mourinho je kameleon, zna se prilagoditi ili se znao prilagoditi, a Perezu očito imponira kada mu se povlađuje. Rekli smo da je Mourinho još uvijek medijski tražena roba, a Perezu je marketing oduvijek jako važan. Perez je oštrouman biznismen, dokazani poduzetnik, a marketing prodaje robu. Osim toga, Mourinho bi preuzeo svu medijsku pozornost i poslužio bi mu kao gromobran prema sve nezadovoljnijim navijačima.
Ako Realova kola još većom brzinom krenu nizbrdo, Perezu će biti najvažnije da se sakrije u zavjetrinu i mikrofon prepusti Portugalcu koji bi preuzeo ulogu glavne mete. Tako je bilo i u prvom Mourinhovu mandatu. Perez se tek vratio na čelo Reala i suočio se s posvemašnjom dominacijom Guardioline Barcelone. Real je u tom trenutku bio isfrustriran i potpuno podređen Barceloni, pa je Perez morao nešto učiniti kako bi pokušao zaustaviti Barcelonu i spasiti svoju kožu. Mourinho se u tom trenutku činio kao najbolji izbor.
Gledajući s ove distance, Portugalac je relativno dobro obavio posao. Iako u trofejnom smislu Real nije blistao, Mourinho je osvojio samo jedno prvenstvo, Kup kralja i španjolski Superkup, ipak ga je osovio na noge, vratio mu samopouzdanje i gordost. Treba imati na pameti da se radi o razdoblju najjače i najuspješnije Barcelone u povijesti. Osvojenim prvenstvom 2012. prekinuo je trogodišnju dominaciju Barcelone španjolskom ligom.
Zaustavio Barcu
Real je pod vodstvom Mourinha opet postao jedan od favorita za osvajanje Lige prvaka. Nakon dugog vremena vratio se u završnicu natjecanja.
Treba se prisjetiti da Real prije Mourinhova dolaska šest godina nije otišao dalje od osmine finala Lige prvaka, što iz ove perspektive zvuči nestvarno, a onda je pod vodstvom Mourinha tri sezone zaredom dospio do polufinala. Iako je sve to skupa za Real premalo, pogotovo jer su uložene stotine milijuna eura, ipak je ostvaren napredak.
Mourinho je i u Realu radio po ustaljenom obrascu. Bio je u svojem stilu provokativan, konfliktan, sklon incidentnom ponašanju, u konstantnom ratu s medijima, a u posljednjoj fazi i s vlastitom svlačionicom, pa i s tada najvećim zvijezdom, svojim sunarodnjakom Cristianom Ronaldom.
S obzirom na opisanu situaciju, Perezu je baš trebao jedan takav stručnjak. Dovoljno drzak da napadne, ali i dovoljno lukav i proračunat da zna koga ne smije dirati te kome treba povlađivati i laskati.
Mourinho je vjerojatno bio najbolja opcija da iz temelja prodrma klub, pokaže zube Barceloni i vrati mentalitet pobjednika. Izdržao je tri godine i može se reći da je obavio zadatak. Jasno, ne u potpunosti, jer je glavni cilj bila Liga prvaka i još barem jedno španjolsko prvenstvo. Imao je kiksova i promašaja, ali je činjenica da je postavio dobre temelje onome što je uslijedilo.
Doveo Modrića u Real
Selekcija igrača koju je napravio zajedno s Perezom i njegovim pobočnicima pokazala se jako kvalitetnom. To je vrijeme pokazalo. Primjerice, ključan razlog zbgo kojeg je Luka Modrić završio u Realu bio je upravo Mourinho, koji je inzistirao na dovođenju hrvatskog kapetana.
Ako se prisjetimo tih dana, mnogi su u Realu i još više u španjolskim medijima duboko sumnjali da je Modrić dovoljno dobar za Real. Znamo kakve su kritike bile u uvodnim mjesecima dok se Modrić prilagođavao na visoke zahtjeve najvećeg kluba na svijetu.
Na kraju se ispostavilo da je Mourinho bio u pravu, ne samo u vezi s Modrićem, nego i mnogim drugim igračima Reala. Podsjetimo se da je, među ostalim, Ikera Casillasa poslao na klupu, a zna se kakav je status Casillas imao u Madridu.
Otada su u verbalnom ratu. Mourinho se usudio dirnuti u legendu kluba i bez milosti utvrditi da je njegovo vrijeme prošlo te da Real mora pronaći novog klasnog vratara, što se kasnije i dogodilo kada je kupljen Keylor Navas, koji je nesumnjivo podigao Real i značajno doprinio žetvi trofeja koja je slijedila.
U ozbiljnim kombinacijama
Ako je Mourinho bio u pravu kada je konstatirao da je Casillasovo zlatno doba prošlo, jesu li u pravu oni koji danas kažu da je prošlo njegovo vrijeme? Može li se kotač povijesti vratiti, može li se Mourinho prilagoditi novim uvjetima i zahtjevima modernog nogometa, može li opet biti uspješan kao što je nekoć bio?
Ako se igdje može vratiti na stare staze slave, ako ga itko opet može izgurati do vrha, onda je to Real. Međutim, pitanje je treba li on Realu i smatraju li u Madridu da je u njemu ostalo još dinamita? Čini se da je odgovor pozitivan.
Mourinho je navodno u ozbiljnim Perezovim kombinacijama. Španjolski mediji već su pisali da je Perez kontaktirao s Mourinhom kada je smijenio Julena Lopeteguija. Mourinho tada nije mogao jer još bio u Manchester Unitedu i očito je namjeravao pokupiti otpremninu. Sada je slobodan, a Real i dalje ne briljira.
Kako stoje stvari, Solari će ipak biti samo privremeno rješenje. Ako Real ne osvoji Svjetsko klupsko prvenstvo, Argentinac bi mogao dobiti otpusno pismo. U tom slučaju sve su opcije otvorene. Mourinho ionako ima neobavljen posao u Realu i jamačno ga želi završiti do kraja.