Dok traje pandemija koronavirusa, Španjolci su posegnuli za onom "kucamo na vrata zaboravljenih asova", pa je tako El Mundo Deportivo napravio intervju s Walterom Pandianijem.
Urugvajac kojemu je nadimak El Rifle (Puška) prije više od tri godine završio je igračku karijeru i počeo graditi trenersku.
Na svojoj uobičajenoj adresi Pandiani je dočekao dolazak koronavirusa u Španjolsku.
"Moja obitelj i ja nalazimo se u gradiću Mataro u blizini Barcelone, tu smo se trajno nastanili još otkako sam došao u Espanyol", kaže Pandiani.
Bilo je to 2006. godine, a od tada, ali i prije toga, promijenio je dosta klubova u svojoj karijeri.
"Kandže i srce nisu dovoljni"
Posljednji trenerski angažman bio mu je u klubu Lorca, iz kojeg je odlučio otići u prosincu. Što se dogodilo?
"Imam lijepa sjećanja s osobljem tog kluba, ali bilo su vrlo atipični mjeseci zbog okolnosti koje su se događale. Igrači nisu redovito dobivali plaću, a onda se pojavila i nekakva aplikacija preko koje su navijači mogli odlučivati tko će igrati. To je izvan normalnih nogometnih okvira i zato smo moji suradnici i ja odstupili."
Mnogi kažu da je Pandiani novi Diego Simeone.
"Da, mnogi to kažu zbog načina na koji živim nogomet, intenzivno. Ja volim kada moja momčad ima loptu i igra na najbolji mogući način, ali kada ju nemamo, onda se moja ekipa mora identificirati s onim kakav sam bio kao nogometaš: žestok, hrabar i nikad nisam odustajao, za mene nije postojala izgubljena lopta. To nam mora biti glavno bogatstvo, iako sam svjestan da kandže i srce nisu dovoljni."
Preferira 4-3-3, ali...
Na pitanje zalaže li se više za prilagođavanje sustava igračima ili obrnuto, kaže:
"Navikao sam igrati 4-3-3, ali ponekad vas igrači prisiljavaju na promjenu. U Lorci mi se dogodilo da imam dva napadača u izvrsnoj formi i morala su mi igrati obojica."
Kao igrač Pandiani je osvojio Kup kralja s Deportivom, Mallorcom i Espanyolom, a sada se nada da će kao trener to uspjeti s - Osasunom.
"U Pamploni mi je bilo jako ugodno i volio bih u budućnosti voditi Osasunu."