Logično je stoga razočaranje i tuga, ali i ljutnja hrvatskih igrača. Igor Vori bio je najizravniji i – najiskreniji.
>> Francuzi opet prejaki: Kauboji zakazali u rukometnom El Clasicu!
>> Goluža ne dopušta depresiju: Došli smo uzeti zlato, ali budimo realni
„Us**** smo se od straha. Očito imamo preveliki respekt prema Francuzima. Toliko promašenih zicera, i u prvom i u drugom poluvremenu. Mogu im samo čestitati“, kazao je Vori, pa dodao:
„Ne znam otkud toliki strah. Nestala je i naša trka, jednostavno su nas uspavali igrom šest na šest. Uspješno su primijenili recept Tunižana, a ni naša obrana baš nije bila bajna.“
Došli smo u London isključivo po zlato, no morat ćemo se boriti s Mađarima da uopće uzmemo medalju. Hoće li Hrvatska biti spremna za nedjelju ujutro?
„Nadam se da ćemo se oporaviti, ali ne znam... Dva mjeseca smo 'giljali' za to zlato... Dosta mi je tih drvenih medalja“ zaključio je vidno razočarani Vori.
Blaženko Lacković bio je nešto pričljiviji...
„Cijelu utakmicu smo se tražili, premda smo se izvrsno pripremili i premda ih odlično znamo. Međutim, nismo znali uloviti pravi ritam i ne znam koji je tome razlog.“
Lac je izbjegao odgovoriti zašto Balić nije dobio više minuta.Tek je rekao kako Ivano, a niti ostali naši igrači, nije umoran i ozlijeđen.
„Falilo nam je gustoće u obrani. Nismo bili pokretljivi i nedostajalo je fanatičnog pristupa.“
I dok Goluža priča kako je Omeyer većinu obrana skupio jer su ga hrvatski rukometaši pogađali, Lacković rezonira suprotno:
„Omeyer je bio zaista nemoguć.“
