Lagana euforija trese „bijeli“ dio Madrida. Prvi trening Reala pod dirigentskom palicom Zinedine Zidanea privukao je mnoštvo medija i navijača „kraljevskog kluba“. Oni po svim pitanjima očekuju zaokret od 180 stupnjeva u odnosu na Rafaela Beniteza. Zidane je najavio da će igrati atraktivan, za oko lijep, a opet efikasan i izravan nogomet. Reklo bi se nogomet u najboljoj tradiciji Real Madrida, nogomet kakav je Real igrao u njegovo vrijeme, u doba slavnih i mnogima nikad prežaljenih „galacticosa“. Da želi evocirati ta vremena govori i informacija da želi vratiti u Real Ikera Casillasa.

Međutim, postavlja se pitanje ima li trenutačna momčad Reala igrače i kvalitetu za takav nogomet i zašto ga do sada nisu prezentirali na sličan način, ne samo pod Benitezom, nego i pod svim njegovim prethodnicima – Pellegrinijem, Mourinhom i Ancelottijem? Jesu li za dosadašnje uglavnom slabe ili nedovoljno dobre rezultate Reala, s obzirom na uloženo i posljedično očekivano, isključivi krivci treneri? Prijeti li Zidaneu u slučaju neuspjea opasnost da na startu trenerske karijere bude potrošen i odbačen?

Enrique o Zidaneu

U tom kontekst zanimljivo je poslušati što o krizi Reala, smjeni Beniteza i ustoličenju Zidanea kaže trener Barcelone Luis Enrique.

„Benitezova smjena nije me iznenadila. To je uobičajeno u modernom nogometu. Svi treneri u nekom dijelu karijeru prožive sline stvari. Zidane? Oni koji su imali veliku igračku karijeru imaju prednost kada dođu na prvi trening, no na kraju će se o njima kao trenerima suditi prema rezultatima. Trenerski posao uvelike se razlikuje od igračke karijere. Neki veliki igrači postali su i veliki treneri, ali to što ste bili veliki igrač ne jamči da ćete uspjeti kao trener. To je vrlo kompleksno pitanje i nema formule“, kaže Enrique.

Na Santiago Bernabeuu nadaju se da će Zidane biti za Real ono što je Pep Guardiola bio za Barcelonu. Zidaneu se ta usporedba očito baš i ne sviđa.

„Ne uspoređujte me s njim. Pep je Pep, a ja ću dati sve najbolje od sebe. Ono što je on napravio doista je vrijedno divljenja, ali ja se nikada nisam volio uspoređivati, nisam to volio ni kao igrač. Bitno je pokušati učiniti stvari boljima. Učinit ću sve što je u mojoj moći da napravim dobar posao“, kazao je Zidane na uvodnoj press-konferenciji.

Prema onom što je rekao na presici i njegovoj viziji nogometa, Zidaneova ideja vodilja može se sažeti u tri principa: „joga bonito“, nedodirljivi napadački trojac Ronaldo, Benzema, Bale te dobra „vibra“ unutar momčadi.

Jesu li treneri glavni krivci? 

U odnosu na prethodnike razlika na prvi pogled je samo u težnji prema lijepoj i atraktivnoj igri, iako bi vjerojatno i Mourinho, i Ancelotti, i Benitez, a posebice Pellegrini rekli da su težili istoj i da njihov Real nipošto nije igrao „ružno i bunkeraški“.
Dobru „kemiju“ u momčadi želi svaki trener, a nedodirljivost napadačkog trojca, posebice jednog među njima, Cristiana Ronalda, dogma je koja je vladala svih ovih godina na Santiago Bernabeuu.

Dakle, ni na tu temu ništa posebno novog, a upravo je taj pristup, odnedavno po mnogima, a i prema autoru ovog teksta već odavno, Real dovela tu gdje jest. Perez i svi njegovi treneri sve su nade uložile na jedno ime i što su dobili: šest sezona, uloženih cca. milijardu eura i rezultat: jedna Liga prvaka i jedno prvenstvo.

Vjerujemo da je Zidane bolja opcija od „ziheraša“ Beniteza, ali samom promjenom trenera bez temeljite promjene vizije razvoja kluba i posljedično igre koju će gajiti, dugoročno teško može donijeti bitno bolje rezultate. To je naše mišljenje, s kojim se, naravno, nitko ne mora složiti. Brojni Perezovi kritičari će reći da nisu problem treneri nego predsjednik i njegova politika. Ne može se reći da je Real kupovao loše igrače, dapače, kupovao je uglavnom najbolje, ali često u procjenama glavnu ulogu nije igrala stručna već „trgovačko-marketinška“ logika. Međutim, po našem mišljenju ni to ne bi bio toliki problem da se apsolutno sve nije podredilo jednom igraču.

Ronaldo ipak nije Messi

U Realu su od Ronalda pokušali napraviti svojega Lionela Messija, totema kluba, igrača oko kojeg će se apsolutno sve vrtjeti, no Portugalac, uz sve dužno poštovanje, ipak nije Messi. Ronaldo je bitno drugačiji tip igrača. Portugalac individualno statistički ima podjednak učinak kao i Messi, s tom razlikom što je Argentinac u pravilu najbolji u najvećim utakmicama, dok Ronaldo dosta često zakaže kada je najpotrebnije, ova sezona je posebice lakmus papir toj tvrdnji. Međutim, najveća razlika je u tome što Messi daleko više sudjeluje u građenju igre i čini svoje suigrače boljima, dok Ronaldo uglavnom razmišlja o vlastitoj statistici. To je i glavni razlog zašto je Barca puno uspješnija posljednjih godina.

Da bi Real bio bolji i uspješniji, u prvom redu se mora promijeniti Ronaldo. Ako počne više razmišljati o tome što je za momčad najbolje, a ne za njega samog, ako shvati da ne mora dati više od četrdeset golova da bi bio najbolji igrač i kandidat za Zlatnu loptu, da i drugi igrači mogu i trebaju zabijati, Real će igrati bolje i rezultatski će vjerojatno biti uspješniji. Ukratko, Ronaldo mora biti malo manje egoističan i sebičan, a više altruistički raspoložen. To je temelj cijele priče i opet naše mišljenje s kojim se ne morate složiti.

Može li Zidane promijeniti Ronalda?

Može li se Ronaldo promijeniti pod vodstvom Zidanea? Ili ako hoćete, može li Zidane promijeniti Ronalda? Nije nemoguće, jasno da je moguće, ali jako teško. Ronaldo je prije nekoliko dana priznao da se ne misli mijenjati, odnosno da to jako teško ide, jer sve što je do sada napravio duguje svojem karakteru koji je takav kakav jest. A ako se Ronaldo ne promijeni, ako sve ostane u suštinskom smislu isto kao prije, zašto bi Real radio bolje rezultate?

Iako Zidane najavljuje da će ići uz dlaku najvećoj zvijezdi, neki su mišljenja da će vrlo skoro, posebice ako rezultat ne bude očekivan, doći do sukoba s Ronaldom. Zidane jest drugačiji tip od Ronalda, ali kao i svaki veliki nogometaš „pati“ od prekomjerne doze taštine.

Zidane i Ronaldo nisu u velikoj ljubavi

Osim toga, Zidane i Ronaldo i nisu baš u nekoj velikoj ljubavi. Ronaldo mu je opasno zamjerio kada je podržao Francka Riberyja u utrci za Zlatnu loptu prije dvije godine. Bilo je to vrijeme najveće krize u odnosima Ronalda i Reala kao kluba. Portugalac je bio ljutit i nezadovoljan zbog, po njemu, slabe podrške kluba u borbi za individualne trofeje. Sjećamo se famozne rečenice da nije sretan u Madridu. Ronaldo je zahtijevao bezuvjetnu ljubav i podršku svih ljudi u klubu, a onda Zidane izađe s mišljenjem da Ribery zaslužuje Zlatnu loptu.

Naravno da se Zidane nije mogao složiti s idejom da ne smije imati vlastito mišljenje i da mora „paziti i maziti“ Ronalda. On je ipak Zidane, jedan od najvećih igrača Reala i u povijesti igre.

Od tog je trenutka poprilično zahladio odnos između Zidanea i Ronalda. Sada je nova situacija, Zidane više nije savjetnik i pomoćnik, sada je glavni trener, ali ako stvari ne krenu kako treba, taštine bi opet mogle izaći na površinu. Vidjet ćemo kako će se razvijati situacija, samo vrijeme će dati odgovor hoće li Real pod Zidaneom konačno uspjeti srušiti s trona Barcelonu. I hoće li Zidane zauzdati Ronalda i njegov nezasitni ego?