Jamie Carragher podigao je prašinu kada je kazao da je Premierliga de facto Superliga i da se klubovima poput Barcelone, Real Madrida i Juventusa ne sviđa što financijski zaostaju za engleskim klubovima, pa da je to razlog zbog kojeg žele stvoriti novo ekskluzivno natjecanje.
U principu je htio reći da to Englezima ne treba jer oni imaju svoje ekskluzivno natjecanje, koje će, kako stvari stoje, sljedećih godina biti sve ekskluzivnije.
Mnogima na kontinentu ta se izjava nije svidjela, ali legenda Liverpoola nije bila daleko od istine. Zapravo, Carragher je bio vrlo blizu istine.
Iako je španjolska La Liga dugo odolijevala, pa i imala primat na europskoj razini, španjolski klubovi dominirali su Ligom prvaka i Europskom ligom, no posljednjih godina Englezi su preuzeli štafetu. Premierliga i službeno je postala najbolja liga Europe izbivši na prvo mjesto po najobjektivnijem parametru – UEFA-inu koeficijentu.
Iako je La Liga prije desetak godina došla do rekordne bodovne razlike u odnosu na drugoplasiranu europsku ligu, a to je bila Premierliga, tendencija je bila jasna. U elitnu englesku ligu ulazilo je sve više novca, Englezi su sve upornije kupovali najbolje igrače i angažirali najbolje trenere, tako da je bilo jasno da će prije ili kasnije preuzeti primat.
Dominacija engleske Premierlige
Španjolci su se odupirali kombinacijom ponajboljih inozemnih igrača i tada izrazito kvalitetnom domaćom supstancom. No kako su u velikom postotku najbolji svjetski igrači polako prelazili u Englesku, a La Masija, La Fabrica i ostale eminentne španjolske škole zaštekale u razvoju, tako je došlo do zamjene mjesta i sada je Premierliga daleko odmakla na ljestvici koeficijenata. Real ne može sam držati priključak, potrebna mu je obilnija pomoć Barcelone i Atletica, a ni to nije dovoljno da se na duže staze zadrži kvalitetniji priključak za Englezima.
Slobodno se može reći da se posljednjih godina, ako već ne u dužem razdoblju, svjetski nogomet vrti oko onoga što se događa u Premierligi. Kada Manchester City, Arsenal, Liverpool ili Manchester United igraju utakmice vikendom, mase diljem svijeta uključene su u taj šou.
Iako nisu pokupili baš sve superzvijezde, iako Real, PSG, Barca ili Bayern imaju podjednake ili čak bolje momčadi od najboljih engleskih, elita ipak igra u Engleskoj, tamo je najviše najkvalitetnijih klubova i igrača, pa ne čudi što Premierliga privlači najveću pažnju svijeta.
Taj rascjep između Engleske i ostatka Europe iz godine u godinu postaje sve veći. Dakako, novac je ključan razlog. Primjerice, novopromovirani premierligaš Nottingham Forest može uložiti više od 200 milijuna eura u ojačavanje momčadi i za taj novac može dovesti ponajbolje igrače iz cijele Europe.
Njemački novi plan
Dok Španjolci i Francuzi pokušavaju uzvratiti udarac Englezima uvodeći u igru sve više svjetskog kapitala, ponajviše arapskog, američkog i kineskog, racionalni i štedljivi Nijemci odlučili su ići drugim putem.
Bundesliga se želi zaštititi, a ne napadati Premierligu. Englezi će po sezoni raspodijeliti 2,64 milijarde eura od televizijskih prava na 20 momčadi u njihovoj elitnoj ligi. Usporedbe radi, Bundesliga ima raspolaganju 1,1 milijardu eura za 18 klubova.
Privremeni šefovi DFL-a Axel Hellmann i Oliver Leki stoga žele ojačati vlastiti proizvod sa strateškim partnerom u budućnosti. Ti su planovi manje orijentirani na dodatno napumpavanje novcem 36 prvoligaških i drugoligaških njemačkih klubova. Umjesto toga, fokus je na digitalizaciji, internacionalizaciji i infrastrukturi.
Cinici bi rekli da bi trebali poraditi i na školama nogometa jer Njemačka ima sve manje domaćih svjetskih klasa, što zorno svjedoče katastrofalni rezultati njemačke reprezentacije proteklih godina. Naravno, za njezine povijesne standarde. Njemački klupski nogomet desetljećima su nosili domaći igrači, koji su tradicionalno bili najbolji ili ponajbolji na svijetu, a kvalitetniji stranci bili su samo nadogradnja, nikako temelj.
Francuzi jačaju, Nijemci slabe
Leki je odmah dao do znanja što je intencija njegova plana:
"Želimo koliko-toliko osigurati njemačku ligu. Ne radi se o napadu na Premierligu. Inače se ne bih detaljnije bavio ovom temom."
Što to u prijevodu znači? Cilj je ojačati Bundesligu kao cjelinu, na čelu s perjanicama njemačkog klupskog nogometa - Bayernom i Borussiom Dortmund - te spriječiti slobodan pad u usporedbi s drugim europskim ligama, ako su Englezi već nedostižni.
Ipak, postoje neke opasnosti koje vrebaju iza zavoja kada se Bundesliga usporedi s ostalim europskim konkurentima, prije svih sa španjolskom, talijanskom i francuskom ligom. Potonja bi u sljedećem razdoblju mogla podosta odskočiti.
Sascha Empacher, direktor konzultantske agencije SPOCS, objasnio je prije nekoliko mjeseci za njemačke medije:
"Bundesliga je napravila mnogo dobrih transfera iz Francuske. Međutim, Ligue 1 sada se otvorila i investitorima. Zato predviđam da njemački klubovi za tri godine više neće moći kupovati igrače iz elitne francuske lige."
Nije rekao, ali strši u zraku – a domaćih klasa sve je manje. U Francuskoj je obratna priča. Njihove škole rade odlično, a stranog kapitala sve je više.
PSG uskoro neće biti iznimka u Francuskoj
U prosincu prošle godine, primjerice, prodan je Olympique Lyon, a američke investitore taj je posao stajao oko 800 milijuna eura.
No Bundesliga ne želi ulaziti u va banque igru s Francuzima i ostalim konkurentima. Hellmann i Leki ostaju zagovornici pravila 50+1. Unatoč kritičkim tonovima pojedinih stručnjaka, žele ojačati bazu u klubovima. Međutim, ne može se poreći činjenica da su u ovom tisućljeću Nijemci na europskoj sceni osvojili samo četiri klupska naslova, a perspektive su još crnje jer je domaćih svjetskih klasa sve manje ili ih uopće nema.
Bayern je tri puta osvajao Ligu prvaka (2001., 2013., 2020.), a prošle godine Eintracht Frankfurt trijumfirao je u Europskoj ligi. Ove sezone samo je Bayer Leverkusen došao do završnice europskih kupova. Apotekari su u polufinalu Europske lige.
Sljedećih godina takvi raspleti mogli bi biti sve češći. Već je sada jasno da izuzev Bayerna i Borussije Dortmund Nijemci nemaju klubove koji mogu išta važnije napraviti u Ligi prvaka, a veliko je pitanje što će biti i s Bayernom i s Borussijom?
Bundesliga se želi držati zdrave sredine
Dok se u konkurentskim europskim ligama povećavaju troškovi u obliku plaća igrača i naknada za transfere, Bundesliga se želi držati zdrave ekonomske politike. Nijemci misle da je na duže staze neodrživo ulagati više nego što to dopuštaju ekonomske prilike. To izgleda racionalnije i pametnije, no postoje i negativni efekti koji mogu ugroziti stabilnost Bundeslige.
Kao rezultat racionalizacije, svjetske klase poput Erlinga Haalanda brzo napuštaju ligu ili takvi i slični igrači uopće ne stignu do Njemačke jer bundesligaši ne mogu konkurirati na tržištu. Time kvaliteta lige pada, a posljedično i njezina popularnost izvan Njemačke, posebice na istočnim tržištima, što opet rezultira manjim zaradama.
Nijemcima ne leži kockanje. Ekonomska mantra predsjednika Reala Florentina Pereza da se pedale moraju okretati kako vozač ne bi pao suviše im je rizična. Nijemci ne vole plesati po žici, milija im je sigurnost i održivost. No štednja može biti mač s dvije oštrice. Očito je da je potreban balans u cijeloj priči, a kako ga naći kada njemačke škole više ne izbacuju ni blizu tako dobre igrače kao prije. Porazni rezultati Elfa sve govore.
Kolaps ili nova renesansa
Do Svjetskog prvenstva u Rusiji Njemačka nikada u povijesti nije ispala u skupini, štoviše od Drugog svjetskog rata nikada nije bila lošije plasirana od četvrtfinala, a onda na dva svjetska prvenstva zaredom ispadne u skupini, na Euru jedva prođe skupinu i odmah ispadne, a i u Ligi nacija totalno podbaci.
Prevelik je to niz loših rezultata da bi išta bilo slučajno. Hoće li novi plan donijeti neki pomak? Povijest govori da je povratak bazi jedini uspješan recept za njemački nogomet, no isto tako sve je jasnije da Njemačka i Nijemci nisu više kao što su nekad bili. Nogomet je najbolji dokaz.
Kako god, očito je da Bundesliga ne želi loviti Engleze, nego radije ide svojim putem, no pitanje je koliko će to donijeti uspjeha njemačkom nogometu, koji je očito u krizi i pitanje je kako će i hoće li iz svega uopće isplivati. Vrijeme će pokazati hoće li u narednom razdoblju njemački nogomet doživjeti totalni kolaps ili slijedi nova renesansa.