Željko Kopić rijetko se pojavljuje u hrvatskim medijima. Radije ostaje samozatajan, a itekako ima što reći.

Iako još uvijek spada u red relativno mladih stručnjaka, tek je u 46. godini, jedan je od rijetkih trenera koji se može pohvaliti da je vodio oba najveća hrvatska kluba - Dinamo i Hajduk, i to u razmaku od samo četiri-pet godina. To je već bogata karijera, a ima još dosta toga. Iskustvo je stjecao i u inozemstvu, radio je na Cipru, a prije nekoliko mjeseci odradio je uspješnu dionicu u Bugarskoj.

Kopić je otvorio dušu u velikom intervjuu za gol.hr. U vrlo relaksiranom razgovoru pretresli smo najpikantnije detaljima njegova trenerskog razdoblja na Poljudu i Maksimiru, razriješili neke nedoumice i demistificirali glasine o kojima se vrlo žustro raspravljalo u sportskoj javnosti i napose nogometnim kuloarima.

Vi ste prvo postali šef Dinamove škole, a onda je mjesecima poslije došla ona kriza koja je kulminirala porazom od Rijeke u Kupu i smjenom Damira Krznara s mjesta glavnog trenera Dinama. Puno je imena kružilo eterom, ali na kraju ste vi zamijenili Krznara. Kako se odigrala ta priča?

"Na prvu sam odbio ponudu da preuzmem klupu Dinama" 

"Ja sam i prije bio u kombinacijama za neku od funkcija u Dinamu. Međutim, nakon povratka s Cipra, gdje sam iznenada otišao, otvorila se situacija s Dinamovom školom. To je bio kraj travnja ili svibanj 2020. Porazgovarao sam s obitelji i bilo je: 'OK, otiđi raditi, ali uz jedan uvjet – da ne budeš trener prve momčadi. Ne treba nam onakva količina stresa.' Ja sam rekao: 'To je u redu, ja ću već sebe ostvariti kao trener, vjerujem u sebe, bit će prilike.' Imao sam i nekih drugih privatnih razlog zašto sam htio ostati u Zagrebu. Tada mi je bilo bitno da ostanem doma. Prvi trener je bio Zoran Mamić, a onda i Damir Krznar, koji je imao ogromnu podršku. Međutim, prije utakmice s Rijekom bio je rezultatski dosta loš niz. Nakon te utakmice s Rijekom osjetilo se da se to teško može nastaviti dalje", kaže naš sugovornik.

"I naravno, stigao je poziv iz kluba. Ja sam na prvu rekao da nisam za to. Ne iz razlog da ne vjerujem u sebe, nego iz tog iskustva da sve što je kratkoročno, da je krpanje, uglavnom nije dobro. Može se dogoditi da bude uspješno, da si kupiš vrijeme za dalje. No generalno, to nije to. Osim toga, moja ambicija uopće nije bila da postanem šef škole, pa da čekam prvu priliku da kolegi uzmem posao. To jednostavno nije moj način funkcioniranja, posebno ne kada je Damir u pitanju, a i dok je Zoran bio", priznaje Kopić.

"Puno se uložilo u Dinamovu školu, na prvu nisam prihvatio da zamijenim Krznara"

"Mi smo jako puno vremena provodili zajedno, pričali o nogometu, o mladim igračima. To je bilo kao da obitelj sjedne zajedno. Sjednemo tamo u hotel i pričamo od mlađih pionira, pa do seniora. Osim toga, mi smo u školi napravili odličan posao. Meni je bilo neprihvatljivo da infrastruktura nije bila dovoljno dobra. Tu moram pohvaliti suradnju s upravom, uložili smo puno. Odobrena su ozbiljna sredstva za kamere, najmodernije GPS sustave za sve igrače, novi balon i sprave za vježbanje. Uloženo je u stručne stožere, dosta toga smo promijenili u metodologiji rada. U tom trenutku od 12 natjecateljski generacija, 11 ih je bilo na prvo mjestu. Taman sam pohvatao konce jer nije to lako. Imate 250 registrirane djece, plus još toliko u otvorenoj školi i još svi treneri. To je posao od 0 do 24 sata. Prijedlog je uprave bio da ja zamijenim Krznara, a ja na prvu nisam bio za. Čak sam spomenuo tu člansku iskaznicu jer sve je dobro dok je dobro, ali stvari se mijenjaju kada krene loše. Onda se sve gleda i izvlači. Mislim da je ta sezona bila izuzetno zahtjevna i bitna, i s rezultatskog i s financijskog aspekta", podsjetio je Kopić.

"Međutim, kada ti se predstavi da te Dinamo treba, onda ostavljaš sve poslove. Dogovorili smo da odradim to do kraja polusezone. Prva utakmica protiv Hajduka nije izgledala dobro. Pripremali smo utakmicu s visokim presingom, maksimalnim intenzitetom, a mi smo odigrali sve samo ne to. Naravno da mediji kreiraju mišljenje javnosti, pa je ispalo da smo izašli nedovoljno agresivni, što je i istina, ali nismo tako dogovorili u pripremi utakmice. Jednostavno, nismo to odradili kako smo trebali odraditi", kaže.

"Livaja je jedini igrač koji me iznenadio"

"To je jedini put da me neki igrač iznenadio kako je odigrao. Mislim na Livaju. Jedno je kada ti njega i momčad analiziraš preko videa, a drugo je kada ga gledaš izbliza. Tu se moglo vidjeti da se radi o klasnom igraču", komplimentirao je Kopić najboljem igraču Hajduka, a po mnogima i cijele hrvatske lige.

"Potom je došao taj West Ham. Rekao sam: 'E, sad je dosta! Sve svoje znanje, sve što imaš, to moraš okrenuti naopačke jer druga opcija ne postoji.' Tu sam odlučio promijeniti zadnju liniju, okrenuli smo s četvorice na trojicu."

Jeste li to napravili zbog Livaje? Dolazila vam je utakmica sa znatno jačim suparnikom, a ako je Livaja tako prolazio…

"Pa, ne, ali naravno da sam sve analizirao. Ako išta volim, to volim. Naravno da sam gledao i prijašnje utakmice. Putovao sam i na inozemne utakmice tako da sam imao apsolutan uvid u svakog našeg igrača, u funkcioniranje sustava. Prije mog dolaska momčad je igrala tri utakmice s Rijekom, u kojima je u tri utakmice primila devet golova. Protiv Šerifa smo isto primili tri gola. Vidio sam da funkcioniranje zadnje linije nije dobro. Recimo, igrali smo protiv Osijeka i nevjerojatno dominirali, ali bila je prva nekakva dubina između dva stopera i primimo gol. Vidio sam da tu postoji problem. Pokušava sam nešto u Slavenu igrati s trojicom, ali 90 posto svoje karijere igrao sam s četvoricom, formaciju 4-3-3. Mi smo u četverogodišnjem radu Dinamove škole nogometa napravili plan u kojem se sve bazira na sustavu 4-3-3", otkrio je Kopić.

"Da mi je netko rekao da ću s Dinamom igrati s trojicom u zadnjoj liniji, rekao bih mu da nije normalan"

"Da mi je tada netko rekao da ću preuzeti seniorsku momčad Dinama i da ćemo igrati s trojicom, ja bih mu rekao da nije normalan. U prvoj utakmici protiv Hajduka pokušao sam ukazati na probleme koje sam spominjao, izašli smo opet s četvoricom, no opet smo primili golove koji ukazuju na problem funkcioniranja zadnje linije. Očito je bilo da se to ipak ne može brzo promijeniti. Iz tog razloga moja je odluka bila da se prijeđe na igru s trojicom u zadnjoj liniji protiv West Hama. Za momčad to nije prevelika promjena jer je prije već igrala s trojicom, pod Bjelicom nekoliko puta. Perić je bio zdrav, on je lijeva noga, imaš Šutala, koji može jako dobro igrati tog središnjeg braniča u sustavu s trojicom, a imaš i Theophilea desno. Protiv West Hama izgledali smo jako dobro i onda nakon tri dana dolazi Slaven. Sad opet ići mijenjati sustav nema nekakve logike. Završili smo polusezonu s trojicom iza i bili jesenski prvaci."