Željko Kopić rijetko se pojavljuje u hrvatskim medijima. Radije ostaje samozatajan, a itekako ima što reći.
Tri vijesti o kojima se priča
Iako još uvijek spada u red relativno mladih stručnjaka, tek je u 46. godini, jedan je od rijetkih trenera koji se može pohvaliti da je vodio oba najveća hrvatska kluba - Dinamo i Hajduk, i to u razmaku od samo četiri-pet godina. To je već bogata karijera, a ima još dosta toga. Iskustvo je stjecao i u inozemstvu, radio je na Cipru, a prije nekoliko mjeseci odradio je uspješnu dionicu u Bugarskoj.
Kopić je otvorio dušu u velikom intervjuu za gol.hr. U vrlo relaksiranom razgovoru pretresli smo najpikantnije detaljima njegova trenerskog razdoblja na Poljudu i Maksimiru, razriješili neke nedoumice i demistificirali glasine o kojima se vrlo žustro raspravljalo u sportskoj javnosti i napose nogometnim kuloarima.
Intervju smo podijeli u dva dijela. Prvi je već izašao i imate ga u linku dolje, a drugi dio puštamo sada.
Nakon poraza u finalu Kupa 2018. od Dinama i izgubljenog prvenstva, situacija se poprilično zakomplicirala za vas na klupi Hajduka. Naposljetku je to završilo otkazom, a završetak te priče je bio skoro pa infarktan. Možete li to malo prokomentirati?
„Palaversa je igrač enormnog talenta“
„Da, bio je skoro infarktan“, nasmijao se naš sugovornik.
„Tada je predsjednik Hajduka postao Jasmin Huljaj, a sportski direktor Saša Bjelanović, koji su obojica… Znači, Huljaj je jedan prekrasan čovjek. Obojica su došli s ogromnim ambicijama i željama. Tko god dođe u Hajduk, prvo je što osjetio jest to da si dio nečeg velikog, a drugo je da želiš napraviti velike stvari. Išli smo na ljetne pripreme, bilo je pitanje tko od igrača dolazi, a tko odlazi. Bilo je tu svega. Na dan prve utakmice u kvalifikacijama za Europsku ligu protiv sofijske Slavije prodan je Radošević, čini mi se u Dansku (Brondby). Nije igrao jer ne bi mogao igrati u Europi za svoj novi klub“, prisjetio se Kopić i nastavio:
„Tu sam stavio Antu Palaversu, on je debitirao na toj utakmici. Kada pričamo o tim talentiranim igračima, Ante je igrač enormnog talenta. Tu sad dolazimo do one priče kako usmjeriti karijeru, je li bio pravi potez odlazak u Manchester City… To je sada pitanje, ali gledajući ga na treninzima i utakmicama, za mene je on ekstremno nadaren igrač. Tu su se događale svakojake situacije. Recimo, mi smo to ljeto ostali bez tri vratara. Istekao je ugovor Danteu Stipici, istekao je ugovor Ivi Grbiću, koji je otišao u Lokomotivu, a Karlo Letica je prodan. Sve su to neke situacije koje su utjecale. Tada sam kapetansku traku dao Josipu Juranoviću, dečku iz Dubrave koji je u Hajduku dao ogroman obol. Prepoznala se ta njegova ogromna energija i trud“, prisjetio se Kopić i složio s našom konstatacijom da je Juranović daljnji tijek karijere bio spektakularan, posebice jer se to nije baš očekivalo.
„Bio je to grozan osjećaj, teško je to opisati“
„Da, doista nevjerojatno… I opet su se dogodile neke okolnosti. Znači, prošli smo Slaviju, pa smo išli na Steauu. Teren je na Poljudu u prvoj utakmici bio u jako lošem stanju zbog Ultre. Jednostavno nismo mogli igrati onako kako bismo htjeli, kako smo trenirali. Dominirali smo, ali nismo uspjeli zabiti gol. To je bio remi. U uzvratu u Bukureštu do zadnjih minuta imamo 1:1, tada je još vrijedilo pravilo gola u gostima, a onda dobivamo taj gol duboko u sudačkoj nadoknadi. Ispadamo iz Europi, a meni kao treneru grozan je osjećaj. Teško mi je to opisati, urušiti se sve. Tamo si došao do minus pet u odnosu na Dinamo, nisi to uspio izgurati do kraja iz razno-raznih okolnosti, pa si došao u finale Kupa, gdje si igrao dobru utakmicu i spletom svega i svačega ipak si izgubio. I onda dolazimo do te Steaue, da je prođemo igramo play-off za Europsku ligu. To je teško opisati. Ja to živim, za mene je to u tom trenutku sve. Dogodile su se situacije koje te pogode“, prisjetio se i teško otpuhnuo kao da se upravo događa.
Očito i samo prisjećanje na te trenutke izazivaju nelagodu.
„O tome razmišljaš, vrtiš, uđeš u onaj film overthinkinga. Zašto ovako, zašto onako… U konačnici nije završilo dobro, ali, kažem, sve je to nekakva škola.“
Tada su rodila još jedna kontroverza. U medijima su se pojavile spekulacije da ste dobili otkaz zbog toga što se otišli na piće s bivšim Vatrenim Igorom Štimcem i splitskim novinarom Zdravkom Reićem. Ukratko: Štimac je već godinama u zategnutim odnosima s najžešćim grupacijama navijača Hajduka, a kolega Reić s čelnicima Hajduka. Izgleda prejeftino da biste zbog toga dobili otkaz, ali možete li pojasniti tu situaciju.
„Što se tiče gospodina Reića, ja sam njega upoznao kada sam bio trener Slavena. Igrali smo finale Kupa protiv Dinama u Osijeku. Izgubili smo 2:1, to je ono kada je Rog zabio s 40 metara. Odigrali smo jako dobru utakmicu, to je bila ekipa s Ejupijem, Delićem, Ozobićem, vratio se i Pokrivač nakon što se razbolio. To je bio moj prvi veći uspjeh, a ta je momčad igrala baš po mom guštu; s puno energije i intenziteta. Izgledali smo stvarno jako dobro. I ja sam tada bio blizu klupe Hajduka, međutim, tada je došao Marijan Pušnik. Tada me je gospodin Reić pozvao u svoju emisiju Istinom do gola, gdje me je prezentirao na prekrasan način. Ono, najbolji trener sezone i tako sve. Meni je to u tom trenutku izgledalo sve pozitivno, no gospodin Reić i Hajduk nisu imali dobar odnos. Nisam siguran, mislim čak da mu je bio zabranjen dolazak na Poljud. I sada sam je tu u nekakvom rascjepu. Čovjek je prema meni izuzetno korektan, imamo dobar odnosa, ali on nema dobar odnos s klubom koji vodiš i predstavljaš. I onda ti nije laka situacija“, konstatira naš sugovornik i okreće se bivšem Vatrenom i hrvatskom izborniku.
„Štimac mi je otvorio vrata svoga doma“
„Isto tako što se tiče Igora Štimca. Ja sam bio trener Lučkog kada smo se upoznali. Mi se nismo prije poznavali jer ja nisam napravio igračku karijeru ni blizu kao Štimac. Bio sam omladinac Dinama, ali poslije sam imao dosta problema s ozljedama i nisam nešto ozbiljnije napravio. Igor je tada preuzeo hrvatsku reprezentaciju i pitamo me bi li skautirao Belgijce. Tu je počeo naš odnos koji se održao tijekom godina. Kada sam dolazi u Split, otvorio mi je vrata svoga doma. On je jednostavno takav, kaže: 'Željko, što god trebaš, tu sam.' I sad imaš situaciju gdje imaš čovjeka s kojim komuniciraš godinama i nisam imao namjeru to skrivati. Ali ne bih rekao da je to bio nekakav razlog. Mi smo u tom trenutku bili u nizu od pet-šest utakmica bez pobjede. Situacija je takva da i rezultatski nije dobro, a i atmosfera, naravno, posljedično nije dobra. I onda kada pođu svakakve informacije kolati… Kada se sve zbroji, jedino je bilo normalno da se raziđemo. A sad, to što sam se ja osjećao loše jer sam mislio…“
Jeste li završili na hitnoj?
„Pa, nije mi bilo lako. To je bilo prvi put da sam se susreo s takvim osjećajem. Cijelo vrijeme vrtiš film, kako ovo, kako ono, pa ti bude, onako, nakupi se svega. Zato je to za mene ogromna škola. Nemam ja tu zamjerke ni prema kome, jednostavno se naučiš nositi s takvim situacijama. Svi koji žive i vole Hajduk u principu ti ne žele napraviti zlo, nego nemaš rezultata, ne valja ovo, ne valja ono. Ali kažem, za mene je to bilo ogromno iskustvo.“
„Ja sam dinamovac, ali ako trenirate Hajduk, logično je da se učlanite u klub“
Nakon Hajduka trenerski put vas je odveo na Cipar, radili ste u Pafosu, a onda ste se vratili u Dinamo. Vi ste dinamovac, je li tako, da i taj detalj razjasnimo jer negdje se zna provući da možda i niste. Dosta pozornost izazvalo je ono škakljivo pitanje, na jednoj od press-konferencija na Poljudu, jeste li još član Hajduka.
„Istina, ja sam dinamovac, ali za mene je jedino logično da ako ste trener Hajduka, da se onda i učlanite u klub. S time iskazuješ poštovanje prema klubu i navijačima. U tom je trenutku velika borba za naslov prvaka, pokušavaju se izvaditi svakakve stvari. Ja znam da sam na bilo koji način odgovorio da bi to bilo u naslovima i da bi se pokušalo na dodatan način destabilizirati situacija.“
Je li to pitanje razlog zbog čega niste došli na press-konferenciju poslije sljedećeg derbija?
„Kada sam kao trener Dinamo gostovao na Poljudu u onoj prvoj utakmici, kada je bilo 0:0, meni je rečeno u Dinamu da presice nisu obavezne jer je još vrijedilo to pravilo zbog korone. Obavezan je onaj dio koji se daje za televiziju, izjava poslije utakmice, a da presica nije obvezna. Ja sam rekao: 'Ljudi moji, pa što je vama. Prvo, predstavljam Dinamo, kao trener Dinama trebam se pojaviti na toj presici. Drugo, bio sam trener Hajduka i da ne dođem na presicu, to mi je van svake logike.' Ja sam na tu presicu najnormalnije otišao i onda se provuklo to pitanje“, prisjetio se Kopić i pojasnio:
„Nisam to dobro odradio, trebao sam doći na presicu“
„Potom je došla ta druga utakmica na Poljudu. Bila je dosta nestabilna situacija, preispitivalo se kako igramo, je li to valja ili ne valja. S PR-om sam dogovorio da imamo presicu prije utakmice u Maksimiru, na kojoj se može postaviti bilo koje pitanje, a poslije utakmice ionako idemo na avion, pa ćemo dati izjavu za televiziju i na taj način tu ćemo priču ostaviti stabilnom. Iz ove perspektive, to je jedna od rijetkih stvari koje ja, onako…“, tražio je Kopić pravu riječ, a mi smo dometnuli:
Možda za čim žalite?
„Ne, ne, ne žalim ja ni za čim. No mislim da to nisam dobro odradio. Prvo, svaki navijač Dinama ima pravo čuti što trener koji vodi njihovu momčad ima za reći nakon derbija. Drugo, mislim da na taj način nije pokazan respekt prema novinarima. Mislim da to nije bila dobra odluka“, samokritično je prokomentirao naš sugovornik, što nije baš česta pojava u hrvatskom nogometu, u kojem nerijetko caruju taštine i samoljublje.
„Unutar sebe gledajući, ja sam to isključivo napravio zbog momčadi i kluba, da ne bi pričali o članskim iskaznicama, nego daj da izguramo sezonu do kraja jer imaš ogromnu dozu odgovornosti. Jer ako Dinamo nije prvak, to je ogroman problem“, podvukao je Kopić malo usporenije, a mi smo u šali dometnuli:
To nije dobro.
„Ha, ha, ha… U najmanju ruku. To je situacije gdje gledaš što je najbolje za momčad i klub, neka priča tko što hoće, daj samo da izguram tu priču do kraja, a kada to sve završi, onda imamo vremena razglabati o iskaznicama i o svemu. No iz ove perspektive ipak mislim da to nije bilo dobro.“
„Obitelj mi je postavila uvjet: 'Možeš u Dinamo, ali ne smiješ biti trener prve momčadi'“
Vi ste prvo postali šef Dinamove škole, a onda je mjesecima poslije došla ona kriza koja je kulminirala porazom od Rijeke u Kupu i smjenom Damira Krznara s mjesta glavnog trenera Dinama. Puno je imena kružilo eterom, ali na kraju ste vi zamijenili Krznara. Kako se odigrala ta priča?
„Ja sam i prije bio u kombinacijama za neku od funkcija u Dinamu. Međutim, nakon povratka s Cipra, gdje sam iznenada otišao, otvorila se situacija s Dinamovom školom. To je bio kraj travnja ili svibanj 2020. Porazgovarao sam s obitelji i bilo je: 'OK, otiđi raditi, ali uz jedan uvjet – da ne budeš trener prve momčadi. Ne treba nam onakva količina stresa.' Ja sam rekao: 'To je u redu, ja ću već sebe ostvariti kao trener, vjerujem u sebe, bit će prilike.' Imao sam i nekih drugih privatnih razlog zašto sam htio ostati u Zagrebu. Tada mi je bilo bitno da ostanem doma. Prvi trener je bio Zoran Mamić, a onda i Damir Krznar, koji je imao ogromnu podršku. Međutim, prije utakmice s Rijekom bio je rezultatski dosta loš niz. Nakon te utakmice s Rijekom osjetilo se da se to teško može nastaviti dalje“, kaže naš sugovornik.
„I naravno, stigao je poziv iz kluba. Ja sam na prvu rekao da nisam za to. Ne iz razlog da ne vjerujem u sebe, nego iz tog iskustva da sve što je kratkoročno, da je krpanje, uglavnom nije dobro. Može se dogoditi da bude uspješno, da si kupiš vrijeme za dalje. No generalno, to nije to. Osim toga, moja ambicija uopće nije bila da postanem šef škole, pa da čekam prvu priliku da kolegi uzmem posao. To jednostavno nije moj način funkcioniranja, posebno ne kada je Damir u pitanju, a i dok je Zoran bio“, priznaje Kopić.
„Puno se uložilo u Dinamovu školu, na prvu nisam prihvatio da zamijenim Krznara“
„Mi smo jako puno vremena provodili zajedno, pričali o nogometu, o mladim igračima. To je bilo kao da obitelj sjedne zajedno. Sjednemo tamo u hotel i pričamo od mlađih pionira, pa do seniora. Osim toga, mi smo u školi napravili odličan posao. Meni je bilo neprihvatljivo da infrastruktura nije bila dovoljno dobra. Tu moram pohvaliti suradnju s upravom, uložili smo puno. Odobrena su ozbiljna sredstva za kamere, najmodernije GPS sustave za sve igrače, novi balon i sprave za vježbanje. Uloženo je u stručne stožere, dosta toga smo promijenili u metodologiji rada. U tom trenutku od 12 natjecateljski generacija, 11 ih je bilo na prvo mjestu. Taman sam pohvatao konce jer nije to lako. Imate 250 registrirane djece, plus još toliko u otvorenoj školi i još svi treneri. To je posao od 0 do 24 sata. Prijedlog je uprave bio da ja zamijenim Krznara, a ja na prvu nisam bio za. Čak sam spomenuo tu člansku iskaznicu jer sve je dobro dok je dobro, ali stvari se mijenjaju kada krene loše. Onda se sve gleda i izvlači. Mislim da je ta sezona bila izuzetno zahtjevna i bitna, i s rezultatskog i s financijskog aspekta“, podsjetio je Kopić.
„Međutim, kada ti se predstavi da te Dinamo treba, onda ostavljaš sve poslove. Dogovorili smo da odradim to do kraja polusezone. Prva utakmica protiv Hajduka nije izgledala dobro. Pripremali smo utakmicu s visokim presingom, maksimalnim intenzitetom, a mi smo odigrali sve samo ne to. Naravno da mediji kreiraju mišljenje javnosti, pa je ispalo da smo izašli nedovoljno agresivni, što je i istina, ali nismo tako dogovorili u pripremi utakmice. Jednostavno, nismo to odradili kako smo trebali odraditi“, kaže i otkriva:
„Livaja je jedini igrač koji me iznenadio“
„To je jedini put da me neki igrač iznenadio kako je odigrao. Mislim na Livaju. Jedno je kada ti njega i momčad analiziraš preko videa, a drugo je kada ga gledaš izbliza. Tu se moglo vidjeti da se radi o klasnom igraču“, komplimentirao je Kopić najboljem igraču Hajduka, a po mnogima i cijele hrvatske lige.
„Potom je došao taj West Ham. Rekao sam: 'E, sad je dosta! Sve svoje znanje, sve što imaš, to moraš okrenuti naopačke jer druga opcija ne postoji. Tu sam odlučio promijeniti zadnju liniju, okrenuli smo s četvorice na trojicu.“
Jeste li to napravili zbog Livaje? Dolazila vam je utakmica sa znatno jačim suparnikom, a ako je Livaja tako prolazio…
„Pa, ne, ali naravno da sam sve analizirao. Ako išta volim, to volim. Naravno da sam gledao i prijašnje utakmice. Putovao sam i na inozemne utakmice tako da sam imao apsolutan uvid u svakog našeg igrača, u funkcioniranje sustava. Prije mog dolaska momčad je igrala tri utakmice s Rijekom, u kojima je u tri utakmice primila devet golova. Protiv Šerifa smo isto primili tri gola. Vidio sam da funkcioniranje zadnje linije nije dobro. Recimo, igrali smo protiv Osijeka i nevjerojatno dominirali, ali bila je prva nekakva dubina između dva stopera i primimo gol. Vidio sam da tu postoji problem. Pokušava sam nešto u Slavenu igrati s trojicom, ali 90 posto svoje karijere igrao sam s četvoricom, formaciju 4-3-3. Mi smo u četverogodišnjem radu Dinamove škole nogometa napravili plan u kojem se sve bazira na sustavu 4-3-3“, otkrio je Kopić i priznao:
„Da mi je netko rekao da ću s Dinamom igrati s trojicom u zadnjoj liniji, rekao bih mu da nije normalan“
„Da mi je tada netko rekao da ću preuzeti seniorsku momčad Dinama i da ćemo igrati s trojicom, ja bih mu rekao da nije normalan. U prvoj utakmici protiv Hajduka pokušao sam ukazati na probleme koje sam spominjao, izašli smo opet s četvoricom, no opet smo primili golove koji ukazuju na problem funkcioniranja zadnje linije. Očito je bilo da se to ipak ne može brzo promijeniti. Iz tog razloga moja je odluka bila da se prijeđe na igru s trojicom u zadnjoj liniji protiv West Hama. Za momčad to nije prevelika promjena jer je prije već igrala s trojicom, pod Bjelicom nekoliko puta. Perić je bio zdrav, on je lijeva noga, imaš Šutala, koji može jako dobro igrati tog središnjeg braniča u sustavu s trojicom, a imaš i Theophilea desno. Protiv West Hama izgledali smo jako dobro i onda nakon tri dana dolazi Slaven. Sad opet ići mijenjati sustav nema nekakve logike. Završili smo polusezonu s trojicom iza i bili jesenski prvaci.“
Vi ste u tom trenutku bili i sportski direktor. Objedinili ste funkcije. Je li to bilo samo na papiru ili vam je doista olakšalo posao?
„I Krznar je imao istu situaciju, pa sam samo nastavio. U Dinamu se to jako poštuje, to govorim iz osobnog iskustva, a vjerujem da je i drugima bilo tako. Trener ima apsolutni legitimitet. Naravno da se o svemu razgovara, surađuje, ali generalno se te dvije funkcije poklapaju. Znam da ima klubova u kojima se treneru dovode i odvode igrači, pa kaže: 'Evo, sad ti radi, imaš što imaš.' U Dinamu to nije tako.“
„Bio sam sretan što je Bočkaj došao u Dinamo“
Petar Bočkaj u vašem je mandatu te zime prešao iz Osijeka u Dinamo. Bio je to bombastičan transfer.
„Zna se problematika lijevog bočnog već duže vrijeme. Imali smo Štefulja, imali smo Leovca. Štefulj je imao problema s ozljedama, a Leovac je također imao određenih problema od prije. Donesena je odluka da Leovac prijeđe u Osijek, a mi smo tražili još jedno lijevog bočnog. Kada se pogleda Dinamov ofenzivni nogomet, Pero ti može donijeti puno i preko te fantastične lijeve noge - pasova, centaršutova, slobodnjaka. Što se tiče mene, imao je zeleno svjetlo i bio sam sretan što je došao.“
Kako je te zime odlučeno da vodite momčad do kraja sezone?
„Kada smo to odradili, ponovo smo sjeli, a ja sam i dalje tvrdio… Recimo, kada uzmete primjer Ivana Leke i Igora Bišćana, koje dugo poznajem. S Bišćanom sam igrao u omladincima Dinama, a Leko je ista ta generacija i znamo se otkada je igrao za Hajduk. Obojica vrhunski momci, ekstra karakterni, obojici im želim puno uspjeha. Imate situaciju gdje Leko nije krenuo savršeno s Hajdukom, ali puno stvari se stabilizira i da mu se nešto vremena jer se oko Ivana želi graditi dugoročna priča. Kada preuzmete kako sam ja preuzeo, to nije start građenja dugoročne priče. Mi smo to sve iskomunicirali, no svi su u Dinamu bili izuzetno zadovoljni kako sam to odradio. I svlačionica je bila zadovoljna, tako da smo dogovorili da nastavimo dalje.“
U to doba već je krenuo obračun struja za Dinamovo žezlo, doduše, još potiho. O turbulencijama iza maksimirskih kulisa možda sam najviše pisao i najavio događaje koji su uslijedili mjesecima poslije. Jeste li znali što o tome i je li utjecalo na svlačionicu?
„Prvenstvo je bilo je jako zahtjevno, moj apsolutni fokus bio je na svlačionici. Ali nisam ništa znao, a nisam se time ni bavio. Puno veće kontakte s Upravom imao sam dok sam bio šef škole. Kažem, tražio sam sredstva za školu i odobrili su mi sve. Tu smo morali razgovarati. Kao trener prve momčadi nemaš takvu potrebu razgovarati, puno manje se komunicira s čelnicima jer si maksimalno posvećen svlačionici. Koliko znam, nije bilo ničeg spornog ili negativnog u tom kontekstu.“
„Petković i ja bili smo pod ozbiljnim kritikama“
I vas je dočekao „problem Petković“, kao i sve prethodne, a i najnovijeg trenera. I vi ste pokušavali ići s njim na „desetku“, a vidimo da izbornik Dalić traži da bude stalno u šesanestercu i prijeti golu suparnika. Koji je Petkovićev glavni problem? Koja je uopće njegova pozicija?
„Bruno je igrač ogromne kvalitete, koji protiv bilo koje momčadi može napraviti razliku. On je tada ima dosta problema s bolešću, pa je bio onaj penal u Puli, pa problemi sa zadnjom ložom zbog čega nije prošao kompletne pripreme. Bio mi je plan da ga polako dignem u formi za Sevillu. Cijeli taj period protekao je u traženju forme. I Bruno i ja smo bili pod ozbiljnim kritikama javnosti i medija. Moje je razmišljanje da treba iskoristiti sve mehanizme kako bi vratio klasnog igrača u formu. On ti svojim kapacitetima može puno donijeti. Ja sam smijenjen, došao je novi trener, ali Bruno se vratio. U konačnici je to kulminiralo onim golom Brazilu u Katru. U nekom trenutku treba stati iza igrača i učiniti sve da se težak trenutak prebrodi. Uz sve negativne okolnosti koje su tada bile, meni je jako drago da je naposljetku uspio uhvatiti razinu forme. Evo, sad je opet nešto ozlijeđen, treba vidjeti kako će se vratiti, ali vjerujem da će svu svoju kvalitetu pokazati u narednom periodu.“
Je li pogreška što ga se vraćalo na mjesto desetke i nije više forsiralo na mjestu centarfora, dakle, bliže golu, što od njega traži i izbornik Dalić?
„Bruno je po svom profilu devetka. On je središnji napadač, koji može igrati tu falš devetku, fantastično razigrati suigrače. On je prije mog dolaska igrao tu neku desetku, gdje se udaljio od zone gola. E, sad, treba sa što većim brojem igrača doći u zonu odakle se statistički postiže najviše pogodaka. Mi smo po svim statističkim podacima dominirali po posjedu i šansama, ali imali smo i utakmica u kojima nismo postigli gol, kao što je to bilo u Osijeku i protiv Hajduka. To je činjenica koja se ne može ignorirati. Tražili smo rješenje, tu je bio i Andrić, koji je gol-igrač, doveli smo Emrelija, a tu je bio i Jurić. Pokušavali smo sve da bismo taj segment igre popravili, ali po svom profilu i po svemu onom kako bi trebalo biti u idealnim okolnostima, Bruno je središnji napadač.“
„Bio sam siguran da ćemo proći Sevillu“
I protiv Seville je malo nedostajalo da Dinamo prođe, no opet ste za dlaku ispali. Je li vam to prošlo za glavu budući da vam se i na klupi Hajduka slično dogodilo?
„Ma, prolazilo je meni svašta kroz glavu. Sevilla je u tom trenutku bila momčad koja imala ponajbolju igru u Europi. Međutim, kada smo sve analizirali, kako suparnici u Španjolskoj protiv nje igraju. Kada sam vidio kompletnu sliku, ja sam bio siguran da ćemo mi proći Sevillu. Izgubili smo prvu utakmicu 3:1, ali odigrali smo jako dobro. Imali smo šansi i moglo je to biti rezultatski bolje. Osjetim ja trenera, oni su imali maksimalni respekt prema nama. Došli su u Maksimir maksimalno ozbiljni, s punom ekipom. U drugom poluvremenu uspjeli smo ih intenzitetom izdominirati. Nakon 1:0 vidjeli smo da ih imamo. Imaju grčeve, padaju. Od gestikulacije njihova trenera i igrača, vidi se da oni to više ne mogu pratiti. I normalno da mi je krivo. Teško je reći da samo zaslužili proći jer smo tamo izgubili 3:1, ali ti golovi koje smo primili u Sevilli bili su jako banalni. Imali smo i šansi, spašavao je vratar. Bili smo jako blizu, nedostajalo je jako malo.“
„Ademi je jedan od rijetkih igrača, kada je on na terenu, ekipa izgleda potpuno drukčije“
U tom trenutku činilo se da će Dinamo projuriti kroz prvenstvo. Što se dogodilo da uslijedi pad?
„Najviše su nas poremetile ozljede Ademija i Ivanušca. OK, imali smo u kadru igrača, bio je tu Tolić, uvijek se pisalo zašto ne igra više. Bio je tu i Gojak, Baturina je već prije debitirao. Ali kada ti imaš Ademija u momčad, to je nešto drugo. To je jedan od rijetkih igrača, kada je on na terenu, ekipa izgleda potpuno drukčije. To je realno teško objasniti, ali to je tako. Vidjelo se to i na onoj utakmici na Rujevici koju smo dobili u finišu.“
Kopić ističe:
„Nakon Seville otišli smo u Osijek i tamo smo izgubili. Nismo dobro izgledali, bili smo vidljivo iscijeđeni. Međutim, u sljedećih šest utakmica uzeli smo 16 bodova. Pet pobjeda i nula na Poljudu. Gol-razlika bila je 11:1. Unatoč tome cijelo vrijeme je bila priča da Dinamo ne igra dobro, da to mora bolje. Ja sam znao koji su objektivno problemi u momčadi. Bilo je dobrih i lošijih izdanja, ali u glavi mi je bilo da je najvažnije pobijediti. Kada se ide sve analizirati, ne vjerujem da ima previše trenera Dinama koji su smijenjeni, a da su imali takav učinak. Ali to je kada se stvori takva klima. Kada sam preuzeo momčad, bili smo treći, a ostavio sam je na prvom mjestu. Uz to smo uspjeli vratiti Ivanušca i Ademija, koji su bili spremni za završnicu sezone. Taman je u formu došao i Petković, koji je dao kvalitetan doprinos. Zadovoljan sam s time što sam odradio i sretan sam što je Dinamo izuzetno zahtjevnu sezonu uspješno završio.“
„Gdje je Dinamo bio kada sam ga preuzeo, a gdje sam ga ostavio“
Nakon poraza od Hajduka na Poljudu, smijenjeni ste i zamijenio vas je Ante Čačić, koji je poslije više-manje otvoreno tvrdio da Dinamo ne bi bio prvak, unatoč bodovnoj prednosti, da on nije preuzeo momčad. Je li to baš tako? Je li to bilo tako kritično i biste li osvojili naslov da ste ostali trener?
„Svaki trener procjenjuje situaciju, stanje u momčadi sa svih aspekata. Svatko ima pravo na svoje mišljenje. Nogomet je igra različitih mišljenja i pogleda, ja s time nemam problem. Volim baratati činjenicama, gdje smo bili kada sam preuzeo momčad, a gdje sam je ostavio. Kada ste trener Dinama, to je nešto ogromno. Tada su se i Boysi angažirali. Nema sretnijeg čovjeka da to izgura do kraja i osvojimo prvenstvo. No procjena Uprave bila je takva. Sad, što ja mislim, nije važno.“
Jeste li bili u emotivnom smislu povrijeđeni? Možda kao nakon što ste dobili otkaz u Hajduku?
„Ne mogu reći da sam bio povrijeđen zato što sam od svog dolaska do odlaska iz kluba imao korektan odnos sa svima. Imao sam i nekih obiteljskih problema gdje je klub pokazao veličinu. Kada imaš toliko pozitivnih stvari… Naravno da ti je žao, ali to sam prihvatio na drukčiji način nego kada sam bio u Hajduku. I starijim sam, s više iskustva. Posložio sam se u glavi, znam da sam dao sve što sam mogao. To je odluka kluba koju treba respektirati. I to je to.“
„Naravno da postoji razočaranje kada se izgubi derbi, ali nije bilo svađe u svlačionici“
Nakon otkaza osvanula je priča da se niste došli pozdraviti s igračima i ljudima u klubu, što je sugeriralo da su loši odnosi u svlačionici.
„Vratili smo se iz Splita dosta kasno. Kao i obično, došao sam prvi u klub. Gledao sam utakmice, analizirao, a onda su me pozvali da dođem gore na razgovor. Rekli su mi kakva je odluka donesena. Ostao sam s njima u klubu skroz do popodne. Najnormalnije smo o svemu razgovarali. U 17 sati je zakazan trening jer je sljedeća utakmica bila u nedjelju protiv Gorice. Zaključili smo da je najpametniji da ostavimo momčad u miru jer novi trener dolazi, obavio je već razgovore sa stožerom, treba se predstaviti igračima i krenuti u pripremu sljedeće utakmice. Dogovorili smo se da je najbolje da se složi poruka, da se to pusti i svi to pročitaju, nego da to ide na taj drugi način. Znači, apsolutno nije bilo ničeg što bi bilo u negativnom kontekstu.“
Nije bilo svađe?
„Ma, ne. Naravno da postoji razočarenje kada izgubiš derbi, ali ja sam bio cijeli dan u klubu, tako da je to jedina istina.“
Jeste li porazgovarali s Čačićem, možda mu nešto sugerirali?
„Ne, nisam. Nije to bio neki prelazni period, išlo je brzo, oni su to na taj način izdgovarali. I gdje sam se ja postavio na način: OK, to je možda za klub najbolja situacija. Iako da smo i drukčije postupili, ne bi to ništa drastično promijenilo. Ispalo je tako, a ja sam apsolutno htio da Dinamo sve utakmice do kraja pobijedi i osvoji naslov prvaka. Naravno da osjećam da sam i jednim dijelom pridonio uspjehu.“
Dakle, nije bilo napete situacije u svlačionici?
„Ne, nije.“
„Pitanje je za milijun dolara kako ukomponirati mlade Hajdukove talente u seniorsku momčad“
Da malo dublje prokomentiramo i uspjeh Hajdukovih juniora u Ligi prvaka mladih. Imate dobar uvid u rad s mladima, bili ste trener u oba najveća hrvatska kluba, a uz to šef i Dinamove škole nogometa. Puno se raspravlja o tome što Hajduk treba napraviti s ovom generacijom? Kako da najadekvatnije ukomponira svoje talente u seniorsku momčad?
„To je pitanje za milijun dolara. Da je to lako, svi bi bili uspješni i svi bi na taj način radili. Već sam rekao da je Hajduk na razini cijele škole, a posebice juniora, napravio ozbiljne pomake i da im škola ide u dobrom smjeru. Što se tiče konkretne generacije, nemam kompletan uvid u sve igrače, ali sigurno da jasniju sliku imaju ljudi koji ih treniraju i vode. Međutim, omladinska natjecanja su jedno, a seniorska sasvim nešto drugo. Adaptacija na seniorski nogomet je specifična, ovisi o mentalnim sposobnostima i fizičkim kapacitetima. Može li netko pratiti intenzitetom, pritiskom ili taktičkim zahtjevom. Izuzetno su male šanse da možeš staviti sve njih i recimo Livaju. To jednostavno nije opcija“, upozorava Kopić i konstatira.
„Ti mladi igrači neće se razvijati na isti način. Povući ću paralelu s Dinamom. Kada sam došao na mjesto šefa škole, rečeno mi je da je 2003. na tragu generacije 1998., na kojoj je Dinamo zaradio ogromne novce. Budući da sam došao iz seniorskoj nogometa, ja to gledam ne kakav je klinac sada, nego gdje on može doći. I generalno, svi ti dečki imaju kvalitetu, ali adaptacija na seniorski nogomet kod njih 90 posto još se nije dogodila na pravi način. Tu će trebati proći još vremena da bi se moglo procijeniti. OK, netko postane igrač s 19 godina, netko s 21, a netko još kasnije. Ali osim Martina Baturine i Ante Crnca, koji je u Slavenu, Duvnjak je u Istri, ne znam, da ih sada ne nabrajam sve poimence, ali nije se dogodilo to što su Dinamu očekivali. Imao sam zadršku, rekao sam: 'OK, vidjet ćemo'“, kaže Kopić i ističe:
„Ja sam rekao da je Baturina za mene apsolutni broj 1 u toj generaciji“
„I recimo što je interesantno, Baturina je bio klasični decelerant. U tom trenutku vidjelo ga se dobrim, ali nije ga se vidjelo kako ga se sada vidi. Čak i u reprezentaciji nije, u U-18 i U-19 to je bilo, onako. Sjećam se da sam razgovarao s Krznarom, koji je tada bio trener prve momčadi. Razgovarali smo o Baturini, što sad to znači i slično. Ja sam rekao da je Baturina za mene apsolutni broj 1 u toj generaciji. Priključen je prvoj momčad i kod Damira je debitirao. Drago mi je što se na ovaj način razvija. Zašto sve ovo pričam? Svi ti mladi igrači Hajduka pokazali su kvalitetu i karakter, puno kvalitetnih stvari, ali tu nema garancije da će to biti uspješne priče u seniorskom nogometu, tako da svakom od njih treba individualno pristupiti. Negdje sam pročitao podatak da su od prošlogodišnjih finalista (Benfica i Salzburg) do seniora stigla samo trojica. Ljudi u Hajduku morat će donositi ozbiljne odluke.“
Za kraj da se osvrnemo na Vatrene. Kako vidite slike hrvatske reprezentacije pred završnicu Lige nacija?
„Prvo zaista treba odati priznanje i sve moguće pohvale za izbornika Dalića. To što je napravio od početka svog mandata nešto je izvanredno. Naravno, u pohvale uključujem stožer i sve ljude koji su sudjelovali u tome. Prvo, od rezultata, drugo, što se tiče održanja kulta reprezentacije, energije i međuljudskih odnosa, povezanosti s navijačima, gdje se može osjetiti taj naboj i sve ostalo što nosi hrvatski dres. I ono što je jako bitno i što je za sve trenere jako zahtjevno, to je ta postupna smjena generacija, promjena igrača, a da ne trpi rezultat. Gvardiol je praktički već adaptiran, Šutalo je već tu, Stanišić i Juranović na desnoj strani, Sosa na lijevoj, da ne nabrajam dalje. Dolaze novi igrači, a rezultat je fantastičan. S optimizmom možemo gledati prema sljedećim utakmicama i završnici Lige nacija“, zaključio je Kopić veliki videointervju za gol.hr.
