Željko Kopić rijetko se pojavljuje u hrvatskim medijima. Radije ostaje samozatajan, a itekako ima što reći.
Tri vijesti o kojima se priča
Iako još uvijek spada u red relativno mladih stručnjaka, tek je u 46. godini, jedan je od rijetkih trenera koji se može pohvaliti da je vodio oba najveća hrvatska kluba - Dinamo i Hajduk, i to u razmaku od samo četiri-pet godina. To je već bogata karijera, a ima još dosta toga. Iskustvo je stjecao i u inozemstvu, radio je na Cipru, a prije nekoliko mjeseci odradio je uspješnu dionicu u Bugarskoj.
Spomenuli ste razgovor s Torcidom. Bilo je puno polemika, puno se pričalo o tome, pa i dan-danas se priča. Možete li opisati što se dogodilo i zašto se odlučili na taj kontroverzni razgovor, za koji se skoro pa može reći da je ušao u urbanu legendu?
„Sve ima svoj tijek događaja. Kada sam dolazio u Hajduk, bila je jako loša situacija, mislim da se baš izgubilo od Rudeša. Bilo je ozbiljno nezadovoljstvo prema igračima i upravi. Bili su izvješeni neki transparenti protiv predsjednika. I zaista nije bilo ugodno u tom trenutku. Klima je bila: ako izgubi od Osijeka u onoj Kup utakmici, neka se i ne vraća. Jer nemaš ti neki ozbiljni trenerski legitimitet među svim tim navijačima“, priznaje i nastavlja:
"Na sebe sam preuzeo da izađem pred Torcidu"
„OK, ja sam vodio Slaven, igrao s njim finale Kupa, vodio sam još neke prvoligaške klubove, ali nije to da se možeš komparirati s nekim drugim trenerima. Tu tek trebaš doći i izgradit se. Ja takav kakav jesam; puna ratna sprema, ideš u rat i što bude. I nakon te utakmice u Osijeku došao sam do Torcide u Gradskom vrtu. Bila je priča da se igrači ne žele boriti, pa sam rekao da igrači rade jako dobro i da ćemo se svi skupa baciti na glavu da izguramo to kako treba. Mi smo dobili tu utakmicu, to nije bila promocija mene, već pokušaj da se okupimo i svi zajedno idemo u istom smjeru, i momčad i navijači. Tri dana poslije odemo na Rujevicu i dobijemo utakmicu protiv Rijeke. Nakon toga sve skupa krene. I sada dolazimo do tog Rudeša. Dogodilo se to što se dogodilo s predsjednikom, izgubili smo derbi u Maksimiru, ja osjetim kakva je atmosfera. Igrači nakon utakmice uvijek idu pozdraviti navijače“, prisjetio se Kopić te kontroverzne situacije i nastavio:
„I ja vidim da su pognute glave, da su otišli u svlačionici. Sve što smo gradili otišlo je u dvije utakmice. Naravno da će krenuti količina negativne energije. Ne priznaju se prošle zasluge, sve je to OK što je bilo, ali izgubio si ovo. No pred nama su još ostale bitne utakmice, čeka nas finale Kupa. Ja sam uzeo na sebe da se pojavim pred navijačima, kao trener koji je bio prepoznat u Hajduku i koji je davao sve za taj klub. Dolaziš u pokušaju da situaciju stabiliziraš i da ne dođe do još nekih većih poremećaja u odnosima“, kazao je Kopić i nastavio:
"Nije bilo straha, nogomet se igra zbog navijača"
„Meni se to pokazalo na odličan način jer smo već u sljedećoj utakmici u Puli imali ogromnu podršku. Dobili smo 5:1 i cijela ta sezona je završila velikom podrškom u finalu Kupa u Vinkovcima. Po meni je taj potez koji sam napravio, Hajduku donio dobro. Ja se uvijek tako postavljam: da je klub na prvom mjestu, a naravno da oni koji to žele da će prikazati na drukčiji način. Vidi onoga, ispričava se, ulizuje se… To apsolutno nema veze, to je bila moja odluka, za koju sam mislio da je kvalitetna, a u konačnici se pokazala i dobra jer je donijela ono što sam htio, a to je da se situacija stabilizira.“
Kakav je to bio razgovor s Torcidom? Žestok, možda prepun iskrivljenih glagola ili racionalan s obje strane?
„Potpuno racionalan. Imamo sam potrebu reći to što sam rekao i oni su to prihvatili. Tu više nije bilo polemika, niti ičega. Ja u tom trenutku nisam osjećao…“, zastao je Kopić.
Možda strah?
„Ne, ne, nikakav strah. U konačnici, nogomet se igra zbog navijača. U svim klubovima, bilo da pričamo o NBA-u ili nogometu, igrači idu na druženje s navijačima. To su slikanja, to su autogrami, druženje... OK, ovo jest bila specifična situacija, ali ja s time nemam problem“, konstatirao je Kopić
