Galerija
„Kakav početak Oscara! Nominacija za film: Beskrajna priča. Navijači Atletica, koga biste izabrali za najboljeg glumca?“
Navijači Atletica listom odgovaraju: "I Oscar ide - Casemiru!"
Nakon sinoćnje utakmice Levantea i Reala, ova sarkastična pošalica osvanula je na Twitter profilu Atletica, uz Barcelonu najvećeg Realova rivala u Španjolskoj, koji već desetljećima vodi ogorčene bitke s gradskim suparnikom na terenu i izvan njega.
Reagirao je Dani Carvajal i povukao svoj klub i suigrača još dublje u zonu sumraka: "Bio sam udaljen 25 metara, ali čuo sam udarac koji je dobio Casemiro", ispalio je Carvajal i ostao živ. Kad želite nešto čuti, puno toga se može čuti.
Jasna je aluzija u postu Atletica. "Hala Madrid, hala Madrid, el equipo del gobierno, la vergüenza del país“, čuvena je podrugljiva pjesma Atleticovih navijača skovana još šezdesetih koja se uvijek iznova aktualizira kada suci „malkice“ poguraju Real prema pobjedi, kao što se to sinoć dogodilo na stadionu Levantea u Valenciji.
Europa se zgraža
Cijela Europa se zgraža i u isto vrijeme podsmjehuje načinu na koji je Real stigao do pobjede, koja ga je ostavila na devet bodova zaostatka za vodećom Barcelonom u španjolskom prvenstvu, a uoči dvostrukog okršaja s Kataloncima na Santiago Bernabeuu; prvo u uzvratnoj utakmici polufinala Kupa kralja, a potom tri dana kasnije u sljedećem kolu španjolskog prvenstva.
Perišić prekinuo suigračevu znakovitu proslavu gola, Wanda poludjela na njegov potez
Poslovično suzdržani BBC-i krajnje ironično je prokomentirao sudačke odluke i pobjedu Reala, a slično su reagirali brojni europski mediji.
„Skandalozno, smiješno, nevjerojatno, duboko ronjenje...“ Sve su to epiteti kojima se opisuje suđenje Ignacia Iglesiasa te glumačka izvedba Realova veznjaka Casemira koju je sudac honorirao jedanaestercem u finišu utakmice, a pri rezultatu 1:1.
Casemiro je sporedan lik u ovoj groteski
Ako netko nije vidio snimku, Brazilac je bio iza leđa igrača Levantea Souleymanea Doukaraa, koji je promašio loptu i nije bio ni blizu da ga dotakne, a ovaj se bacio na njega vidljivo pokušavajući zapeti lijevom nogom za stajnu nogu igrača Levantea. Prava groteska. Međutim, Casemiro je tek sporedan lik u ovoj lutkarskoj predstavi. Nije ni prvi ni posljednji nogometaš koji je pokušao i uspio iznuditi jedanaesterac. Puno je tu važnija i ujedno sramotnija uloga sudaca.
Da nije u pitanju Real, vjerojatno ne bi bilo tolike buke, ali kada se ovakve stvari događaju godinama, pa i desetljećima, te posebno kada se nakupi puno toga u relativno kratkom vremenskom roku, onda je jasno zašto su diljem Europe tako žučne reakcije.
Sramota u Valenciji
Očito je da mnogi više ne mogu šutjeti, za to treba imati jako debelu kožu i praviti se slijepac pored zdravih očiju. Čak su i Realu poslovično skloni mediji poput Marce i Asa u prvi plan stavili tumačenje sudačkih eksperata Andujara Olivera i Iturralda Gonzaleza, koji su nedvojbeno utvrdili da nema ni govora o jedanaestercu i da im nije jasno kako to sudac nije vidio.
ManCity osvojio Kup, finale obilježila nevjerojatna scena: Vratar odbio izaći, Sarri "poludio"!
Reakcija Levanteovih navijača sve govori. Kada je sudac pokazao na bijelu točku, nakon početnog šoka, salve smijeha počele su odjekivati tribinama. Kad navijači kluba koji je evidentno oštećen odustanu od galame i protesta te se počnu gromku smijati, završava nogometna utakmica, a počinje parodija. Urnebes se nastavio kada su se neki navijači okrenuli prema svečanoj loži i počeli dozivati predsjednika Reala Florentina Pereza.
Real nije jedini
Mnogi su europski mediji utvrdili da ovakvo suđenje dovodi u pitanje smisao VAR-a. Tezu bismo malo okrenuli: dovodi u pitanje smisao nogometa, a ne VAR-a. VAR itekako ima smisla, jer jako dobro dođe da ispravi sudačke pogreške, no problem je u tome što su oduvijek najmanji problem bile sudačke pogreške, dogodi se svima, pa i sucima, a puno veći problem je intencija. Što vrijedi VAR ako se suci prave ludi?
U tom slučaju uzalud VAR, uzalud sva moguća tehnologija, jer pravila su i dalje postavljenja tako da ostavljaju puno prostor za rastezljiva tumačenja. Sračunato ili ne, tako je. Nije ovdje u pitanju samo Real, iako se najčešće spominje u kontekstu sudačkih skandala. Madriđani ipak nisu jedini, to svi znamo.
Utakmica u Valenciji samo je dobar primjer nepravdi koje se još uvijek najčešće događaju na utakmicama između takozvanih „velikih i malih“. Lako se uočavaju dvostruka mjerila. Sporne situacije jednoj se momčadi pregledavaju, drugoj ne. Da ironija bude veća, sudac se kod jedanaesterca konzultirao sa sucima u VAR-sobi.
Dvostruka mjerila
Spomenuti Iturralde Gonzalez, bivši poznati španjolski sudac, dao je zanimljivo tumačenje zašto glavni sudac nije otišao pogledati snimku, što je bilo sasvim logično jer se u najmanju ruku radilo o krajnje sumnjivoj situaciji i mogao se lako korigirati da je htio. Naime, kada VAR-suci nisu sigurni da je pogriješio, onda glavni sudac ne mora pogledati snimku, odnosno ostavlja mu se na volju hoće li je pogledati.
Nakon godina šutnje javio se posramljeni nogometaš i iznio "prljavi veš" o Icardiju i Wandi
Postavlja se logično pitanje: kako je moguće da VAR-suci ni nakon odgledane snimke iz više kutova nisu vidjeli da je pogriješio, iako su gotovo svi koji su gledali utakmicu odmah shvatili da se Casemiro bacio kao skakač u vodu, a kamoli kada su pogledali snimku. Ako VAR-suci nisu u stanju riješiti ovako jednostavnu situaciju, kako će komplicirane i čemu uopće služe kada ovakve stvari ne vide?
Kako dani s VAR-om polako prolaze, postaje sve jasnije da neke stvari ostaju iste ili slične kao i prije, odnosno da i dalje ima prostora za muljaže. Baš na nedavnoj utakmici Atletica i Reala vidjeli smo da VAR ne rješava sa sigurnošću čak ni slučajeve zaleđa.
Najveći doprinos VAR-a
Zašto se koristi zastarjela tehnologija kada postoji modernija s kojom se to može precizno riješiti bez ikakve sumnje? Kako je moguće da VAR presudi da je bilo zaleđe, a onda nekoliko sati kasnije u televizijskoj emisiji vidimo da nije bilo?
Nema sumnje, VAR je ipak donio pomake naprijed, sucima je sigurno lakše suditi i donositi odluke. U jednoj stvari možda je donio najveći pomak. Prije su se nečasni suci uvijek mogli izvući da nisu vidjeli; ni glavni, ni pomoćni, ni onaj iza gola, te da su donijeli odluku koju jednostavno nisu mogli provjeriti.
Sada se na to više ne mogu vaditi. Ako u krajnje sumnjivoj situaciji sudac ne želi pogledati snimku, kasnije nema pravo na izliku, ogoljen je. I najvećim nogometnim analfabetima sada je puno jasnije o čemu se tu zapravo radi.
