Nakon što je postalo jasno da Josip Brekalo neće prijeći u Dinamo, u četvrtak navečer zagrebačkim nogometnim kuloarima prostrujala je informacija s mirisom senzacije.
Počelo se pričati da bi Brekalo mogao prijeći u Hajduk. Iako su kolale spekulacije da su u akciju uključeni i neki visokopozicionirani ljudi iz hrvatskog nogometa, a ne samo čelnici Hajduka, moram priznati da je to u tom trenutku izgledalo teško izvedivo. U prvih mah malo tko je u zagrebačkim novinarskim krugovima vjerovao da se to može ostvariti.
Brekalo je bio silno razočaran i uvrijeđen
Brekalo jest bio silno razočaran i uvrijeđen. U privatnom okruženju jadao se da to što mu je Dinamo napravio još nije viđeno. Osjećao se izigranim i prevarenim. Nije mogao vjerovati da su mu to napravili. U zadnji trenutak pristao je i da se odrekne premije od 100 tisuća eura ako osvoji naslov prvaka Hrvatske.
Već je imao kofere u rukama i očekivao je poziv da krene put Zagreba, a onda je stigao poziv ne da krene, nego da se raspakira. Objašnjenje je bilo tanko i prozirno. Kao, trener je pred smjenom i stoga Modri odustaju. Brekalu je bilo sve jasno.
Igrače kupuju klubovi, a ne treneri. Uostalom, Jakirović na kraju i nije smijenjen tako da je jasno kako to nije bio razlog. U Maksimiru vlada šizofrena situacija, svatko vuče na svoju stranu. Šokantan poraz protiv Lokomotive dolio je ulje na vatru.
Šizofrena situacija u Maksimiru
Borbe struje i klanova ne prestaju; čas jedna strana prevlada, čas druga. Tako je bilo i u slučaju neuspjela dovođenja Brekala. Struja koja je radila na Brekalovu transferu na kraju je izvukla deblji kraj.
Pobijedilo je razmišljanje da je Brekalo preskup i da bi to bilo razbacivanje novcem, da ga nema smisla dovoditi na nekoliko mjeseci, vraćati ga u formu, plasirati ga u reprezentaciju i onda ga opet prepustiti Fiorentini. Osim toga, na njegovoj poziciji već je doveden Arbër Hoxha tako da je u Maksimiru prevladalo razmišljanje da je bolje odustati.
Kako god, odustajanje u posljednjem trenutku silno je pogodilo i naljutilo Brekala, ali i njegovu najbližu okolicu. U takvoj sumornoj i razočaravajućoj atmosferi u njegovom najbližem krugu rodila se ideja o prelasku u Hajduk. Ako ništa drugo, onda iz kaprice. Od prvog trenutka bilo je jasno da bi Brekalo morao odustati od značajnog financijskog potraživanja ako želi prijeći u Hajduk.
Malo tko je vjerovao u Zagrebu
Budući da je Brekalo ipak dinamovac, a da uz to mora odustati od lavovskog dijela plaće koju zarađuje u Fiorentini, a koju bi dobio i u Dinamu, na prvu se ipak činilo da će Brekalo i njegova najbliža okolina odustati od te varijante, pogotovo kada se malo ohladi i kada u orbitu dođu neke druge ponude. Naime, pričalo se o kombinaciji s grčkim velikanom Olympiacosom.
Na kraju znamo što se dogodilo. Brekalo je prihvatio ponudu Hajduka i dogodio se jedan od najsenzacionalnijih transfera u povijesti hrvatske lige. Možda ne toliko zbog Brekalove igračke kvalitete, koja realno nije na razini Prosinečkog ili Perišića, koliko zbog kopernikanskog obrata i činjenica da je Brekalo Dinamovo dijete. Praktički još jučer bio je na pragu Dinama, a danas je prekoračio prag Poljuda. Zvuči šokantno i senzacionalno, ali dogodilo se. Nije san, nije iluzija, čista je, nepatvorena java.
Najava završetka Dinamove dominacije?
Što nam taj transfer govori i je li to najava nove ere u hrvatskom klupskom nogometu? Je li završila dominacija Dinama i započinje li nova šampionska era Hajduka? Možda je prerano za takve zaključke, ali ne može se pobjeći od takvih konstatacija. Hajduk raste na svim razinama, a Dinamo pada.
To se ne može zanijekati jer je vidljivo prostim okom. Da ne govorimo o atmosferi koja okružuje oba kluba. Poljud je vrlo često rasprodan, a Maksimir uglavnom zjapi prazan. Od toga ne treba ići dalje da bi se vidjelo što se događa. Hajduk ima stabilno i vrlo ambiciozno vodstvo, a u Dinamu i dalje traje bjesomučna borba za vlast. U Plavima salonima više se razmišlja o foteljama, a puno manje o rezultatima, igri i igračima.
Hajduk je sada favorit i to nije sve
Ali i ono što je najvažnije, a to je travnjak, odnosa snaga momčadi, i to se počinje mijenjati u korist Hajduka. Kako je Hajduk odradio zimski prijelazni rok, a kako Dinamo? Kada stavimo sve na vagu; snagu i kvalitetu momčadi, ukupnu atmosferu i bodovnu prednost, ne može se pobjeći od zaključka da je Hajduk preuzeo ulogu favorita.
Možda je još bolnija spoznaja za Dinamo to što bi Hajduk, ako se ovako nastavi, mogao preuzeti dominaciju na dulji period.
Jer ako Hajduk osvoji naslov prvaka, akcije će mu dodatno skočiti; od povećanja vrijednosti igrača do otvaranja lakšeg puta ka europskim kupovima, a to znači daljnje financijsko jačanje.
Za Dinamo vrijedi sve suprotno ako ne bude prvak. Prvo mjesto donosi jako puno. Ishod utrke možda će i presudno utjecati na dulje razdoblje.