Predsjednik Dinama Mirko Barišić u jučerašnjem je ekskluzivnom razgovoru za Dnevnik Nove TV zapravo potvrdio između redova sve što pišem već mjesecima, a što mnogi nisu vjerovali ili shvaćali, čak ni oni koji izbliza prate maksimirske dvorske borbe.
Odmah nakon Skupštine u ožujku napisao sam da Barišić takozvani novi val vodi žedne preko vode i da će krenuti obračun za fotelje unutar neprincipijelne koalicije koja je srušila Zdravka Mamića i okopnila njegov utjecaj, pokazalo se samo privremeno, a već početkom srpnja, kada je krenuo medijski napad na predsjednicu Uprave Vlatku Peras, da postoje indicije kako se Barišić žustrim koracima okreće Međugorju, odnosno frakciji Zdravka Mamića u Skupštini Dinama, koju je predvodio Damir Zorić.
Kažem predvodio jer od sredine ljeta nije posve jasna Zorićeva uloga u cijeloj priči, odnosno je li odlučio riskirati i zaigrati simultanku. O tome se također već pisao.
Barišić tvrdi da ima kvorum, i to bez povjernika
Kako god, Barišić je brzo shvatio da je prilikom napada na Peras zapravo on bio glavna meta. Nije mu trebalo dugo da zaključi da mu unutar neprincipijelne koalicije rade o glavi i čini se da je uvidio kako će se lakše sporazumjeti sa svojim starim poslovnim suradnikom Mamićem, koji ga je dugi niz godina nazivao i drugim ocem, a nije ga se usudio izravno napasti u svojim javim obraćanjima niti kada mu je okrenuo leđa u događanjima prije i za vrijeme posljednje Skupštine.
Ako ste pozorno slušali, Mamić nije ni zucno o Barišiću, a posve je jasno da je on bio glavni lik u cijeloj paradi njegova rušenja s vlasti. Nekoliko dana poslije do mene su došle još jasnije informacije i prostom analitikom zaključio sam kako je prilično jasno da se Mamić vraća na velika vrata u Dinamo, te da je sve vidljivije da je Dario Šimić isključen iz svih bitnijih procesa donošenja odluka te da se njemu i Igoru Bišćanu napadno vežu ruke. Ionako su glavinjali i nisu se snašli, ali ipak su uredno šutjeli i prihvatili da uđu u kolo.
U tom trenutku još uvijek je u većem dijelu medija živjela mantra kako Šimić i frakcija koja ga je dovela sve drže pod kontrolom te da je Barišić čvrsto na liniji promjena i prihvaćanja novog statuta. Malo morgen.
Opsjene i promašene priče
Kako stoje stvari, ta opsjena bila je velika pogreška struje koja je mislila u potpunosti ovladati Plavim salonima. Poletjeli su za sinekurama i foteljama, navučeni su na tanak led. Prikazivanjem situacije kakva ona u stvarnosti nije samo se pomoglo Barišiću i Mamiću, odnosno njihovim ljudima da u miru pripremaju ponovni uzleti i preuzimanje vlasti.
S promašenim opsjenarstvom neki su nastavili čak i kada je Bišćan dobio otkaz i na njegovo mjesto došao Sergej Jakirović. Ni tada im nije bilo jasno o čemu se tu zapravo radi i kakav je igrokaz složen. Da se na vrijeme upozorilo kako se Barišić okreće Mamiću, možda se taj plan mogao osujetiti ili usporiti, barem bi se pojačao pritiska javnosti i homogenizirali navijači. To je još uvijek moguće, ali sada puno teže. Jer Mamić se nije vratio, on se davno vratio, ali bez pobjede na Skupštini on i Barišić ne mogu zajahati tako čvrsto.
Barišić je u razgovoru za Dnevnik Nove TV izrijekom prvi put javno potvrdio da će se Skupština održati 25. rujna i da neće biti glasovanja o usvajanju novog Statuta, veće da će se samo birati Izvršni i Nadzorni odbor. Međutim, puno je važnija i znakovitija Barišićeva rečenica kako misli da će imati kvorum, i to s povjerenicima ili bez njih.
Kakva je šansa da Barišić saziva Skupštinu, a da nije pripremio teren?
Sad se mora postaviti logično pitanje: kakva je šansa da bi Barišić javno odbio usvajanje novog Statuta i išao u sazivanje Skupštine na kojoj će izabrati najvažnija tijela kluba, a da prije toga nije pripremio teren, odnosno da nije uvjeren kako ima većinu ruku, i to bez povjerenika, odnosno predstavnika navijača?
Poznavajući lik i djelo predsjednika Dinama, preiskusnog i opreznog lisca, koji se nikada ne istrčava i ne juri grlom u jagodu, teško mi je pomisliti da ide u sazivanje Skupštine i javno odbijanje Statuta, dakle u izravnu konfrontaciju s dijelom navijača, a da nema jasan plan i pripremljen teren.
A kako ga je mogao pripremiti ako nije sklopio pakt s Mamićevom frakcijom koja se unatoč pretpostavkama o raspadu ipak održala na životu i sada je došla u situaciju da se vrati u igru. Doduše, pod malo drukčijim uvjetima i premisama, ali kada se pogleda koje su im bile perspektive poslije Skupštine u ožujku, onda nije teško zamisliti da likuju. U biti nisu ništa bitno poduzeli, samo su sačekali da se suparnici potuku oko fotelja i vlasti.
Bez Mamićevih ljudi u Skupštini, Barišić nema šanse da bi računao da ima kvorum, i to bez glasova povjerenika, čije su ruke u ožujku odigrale bitnu ulogu na Skupštini. Čak i da Barišić nije izašao pred kameru i dao prilično sugestivne odgovore, koji se lako čitaju između redova čak i bez nekih posebnih insajderskih informacija, kojih, uzgred rečeno, ne manjka, prostom logikom nameće se samo jedan zaključak nakon svega što se događalo u posljednja dva-tri mjeseca.
Treba pratiti tko će u ući u Izvršni i Nadzoni odbor
Previše je indicija i poteza koji neodoljivo podsjećaju na mentalni sklop i način taktičkog djelovanja međugorskog bjegunca. E, sad, novo ključno pitanje je kako će biti sastavljen novi Izvršni i Nadzorni odbor, odnosno tko će biti članovi. Kada vidimo članove, sve će biti jasno: i tko je po drugi ili treći put promijenio stranu u godinu dana i tko je podržavao demokratske promjene s figom u džepu. Još malo i rasplest će se kolo i maske će pasti.
Barišić je naznačio da će biti i novih i stari ljudi, a kojih točno možemo samo naslućivati. Bit će zanimljivo pratiti tko će u posljednji trenutak pretrčati iz redova oponenata i vratiti se pod skute njihovog velikog gazde, kojeg su vječni grebatori i prevrtljivci napustili kao miševi kada napuštaju tonući brod.
Čujem da su mnogi u panici, da se traže svi mogući načini kako da se ispričaju i vrate na početne postavke kao da ništa nije bilo. Ništa i nikoga ne treba precrtati. To je takva sorta ljudi, bez srama i obraza.
Ako Barišić ostvari nakane, ništa od Statuta i demokratskih promjena
Možda na kraju ispadne da je to bila samo malo jača svađa unutar istog klana. Kako to već samo oni znaju. Polizat će rane i nastaviti dalje kao da ništa nije bilo. Danas tuča, već sutra ljubljenje, i tako ukrug. Bitno je samo da im se interesi poklope.
Jedino važno i bitno u ovoj priči jest grčevita borba za nadzor nad Dinamovom blagajnom. Kakav stadion, kakvi bakrači. E, to je tek dječja priča. Kao, Barišić će odustati od svojih planova jer će mu zaprijetiti da neće graditi stadion. To mogu kupiti samo naivci. Koga tu briga za stadion, pogotovo ako oni tu neće biti. Blagajna je jedino bitna, sve ostalo su fantazmagorije.
Bit će to po mnogo čemu sudbinska Skupština za Dinamo. Ako Barišić uspije u svojim nakanama, ako bude imao kvorum na Skupštini i ako izabere Izvršni i Nadzorni odbor, opet će čvrsto zajašiti u paktu sa svojim međugorskim sinovcem. U tom slučaju priča o Statutu i demokratskim promjenama teško da će u dogledno vrijeme ugledati svjetlo dana. To bi barem svima trebalo biti jasno.