U Maksimiru nikad mira. Nastavlja se obračun struja. Jedna je bitka završena, započinje druga. Neprincipijelna koalicija izbacila je Zdravka Mamića iz Dinama doslovce i preneseno, a sada se otvara nova fronta.
Tri vijesti o kojima se priča
Kako sam i najavio, sukobi u Maksimiru neće biti završeni Mamićevom konačnom kapitulacijom. Baš naprotiv, tek sada kreće najnapetiji dio bitke za Dinamov tron. Kada se na posljednjoj prekinutoj Skupštini dokidanje Mamićeva utjecaja manje-više riješilo, ili je barem ostavljen takav dojam, labava koalicija uglavnom bivših jataka i suradnika međugorskog bjegunca ušla je praktički istog trenutka u međusobnu konfrontaciju. Na vrhu može biti samo jedan. Priča o borbi za vlast i principima koji se nikada ne mijenjaju.
"Centralni komitet" ima jak utjecaj
Iako se iz nekih maksimirskih izvora još prije mjesec-dva moglo čuti da bi nova Skupština mogla biti sazvana uoči početka sezone, to se ipak nije dogodilo. Trzavice i napetosti između koalicijskih partnera dostižu fazu usijavanja. Postoje barem četiri više ili manje suprotstavljene struje.
Da se Skupština kojim slučajem sutra organizira, teško da bi ijedna strana mogla sakupiti više od tridesetak glasova. Jasno da u takvoj atmosferi nije moglo doći do sazivanja. Maksimirski neimari ipak nisu tako naivni.
Sjajna vijest za Dinamo iz UEFA-e: Evo zašto ove sezone naslov prvaka vrijedi puno više
Skupština mora biti sazvana ili, ako hoćete, nastavljena do kraja godine, a dotad na vlasti ostaje "kvintet namjesnika": četiri člana Uprave i predsjednik podbočen s grupom savjetnika, svojevrsnim "centralnim komitetom" bez izvršnih ovlasti, ali s vrlo jakim utjecajem, pogotovo pojedinih persona.
Kako god okrenuli, napadno oklijevanje sa sazivanjem Skupštine i vođenje kluba na takav, cinici će reći apsolutistički način, dovodi u pitanje, ako ne pravni legalitet, onda barem demokratski legitimitet. Jasno da ne može biti dobro da klub mjesecima egzistira bez glavnih tijela i da važne odluke donosi praktički nekoliko ljudi, koje u principu nitko ne može kontrolirati, odnosno kontroliraju sami sebe.
Simptomatično je i pitanje verifikacije posljednje Skupštine, odnosno njezina pravnog statusa. O tome se još ništa ne zna. Završetak prijedloga novog Statuta, koji je zapravo majka svih bitaka za Dinamo i oko kojeg je bilo puno prijepora, i vjerojatno će ga još biti, možda će pripomoći u smirivanju situacije i olakšati određivanje sazivanja Skupštine, iako to nije izravno uvjetovano i na taj način povezano, no zasad nije natjerao glavne igrače da stanu na loptu.
Udar na Vlatku Peras
Dapače, poklopilo se da je baš u tom trenutku krenuo frontalni napad na predsjednicu Uprave Vlatku Peras, bivšu blisku Mamićevu suradnicu koja je na vrijeme osjetila u kojem pravcu puše vjetar i elegantno se prestrojila u pobjedničku kolonu, za što je nagrađena produljenjem statusa predsjednice Uprave, a navodno i povećanjem plaće, dok je, primjerice, njezina bivša suradnica Amra Peternel morala otići iz Dinama zbog toga što se nije htjela odreći notornog Mamića i napadno okrenuti šapku. Uzgred rečeno, čujem da Peternel čeka novi posao koji je povezan s UEFA-om i ECA-om, a trebala bi imati ured u Zagrebu.
Kako god, već na posljednjoj Skupštini moglo se zaključiti da je ta koalicija kratkog daha i da suživot neće dugo trajati. Peras odavno ima jaku oporbu u klubu, da ne kažem neprijatelje, kojima očito jako smeta i kako stoje stvari, rado bi je se riješili.
Wolfsburg bez Nike Kovača krenuo u pripreme za novu sezonu, ali brzo se vraća
Znate kako to ide u sličnim obračunima, da ne kažem gangstersko-političkim; nikada na napadate sve odjednom, glavne suparnike rješavate jednog po jednog, često uz pomoć onih koje planirate također kasnije otpiliti, a koji nužno ne moraju biti korisne budale, nego se nadaju da će na kraju balade svima podmetnuti nogu i izaći kao pobjednici.
Nema tu dobrica, malo tko je tu čist, sve je to ista klika koja se tek u jednom trenutku pomlatila oko veličine kolača. Modus operandi ostaje isti, mijenjaju se samo lica, i to tek djelomično. Upravo je takva vrsta sukoba između Peras i njezinih ljutih suparnika u maksimirskom klubu, a koje neupitno treba tražiti u Upravi i još više predsjedničkom savjetničkom tijelu.
Peras jako puno zna od prije, a još uvijek ima uvid u sve poslove
Peras je dugo u Dinamu, po prirodi posla zna praktički sve klupske tajne, posebice braće Mamić, ali i drugih maksimirskih šefova, pa i onih najviših. U prijevodu; puno zna, neki će reći i previše. To joj je adut, ali i otegnuta okolnost. U isto vrijeme nada za preživljavanje na funkciji, ali i problem. Jako dobro poznavanje povijesti poslovnih transakcija, moguće revno sakupljanje kopija svih važnih dokumenta i još štošta, daju joj određene prednosti, no isto tako je čine i otvorenom metom.
Možda je i veći problem što još uvijek ima uvid u sve poslove i transakcije, a to očito nekima jako smeta. U prijevodu, bez njezina znanja, ako već ne potpisa, ne može se ništa obaviti, a povjerenje je u Maksimiru jako kvarljiva roba. Da u Plavim salonima svatko sumnja u svakoga, pokazale su posljednje bitke i izdaje.
Dinamo je dobio novu, poboljšanu ponudu za Dominika Livakovića, no opet nastaje problem
Nitko nikome tu ne vjeruje. Tko tu kome podmeće i tko će koga u zadnji čas izdati, uvijek je jako neizvjesno. Koliko god bila nekima opasna zbog toga što puno zna, Peras je ipak poprilično izložena napadima po bokovima. Mnogi u Maksimiru imaju podosta putra na glavi, a nije ni on bez takvih sumnji.
Pojavljivala se u medijskim napisima i sudskim istragama kao, doduše, sporedni igrač u nekim mutnim Mamićevim aranžmanima, od prepakiranja i predaje kuverti kontroverznim biznismenima u aferi podmićivanja sudaca do slučaja Varga, odnosno kraka afere SMS i sumnji da je zajedno s Igorom Kodžomanom, tadašnjim predsjednikom Uprave, odobravala narudžbe s Dinamova računa po Mamićevu nalogu u istom skandalu, pa sve do posljednje priče koju je u nedjelju lansirao Jutarnji list, a koji piše o sumnjivim poslovima u kooperaciji s poslovnim suradnikom i životnim partnerom Draženom Miličevićem, koji je u novoj sistematizaciji preuzeo važne funkcije u klubu.
Je li glavna meta Mirko Barišić?
Je li bočni udar na Peras baš u ovom trenutku slučajan ili namjeran, manje je bitno, puno je važnije tko je glavna meta: je li to isključivo Peras ili možda glavom i bradom predsjednik Mirko Barišić, koji se u jednom trenutku možda doimao kao njezin zaštitnik i pokrovitelj jer je stala na njegovu stranu u sukobu s Mamićem.
Cilja li netko na Barišića tako što udara na Peras, koju je suparnički tabor označio njegovom saveznicom i rado bi je eliminirao ili joj barem smanjio utjecaj prije nove raspodjele karata. Jamačno se to pita i sama predsjednica Uprave Dinama i kladim se da ne može biti sigurna ni u što. U Maksimiru je toliko prijetvornih lica da ne mogu biti sigurni ni u one koji im darove nose, a kamoli u one druge. Mamić bi o tome mogao štošta reći, pa i o Vlatki Peras.
Je li ta priča i na koji način povezana s nedavnim medijskim špekulacijama da su neki dojučerašnji Barišićevi stari kamaradi (navodno je u prvom planu Mladen Vedriš) istaknuli ambiciju da preuzmu ulogu predsjednika i kako je to shvatio Barišić, te hoće li se i dalje boriti za fotelju, doista je teško reći, no postoje indicije da u tom dimu ima vatre.
Ako to nije tako, ako Barišić ne pruži zaštitničku ruku Vlatki Peras, mogu se očekivati daljnji udari na nju. U krajnjem slučaju, treba pratiti poteze Mirka Barišića, taj je oduvijek bio na strani pobjednika ili, ako želite, pobjednici završe na njegovoj strani. Odluči li Barišić pustiti Peras niz vodu, bit će joj jako teško preživjeti frakcijske obračune na visokoj funkciji.
Financijski problemi
U Plavim salonima osjeća se sve veće nervoza i po drugim pitanjima. Jedan od problema je financijske prirode, odnosno problem s likvidnošću, što nije problem od jučer, i prije se kasnilo s isplatom plaća i ostalih obveza, ali danas se to puno teže premošćuje.
Dinamovi čelnici sve teže uzimaju bankovne kredite, bolje rečeno ne usude se. Iz neslužbenih izvora saznajem da su Dinamove financijske obveze prilično velike. Ukupno između 25 i 30 milijuna eura, ako su informacije točne, od toga dobar dio otpada na vraćanje kredita. Situacija nije dramatična, ali je ozbiljna. Sugerira to i pužev korak na planu dovođenja novih pojačanja.
Cvikanje se vidi iz aviona. Dinamov je proračun golem, iznosio je više od 60 milijuna eura prošle sezone, ali što to vrijedi kada golemi dio odcuri na raznorazne menadžerske provizije, podmirivanje obveza prema kojekakvim dobavljačima, intelektualne usluge i slično. Ukratko, malo toga ili ništa ne ostane na štednoj knjižici, a puno toga bestraga ispari.
Čini se da Dinamovi menadžeri strpljivo čekaju da konačno počne prodaja i glavnih modrih uzdanica i bivših igrača od kojih dolaze postotci od daljnjih transfera. To može biti prilično rizično jer se glavne mete u međuvremenu mogu prodati negdje drugdje, a i pitanje je kako će se odraziti na rezultate u startu sezone. Veliko je pitanje i jesu li Dinamovi menadžeri sigurni u pojačanja koja žele. Koja je točno razlika između 3 i 5 milijuna eura ako ste sigurni da će igrač kojeg ćete kupiti biti pojačanje i da će pomoći u ostvarivanju glavnih ciljeva?
Koja je razlika između 3 i 5 milijuna eura ako je igrač pravi i donijet će višestruko veći novac?
Jeste li ga platili tri ili pet milijuna, i nije tako bitno ako vjerujete da ćete kumulativno zaraditi višestruko više od UEFA-inih nagrada i kasnije prodaje tog igrača. Ako neki igrač nije pojačanje za Dinamo i naposljetku ne napravite rezultatski uspjeh, onda vam je ionako svejedno. To će se nazvati fijaskom koliko god da ste ga platili, 3 ili 5 milijuna. Cijela ta priča odaje nesigurnost Dinamovih menadžera, no tek ćemo vidjeti kako će to sve završiti. Kao i uvijek, rezultat će sve diktirati i pisati konačnu ocjenu, i o treneru i stručnom stožeru, ali i o menadžerima i čelnicima kluba.
Dojam je da je jedan od problema koji muči Dinamovu vrhušku, ili barem dio vrhuške koji ima građevinske ambicije, i taj što je propala ideja o osnivanju konzorcija za izgradnju stadiona, odnosno što je država preuzela sve u svoje ruke. Neki izvori tvrde da državnim čelnicima nije baš po volji usporena demokratizacija Dinama, odnosno oklijevanje s organizacijom Skupštine i formiranjem novih klupskih tijela koji će voditi klub. Previše se tu kalkulira i kombinira.
Očito je da se starim strukturama teško prepušta vlast i da će tu još biti borbe unatoč novom Statutu, koji je puno bolji nego stari, no opet nije posve demokratski i tek jedan dio Skupštine birat će se putem slobodnih izbora. U tom kontekstu treba gledati i posljednje i buduće međusobne obračune u Maksimiru.
