Promocija knjige Sinovi u sjedištu HNS-a u Zagrebu privukla je pozamašan broj medija i poznatih osoba iz sportskog i društveno-političkog života Hrvatske.
Tri vijesti o kojima se priča
"Kako to da Dinamo nema novca i ulazi u dug? Gdje su prodaje? Kad-tad sve će izaći“
Već naziv knjige sugerira da je glavni junak pitkog štiva pokojni Miroslav Ćiro Blažević i njegovi Vatreni.
"Povod je 25-godišnjica osvajanja bronce na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj, a knjiga prati deset najintenzivnijih godina života i karijere Ćire Blaževića, od 1993. do 2002. No to nije samo knjiga o nogometu, već i o društvenom životu Zagreba i Hrvatske tog ekstatičnog doba. U knjizi se isprepleću životi slavnih nogometaša, političara, tajkuna i starleta", govori nam Andrej Maksimović, poznati novinar, prezenter i publicist, koji je napisao knjigu u suradnji s kolegom Sinišom Malusom, također dugogodišnjim novinarom i ekspertom u ekonomsko-političkim temama, koji je, kao i Maksimović, sportski zaljubljenik, napose nogometni, te aktivni svjedok tog burnog i zanimljivog vremena u hrvatskoj metropoli.
Sinovi - knjiga posvećena Ćiri Blaževiću i Vatrenima 90-ih
Knjiga je lišena suhoparne statistike i nabrajanja, čita se pitko, ima puno zanimljivih anegdota i crtica, ilustrirana je atraktivnim fotografijama i doista bi se trebala svidjeti čitateljima.
"Kolega Maksimović i ja smo prije godinu i pol dana došli na ideju o ovoj knjizi. Na početku je sporo sazrijevala, ali na kraju smo je uspjeli realizirati. Prikupili smo veliki broj sugovornika i obradili ogroman broj tema. Radi se o temama koje su obilježile Hrvatsku 90-ih", kazao nam je kolega Malus.
Glavni gosti i govornici bili su kovači vatrene bronce u Francuskoj: Robert Prosinečki, Robert Jarni i Petar Krpan, a preko videozida javili su se Zvonimir Boban i Igor Štimac.
"Žao mi je što na promociju knjige nije došao Davor Šuker, slavni centarfor Vatrenih i Zlatna kopačka SP-a 1998. Nije tajna da smo u dobrim odnosima već desetljećima, no poštujem njegovu odluku o neeksponiranju u javnosti. Otkrit ću vam malu tajnu i reći da upravo na ovaj razgovor dolazim iz hotela As, u kojem sam se sastao sa Šukerom kako bih mu poklonio knjigu. Evocirali smo neke drage uspomene te nadjenuli ideju za neku novu knjigu", kaže Maksimović.
Kontroverzna biografija Vlade Kasala u pripremi
"Tko pročita knjigu, naići će na jednu zagonetku u jednom poglavlju koje sam posvetio Šukeru, a krije se iza nadimka Picasso. To je interni nadimak između mene i Davora za jednu zajedničku prijateljicu. Nema tu neke prevelike pikanterije, to je naš interni štos. Mogu samo reći da je ta prijateljica pohodila promociju knjige. Teško ćete otkriti o kome se radi jer je bilo puno dama, a to mi je uvijek neopisivo drago", šali se Maksimović.
"Spomenuo sam da imam u planu novu knjigu, a to bi mogla biti necenzurirana biografija Vlade Kasala."
To bi moglo biti jako kontroverzno. Dakle, na vidiku je bestseler.
"Možemo očekivati spektakl", našalio se među kolegama popularni Maks, koji je poznat i po širokom rasponu dugogodišnjih prijateljstava i poslovnih veza.
Veliki je zaljubljenik u nogomet i zagrebački Dinamo. Involviran je u mnoga događanja oko maksimirskog kluba, Kuće nogometa i cijelog HNL-a, što je sve zajedno povezano i isprepleteno.
Maksimović osobno poznaje mnoge važne ljude u Dinamu i oko njega i može se reći da je jedan od utjecajnijih insajdera maksimirskog kluba. Nije nam promakla činjenica da se promocija knjige "Sinovi" poklopila s bombastičnom ostavkom Darija Šimića na mjesto člana uprave Dinama, što je glavna tema dana.
"To je doista zanimljiva koincidencija. Šimić je član brončane generacije i u prvi mah planirao sam napisati priču o Šimiću i Silviju Mariću jer mi smo i generacijski najbliži. Imao sam pripremljenu priču, ali nisam je objavio jer sam vodio računa o tome na kojoj je poziciji bio u trenutku pisanja knjige, a i osjetljivosti trenutka. To je za mene bila jedna atipična autocenzura, ali tako samo odlučio i možda sam pogriješio jer je, eto, Šimić u međuvremenu podnio ostavku", uzdahnuo je naš sugovornik.
Kako je Nives Celzijus pomogla Šimiću da prijeđe u Inter
"Sad to mogu ispričati bez kočnica. Radi se o tome da sam ja utakmicu Hrvatske i Japana na SP-u 1998. gledao u Riminiju, na jednom gala-partiju, koji je organizirao Čedo Komljenović, alias Monty Shadow, poduzetnik, menadžer i fotograf svjetskog glasa. Tu zabavu u svojoj knjizi Gola istina spominje i Nives Celzijus. Ona spominje i jednog bogatog talijanskog industrijalca, koji je na nju bacio oko, a zajedno s njim u društvu je bio i sin Massima Morattija, tadašnjeg predsjednika i vlasnika Intera iz Milana. To, naravno, nije bilo ključno za Šimićev transfer u Inter, ali mislim da je Nives Celzijus pomogla da Šimić nakon SP-a završi u redovima Nerazzurra, ha, ha, ha…"
Maksimović kaže da je iznenađen odlaskom Darija Šimića iz Dinama.
"Dan prije gostovao je u najgledanijem terminu, a to je središnji Dnevnik Nove TV, ničime nije dao naslutiti da će podnijeti ostavku. Ne vjerujem da se nešto dramatično dogodilo u tih dvadesetak sati, međutim, Dario Šimić, koliko god to mediji nisu isticali iz neke simpatije prema njemu, još jednom je pokazao da je zapravo neozbiljan za bilo kakve konzistentne poslove. Čak je propala i izvedba inicijative 'jedan član, jedan glas', gdje je on bio frontmen, a još više njegov pokušaj kandidature za predsjednika HNS-a, koji je izgledao poput loše organizirane turističke patrole u neuspjelom prikupljanju glasova. U to je išao samoubilački jer je znao da nema podršku ZNS-a. Pouzdano znam da mu je Milan Bandić tada rekao: 'Neću te podržati jer nikada u životu na podržavam gubitnike. Ti nikada u životu ne možeš biti predsjednik HNS-a.'"
Šimićeva ostavka
Kako ste vidjeli njegovu rolu na funkciji člana Uprave Dinama zaduženog za sportsku tematiku?
"Šimić je u studenom prošle godine za rođendanski poklon trebao dobiti mjesto sportskog direktora Dinama. Na tu funkciju pozvao ga je Krešimir Antolić. Koliko znam, on je na to pristao. No za vrijeme SP-a u Katru Mirko Barišić izbjegao je susret sa Šimićem na kojem se trebao definirati njegov dolazak do Božića, dakle tempirano sa skupštinom u prosincu. Prije one skupštine u ožujku Šimić se iskristalizirao kao zajednički kandidat navijača i raznih udruga. Trebao je biti novo lice 'nemamićevskog' Dinama, vodeći računa i baštineći ono što je on dobro radio u akciji 'jedan član, jedan glas' i računajući na njegovu nogometnu reputaciju te bliskost sa Zvonimirom Bobanom. Šimić je tada ušao u priču s ambicijom da bude predsjednik Uprave", prisjetio se Maksimović i nastavio:
"Dva dana prije skupštine sastao se s Barišićem, a mediji su čak objavili da odustaje od ulaska u Dinamo jer ne vjeruje čelnicima Dinama. Što se dogodilo u tom kratkom razdoblju, ne znam, ali on se predomislio i nemušto objasnio da je Dinamo iznad svega i da je ušao, a da ništa nije pitao. Stalno se naglašava da je u Dinamu bio zadužen za sportski sektor, da su se svi skrivali iza njega, a ja pouzdano znam da se Šimić puno više bavio kreiranjem politike i Dinamovim utjecajem u društvu, odnosno što Dinamo treba biti i čemu stremiti. Ljudi puno većeg radnog iskustva ne mogu paralelno raditi te dvije stvari."
Izgubljeno puno vremena
Ipak, Šimić je ušao u Dinamo u vrlo kompleksnoj i turbulentnoj situaciju. Pričalo se da su mu pojedini čelnici podmetali noge i vezali ruke kod nekih transfera koje je smjerao napraviti. Nije da nije bilo takvih naznaka.
„Neću komentirati sportsku politiku i dovođenje igrača, odnosno njihovu kvalitetu ili ne kvalitetu, to neka drugi komentiraju, ali mislim da novac nije bio presudan, kako se naglašavalo u medijima. Prema mom sudu, puno je vremena izgubio, a da ništa nje napravio, a ni najavio. Nije se pojavljivao u medijima, nije ništa objašnjavao i pojašnjavao. Nitko prema van nije znao ni što radi, a ni što smjera, zašto mu je teško i tko mu podmeće noge, ako mu podmeće. Šutjelo se praktički o svemu. Rekao je da se novi Dinamo gradi oko Igora Bišćana, a pustio ga je niz vodu u roku od 24 sata nakon što je rekao da klub stoji iza njega. Nikada nismo čuli od Šimića: treba nam takav i takav igrač, i ja bih htio to i to.“
Ipak, imao je i objektivnih problema, iako je činjenica da se u svemu tome nije snašao.
"Ne znam kakvih je problema imao jer ih nije komunicirao prema van, ali očito je da se nije snašao. Čini mi se da su njemu puno važnije i impresivnije bile kave s ljudima poput Mladena Vedriša i Franje Gregurića i razglabanje o Dinamovom utjecaju u hrvatskom društvu te što će biti sa stadionom. Čini mi se da se premalo bavio s pitanjem kako da ojača momčad i dovode prava pojačanja."
"Šimić je dao ostavku nakon što nije uspio srušiti Vlatku Peras"
Na kraju je ipak postupio po savjesti i podnio je neopozivu ostavku. Što to u ovom trenutku znači i kakve će biti posljedice?
"Ne znam, ne mogu procijeniti koji je njegov sljedeći korak. Moje je mišljenje da je Šimić dao ostavku nakon što nije uspio napraviti atmosferu da se sruši predsjednica Uprave Vlatka Peras. Nije tu možda bilo nekog otvoreno sukoba, ali mislim da je bilo kombinatorike iza leđa."
Kako će se razvijati daljnja situacija u Dinamu. U kojem smjeru plovi plavi brod? Koje su vaše informacije...
"Kompromis je loš ako ga ima puno. Može biti dobar ako je napravljen da se prevlada neka situacija, pa se morate nečeg odreći. Međutim, previše je trulih kompromisa, previše je velikih načelnih naslova, tipa: moramo biti na ispravnoj strani povijesti, svi moramo biti zajedno, pa Barišić je zaslužio da izvuče plavi brod iz mamićevštine i slično. A nitko ne objašnjava što to konkretno znači i kako brod mogu izvlačiti ljudi koji su bili zajedno puste godine s Mamićem, pa čak i nadređeni mu i još su jedinstveno glasovali da klub nije oštećen", kaže Maksimović i nastavlja:
"Koliko znam, Izvršni odbor je podijeljen u izboru taktike i promišljanja hoće li prošla Skupština biti poništena. Barišić je uvjeren da neće, neki su uvjereni da hoće. Mislim da će doći do poništenja, a što to onda znači, teško mi je reći. Neki čak kažu da bi nakon lex Agrokora mogli dobiti lex Dinamo. Dakle, specijalni zakon koji bi omogućio raspuštanje Skupštine i premoštenje nerazrješive upravljačke krize."
Zanimljiv raspored sjedenja
Neki su minuciozno primijetili da su na promociji vaše knjige jedno do drugog sjedili Vlatka Peras i državnik tajnik u Ministarstvu sporta i turizma Josip Pavić. Znamo da će Sportska inspekcija imati važnu ulogu u razrješenju Dinamova skupštinskog slučaja, a znamo i povezivati točkice. Je li to neki znak, možda poruka?
"Tako je ispalo po protokolu sjedenja. To je tek puka slučajnost, a jesu li izmijenili nešto na marginama skupa, to ne znam, ha, ha, ha…"
Što mislite, gdje je u toj priči novi Statut?
"Ne znam, ali bila bi šteta da navijači ne budu involvirani, i to konkretno u rad kluba, da mogu utjecati na neke stvari. Nije ključan broj ruku, nego stvarni, operativni utjecaj."
Kakva je uloga Zdravka Mamić u cijeloj ovoj priči? Neki su uvjereni da međugorski bjegunac još uvijek utječe i kroji u Maksimiru. Možda još konkretnije: postoji li prešutni dogovor između Barišića i Mamića?
"Nekoliko sati prije početka skupštine osobno sam ga putem poruka pitao zašto ruši kvorum jer sam mislio da je trebao biti napravljen korak naprijed, a upravo se sada vidi koliko taj korak nedostaje i koje su posljedice. Eto, neki dan sam se čuo s njim. Razgovor je išao ovako: 'Kunem ti se, nemam pojma što se događa. Ljubavi, ti si jedini koji me natjera da o tome razgovaramo'", kaže Maksimović i nastavlja:
"Mamić kaže da je za vrijeme derbija gledao koncert Garavog sokaka"
"Ne znam je li on u to uvjeren, ali teško da misli kako mu ja vjerujem. Ali, evo, rekao mi je zadnji put da nazovem Tomu Marčinka i pitam ga što je gledao kada je bila nedavna utakmica Hajduka i Dinama u Splitu. Kaže da me ne treba šokirati ako mi kaže da nije gledao najveći derbi hrvatskog nogometa. Uvjerava da ga derbi uopće nije zanimao i da je u trenutku utakmice gledao snimku koncerta Garavog sokaka u Novom Sadu. Čak se i snimao dok je gledao taj koncert."
Dakle, pala je pomirba između njih dvojice.
"Da, da, aktivno se druže, ha, ha, ha…", sa specifičnim smijehom i osmijehom završio je Maksimović.
Pokojni Ćiro sada bi možda povukao onu svoju čuvenu kada bi pričao o glavešinama hrvatskog nogometa: "Sine, tako se lijepo druže da moraju držati ruke u džepovima da si ne iskopaju oči."
Da parafraziramo Bismarcka, samo je interes vječan, a saveznici se mijenjaju poput košulja.
