Fabijan Komljenović, najpoznatiji kao Koma, dobro je poznato lice zagrebačkog i hrvatskog nogometa. Zbog svoje nadaleko poznate otvorenosti, iskrenosti i poštenja, a ujedno i iznimne stručnosti, jedan je najzahvalnijih sugovornika kada govorimo o aktualnim problemima hrvatskog nogometa, napose Dinama.
Tri vijesti o kojima se priča
Slobodno se može reći da je život posvetio Dinamu i da Maksimir poznaje kao svoj džep. Zajedno s Bobanom, Prosinečkim, Pavličićem i Soldom bio je najeksponiraniji član jedne od najdarovitijih juniorskih generacija zagrebačkog kluba, one iz sredine 80-ih godina, a dubok pečat utisnuo je u maksimirski klub i kao trener u svim uzrastima Dinamove škole nogometa, u kojoj je selekcionirao i odgojio brojne poznate nogometaše. U dva je navrata bio član stručnog stožera i prvi pomoćnik glavnom treneru seniorske momčadi Dinama.
Fabijan Komljenović, veliki videointervju za gol.hr
„Trenutačno čekam angažman zajedno s mojim velikim prijateljem Zvonimirom Soldom, kojem sam bio asistent i kada je bio trener Dinama. On je valjda jedini trener Dinama koji je sam dao ostavku i odrekao se otpremnine, a to je napravio nakon što je osvojio dvostruku krunu. No svoj čvrsti stav i mišljenje po nekim stvarima nije htio mijenjati. Sama ta činjenica puno govori kakav je čovjek", prisjetio se Komljenović u uvodu velikog videointervjua za gol.hr.
"Uglavnom, ne sjedimo skrštenih ruku, pratimo sve, najviše mlade igrače. Duboko sam involviran u stanje na terenu, jako dobro poznajem šire regionalno tržište“, priča nam dalje Koma, koji je jedno vrijeme radio i kao skaut poznatih turskih klubova, a bio je i sportski direktor ljubljanske Olimpije, gdje je praktički od nule posložio omladinsku školu Zmajčeka, a dobar posao napravio je i Rudešovoj školi nogometa.
Imate sve reference da ocijenite trenutačnu turbulentnu situaciju u Dinamu i njegovoj školi nogometa, koja u posljednje vrijeme ima dosta problema, a što se najviše očituje kroz to da u prvu momčad ne izbacuje talente visokog potencijala na razini kao što je to bilo u zadnjih 15-20 godina. Možda takvih igrači postoje, ali mi ih ne vidimo, nisu u prvoj momčadi.
„Mene je Dinamo praktički iškolovao, formirao me kao čovjeka. U njemu sam proveo najljepše trenutke, tako da Dinamu kao klubu mogu reći samo hvala“, u uvodu je istaknuo Komljenović da ne bi bilo neke zabune i onda se prebacio na spomenutu problematiku i dao je svoj kritički osvrt.
„U Dinamu je trenutačno situacija takva kakva jest. Malo mi to sve ne štima. Bio sam 15 godina u Dinamu, mislim na rad u omladinskoj školi. Nema što nisam radio; od limača do prve momčadi. Bila je sjajna atmosfera, stvarali smo jako puno igrača, bilo je i kvalitetnih trenera. Ne samo što smo igrače stvarali, Dinamo je stvorio i jako puno mladih trenera koji su danas poznati. Da ih ne nabrajam. Tako da je bilo jako ugodno i lijepo raditi u Dinamu. Meni je i danas lijepo doći u Maksimir, ali mi nije ugodno slušati sve ovo što se događa oko Dinama“, kaže naš sugovornik i nastavlja:
"Dinamo je veliki klub i to mu se ne smije događati"
„Znači: da škola ne funkcionira, da nije na razini kakvoj bi trebala biti. Temelje su imali jako dobre. Ne može se dogoditi da jedan direktor ili voditelj škole nema euro pro licencu. Dinamo je veliki klub, to mu se ne smije događati. Toga ne smije biti ni u Rudešu. Takvi ljudi postoje, Dinamo ih može zvati, ako treba i stranca. Ne smije se dogoditi da u zadnje tri-četiri godine promijene tri sportska direktora, a nemaju licence i vode se na nekog drugog. To je sramotno i poražavajuće. I već je od te točke nešto poljuljano i uzdrmano. Vjerujem da će u Maksimiru naći snage da to izguraju na pravi put jer imaju puno iskustvo.“
Vi ste trenutačne probleme koji pogađaju Dinamo najavili još prije godinu ili dvije.
„Ma, i prije više godina. Kada sam odlazio u ljubljansku Olimpiju na mjesto sportskog direktora, a to je bilo 2018., već tada sam vidio u kojem to smjeru ide. Ja sam privržen plavoj boji, to svi znaju, ma, ne volim to ni pričati. Međutim, razgovarao sam tada s Markom Vukelićem, sposoban je dečko, radi dugi niz godina u sustavu Dinama. Rekao sam mu da se bojim da će škola krenuti nizbrdo. Već tada je sve to bilo malo poljuljano. Kada sam vidio kako tko dolazi, tko ulazi u klub, koji su treneri… A treneri moraju biti formirani za određenu selekciju. I sve skupa to ne ide u dobrom smjeru. To polako ide prema sve lošijem.“
Ide otprilike gdje smo sada jer je očito da nedostaje kvalitetne supstance, barem prema onom što mi izvana vidimo. Možda postoje dobri mladi igrači, ali mi ne vidimo da ih se profilira u prvu momčad. Pitanje je što će biti sutra, kada se proda i Martin Baturina!? To se pitaju i u Dinamu neki ljudi.
"Koga Dinamo ima za prodaju poslije Baturine?"
„To je dobro pitanje. Koga Dinamo ima za lukrativnu prodaju poslije Martina Baturine? Ajmo reći da ima jednog Gabrijela Rukavinu. Dečko je 2004. godište.“
O njemu se puno priča, ali mi ga ne vidim na terenu, odnosno u seniorskoj momčadi.
„Tako je. Praktički ga nismo ni vidjeli na terenu. Odigrao je utakmicu protiv Ponikva u Kupu. Ne podcjenjujem Ponikve, to mi je drag klub, tamo su mi prijatelji, ali to je niži rang i ne možeš dati dečku samo u Kupu. Mora mu se dati šansa i u prvenstvu. Ako je dečko taj, ako je bio top u reprezentaciju, ako ste mu dali top ugovor… Zašto ste mu to davali, mogli ste ga pustiti da otiđe. Znači, nemaju plan za te mlade igrače. To se prije nije događalo. Znalo se, odlazi jedan, odlazi i drugi, priprema se treći i četvrti“, ističe Komljenović.
„Uhvatili smo se Rukavine, ali mogli smo i nekog drugog. Primjerice, u španjolskoj ligi igraju igrači od 16,17, 18 godina, i to čak u jednoj Barceloni. Zašto kod nas ne bi igrali mladi dečki ako igraju u tako jakoj ligi kao što je španjolska? Hrvatska liga idealna je za razvoj mladih igrača. Svi se boje; je li to od trenera ili od ljudi koji to vode. Oni trebaju to posložiti i najaviti da imaju projekte i da ulaze u to. Bojim se da ćemo doći u problem gdje više nećemo imati talentiranih mladih igrača.“
"U Dinamu jako loše rade"
Nekako svi igraju alibi igru. Čini mi se da nema dovoljno stručnosti za konačnu procjenu, ali ni odgovornosti. Svi peru ruke i bježe od procjena.
„To ste dobro rekli, nitko neće preuzeti odgovornost. Ali mora biti taj plan, mora postojati projekt. To je sad Baturina, od njega radimo igrača, za dvije-tri godine će biti reprezentativac i otići će van. Umjesto Baturine već moramo imati dva-tri igrača. U Dinamu jako loše rade. Govorim i o školi isto.“
Da, čudno je to sve. Svi bježe od procjene. Primjerice, ako Rukavina ne može igrati pokraj ovakvih pojačanja koja su stigla, u ovakvoj konkurenciji za mjesto u momčadi, onda on i nije igrač za Dinamo.
„On je krilni igrač. Ako on za Dinamo ne može odigrati protiv Rudeša, ako on ne može igrati i protiv Ballkanija, onda - halo. Ne znam što reći, suvišno je bilo što komentirati. Opet spominjemo Rukavinu, ali to se odnosi i na nekog petog ili šestog. Dinamo je uvijek najbolje transfere radio s igračima iz svoje škole. To ja nisam izmislio, to se zna. Što će tebi igrač iz 2. francuske lige, i to na mjestu stopera? Ako Dinamova škola ne može napraviti takvog stopera, onda ne znam što reći. Tko to treba raditi.“
Uostalom, mogli su dovesti neke bivše Dinamove igrače iz HNL-a. Primjerice, Luku Jelenića iz Varaždina. Nije to neka svota.
„Tako je. Imate primjerice u Sloveniji dva Dinamova dobra igrača. O njima nitko ne priča. Lijevi i desni bočni. Roko Jurišić snašao se u Muri, Tin Hrvoj je u Radomlju. Igra također dobro, među tri najbolje beka je u slovenskoj ligi. To treba popratiti. Ne kažem ja da su oni sigurno za Dinamo, ali hoću reći da tvoji igrači odlaze, a kupuješ neka sumnjiva inozemna pojačanja.“
"Htio sam dovesti Franju Ivanovića u Dinamo još dok je imao 15 godina"
Plus se ne ide po igrače hrvatskog podrijetla u inozemstvu. Kao što je Rijeka dovela iz Njemačke. Njih se i prije pratilo, dakle znalo se.
„Evo na primjer Franjo Ivanović. Roditelji su živjeli u Austriji, došao je kod nas u Dinamo 2015. na trening, ja sam ga trenirao. Ja sam bio za to da ga uzmemo jer je bio zaista talentiran; tehnički dotjeran, jako hitar, agilan. Oni su se ipak odlučili otići u Augsburg i tamo je prošao cijelu školu. Sada je došao u Rijeku i radi razliku. Takvih igrača ima i drugdje.“
S tim što su i Ivanović i Pašalić stigli u Rijeku bez odštete i za ne preveliku plaću, posebice ako je usporedimo s Dinamovim igračima. Obojica bi u Dinamu bili na začelju kolone s primanjima koja imaju u Rijeci.
„Taj dio priče je vrlo važan. Dakle, za male iznose mogli su se dovesti jako dobri igrači, koji će sutra biti prodani za velike novce. Ali treba biti upoznat, pratiti tržište, biti informiran i stalno tražiti. Ne kažem, u Dinamu još ima ljudi koji to mogu odraditi, ali ne dolaze do izražaja. Ne znam što se događa, ne zna tko to vodi.“
To je pitanje odgovornost. To je vrući krumpir u Maksimiru koji se prebacuje iz ruke u ruku.
„Tko je sportski direktor kluba, tko je odgovoran za sportsku politiku? Prije se znalo tko je to, tko to slaže i tko je odgovoran. Sad se to ne zna. Prije se moglo pokucati na vrata i bez problema preporučiti nekog mladog igrača. Dinamu danas prolaze pokraj nosa klinci iz Zagorja i odlaze tko zna kuda. Pa, to se prije nije moglo dogoditi. Ne može igrač iz Krapine proći Dinamo i otići u Osijek ili primjerice Rijeku. On mora prvo doći u Dinamo ako je na 70 posto talenta. Tu ga tešemo, dovest ćemo ga da bude na sto. Ne govorim o sebi, to se radilo i prije, pričam o sustavu. Nas je u školi bilo 20-30. To su sve bili ljudi s iskustvom i koji su znali taj posao. Doista je bilo lijepo doći i raditi. Sve je funkcioniralo.“
"Danas bi Šukeru i Prosinečkom rekli da ne mogu igrati"
Kako je to funkcioniralo u vaše vrijeme? Kako ste se odlučivali nekoga uzeti?
„Neću govoriti za druge, svatko ima svoje procjene. Neću reći da sam ja ne znam što, da sam vrhunski ili najbolji, ali vodio sam se jednom logikom: mladi igrač mora imati nešto ekstra. Je li to igra glavom ili hitrina ili tehnika… Uglavnom, ne gledam nedostatke. Hoću ga dovesti u klub i da s njim radimo svi skupa barem godinu dana. Sad se stalno traže neki nedostaci, te nema ovo, te nema ono. Dečko se razvija, ima 13-14 godina i onda kažu: 'A joj, testovi mu nešto nisu najbolji.' Halo, o čemu pričamo.“
Imam informacije da su se i igračima koje smo spomenuli tražili isključivo nedostaci. Kao da imaju igrače isključivo na razini Maradone i Messija, pa, eto, nema mjesta.
„Jednom Šukeru su se tražile mane. Koje Šuker ima mane!? Ma gdje je spor, uopće nije spor. Sve ima, sve radi u pokretu. Kad bi današnji stručnjaci gledali Prosinečkog, rekli bi isto da je spor, da drži loptu, da dribla, da ne može igrati… Ne znam što hoće, pa ja danas ne vidim takve igrače. Kod nas cijela liga više nema igrača vica. Možda nešto ima Livaja, ili nekad to pokaže Baturina ili Petković. Ovo drugo je sve robotizirano. Samo posjedi i posjedi, to se jedino trenira. Pa igra se za gol. Ili igra na male golove. Zašto kada se igra na velike. Danas prođe po sedam dana da klinci ne odigraju utakmicu.“
Radili ste neko vrijeme kao skaut, pratili igrače u široj regiji, i to za velike turske klubove, primjerice Fenerbahce. Odlično poznajte tržište, a Dinamo je htio dovesti Žana Vipotnika iz Maribora. Kakav je on igrač?
„Jako dobro poznajem slovensku ligu. Vipotnik je igrač šesnaesterca, ima jako dobru realizaciju. Mislim da bi on nešto napravio u Dinamu. Sve ovisi o sustavu koji bi se forsirao.“
"Hajduk je prodao Vuškovića za 10 milijuna eura, a ne može stati u istu rečenicu s Ivanušecom"
Naposljetku je prešao u Bordeaux, i to za bitno manju svotu nego što se pričalo da Maribor traži od Dinama.
„Mislim da je prešao za svotu između 2,5 i 3 milijuna eura. Bordeaux je trenutačno u 2. ligi, ali je veliki klub. Evo sad tamo prelazi trener Celja Albert Riera. Jako dobar trener. Mislim da je Dinamo trebao malo brže reagirati. Dinamo treba uzimati igrači koji su tu blizu nama, a ne stoje puno.“
To su sve dohvatljive cifre, pa čak i nešto veće bi trebale biti u Dinamovom dosegu s obzirom na to da je u blagajnu legla pozamašna svota, iako možda nisu dohvaćene cifre o kojima se pričalo.
„Izgleda da je Livaković otišao još ispod nego što se najavljivalo i isprava govorilo. Govorim to što se može pročitati iz medija. Za nekih 6-7 milijuna, je li tako. Ivanušec je malo bolje prodan, ali ni to nije neka cifra ako se prisjetimo da je, primjerice, Benković, svojedobno prodan za 13-14 milijuna eura. Ovdje govorimo o reprezentativcima koji su standardni u hrvatskoj reprezentaciji, a koja je ponajbolja na svijetu. Tako da to nisu baš neke cifre. Eto, jedan Vušković iz omladinskog pogona Hajduka je prodan za 10 milijuna Tottenhamu. A Ivanušeca i Vuškovića ne možemo baš u istu rečenicu staviti.“
Čini se da je samo Josip Šutalo prodan za adekvatnu cifru. Znači li to da se podbacilo ili je to trenutačno stanje tržišta i možda se nije moglo više?
„Čini mi se da to malo previše forsirala i išlo su pošto-poto prodaju. Već je u veljači počela prodaja, brujali su milijuni i sve je to utjecalo na splet ne ulaska u Ligu prvaku. Fokus je bio negdje drugdje. Onda igraš protiv Sparte važnu utakmicu za ulazak u Europsku ligu, pa iz te lige možeš opet bolje prodati igrača, zaraditi veće novce i zadržati imidž, što je najvažnije. No na kraju se spalo u Konferencijsku ligu, a to nije to. Sezona je već podbačaj. Tek u budućnosti će se pojaviti pravi problemi oko prodaje igrača. Još će se to održati na ovom temeljima od prije, ali bojim se da kroz tri-četiri godine ne bude više ni pet milijuna transfer ako se nešto ne promijeni.“
Tendencija je takva. Sada kada bi išli prodavati, pitanje je koga bi se moglo prodati za ozbiljniji iznos osim Baturine?
„Martin je budućnost hrvatskog nogometa, meni se jako sviđa kako igra.“
"Poraz od Ballkanija velika je šamarčina za Dinamo"
Je li malo u padu? Nekako se čini da je pao u odnosu na početka sezone.
„Gledajte, to je mladi igrač, oscilacije su normalne, a i cijela momčad ne funkcionira. Onda možemo o svima pričati. Sve dolazi od Uprave, ukupna atmosfera u klubu djeluje na momčad. Jedan, drugi, treći poraz i događa se što se događa. Nije to više ta kompaktnost, nema više tog zajedništva. Nije da samo kritiziramo ili tražim negativnosti, govorimo otvoreno jer nije dobro skrivati pod tepih jer će prije ili kasnije eskalirati. Baturina može napraviti dobar transfer i vjerujem da će ga napraviti, ali ne vidim poslije njega potencijala za ozbiljan transfer.“
Jesu li ti igrači koji su igrali protiv Ballkanja doista tako loši? Ako je to njihov maksimum, možda je i maksimum trenera?
„Mislim da nije. Gledajte, pogledajte Drmića. Djeluje mi nespremno. Možda je ozlijeđen, ali nije to ta agresivnost na koju smo navikli od njega. Svi su djelovali prazno, nepripremljeno za tu utakmicu. Možda su podcijenili taj Ballkani, možda su mislili da će lako.“
Već su dubili pljusku u Pragu, pa teško da su mogli podcijeniti…
„Dobro, Sparta je ipak veliki klub, a ovo je zbilja jedna velika šamarčina, jedan veliki udarac za klub. Ne podcjenjujem Ballkani, nego pričamo kako je. Možeš izgubiti, ali moraš napraviti dominaciju, moraš dominirati protiv takvog suparnika, pa ako se ipak izgubi, možeš reći da je nesreća. A oni nisu baš ništa napravili, nisu korner napravili, puknuli s 20 metara. Znači da sama priprema nije bila dobra za utakmicu. Slušam izjave, slušam Jakira, poručili su da će igrati glavnu rolu u Konferencijskoj ligi, spominjali su da će osvojiti. Dobar sam s Jakirom, nije u tome stvar, ali kako ćeš osvojiti takvom igrom? Lijepo je imati cilj, da si motiviran, ali to tako baš i ne izgleda. Nije mi to ohrabrujuće, nije to taj put.“
"Nije napravljen pomak otkako je Bišćan otišao. Dinamo nema igru"
Dinamo jednostavno nema igru otpočetka sezone. I što je još gore, dojam je da igra sve lošije.
„I meni to tako djeluje. Nije se napravio pomak otkako je Bišćan otišao. S Jakirom se to u dvije utakmice probudilo, a onda se to opet vratilo u stare okvire i idemo strmoglavo dolje. Nemaju puno vremena za popraviti stvari. Atmosfera prema vani nije baš bajna. Ako dođe još jedan poraz ili dva, opet će se nešto mijenjati. Tako izgleda. Netko mora otići“, kazao je Komljenović.
Prije nekoliko godina tu bi netko već letio.
„Bilo bi po kratkom postupku.“
Međutim, pitanje što će sada biti, kako će proći ta sjednica Izvršnog odbora, hoće li Dario Šimić ostati. Dojam je da su čelnici kluba u strahu za vlastite stolice. Jer netko će možda upitati: tko je sve te ljude doveo, pa možda ste i vi nešto krivi. Nisu svi oni došli sami, netko je i Bišćana, i Šimića, i Jakirovića i sve ostale doveo.
„Svakako. Oni biraju ljude i postavljaju ciljeve. Oni odlučuju i oni su krivci. A tko bi drugi bio!? Pa, nismo mi! Dario Šimić. Dečko, ti si taj, ti napraviti to, to i to. Ovo nije dobro. Kako da kažemo da je nešto dobro kada nije dobro? Ne zna se tko pije, a tko plaća.“
"Dinamo nema novca, a prodali su tolike igrače. Gdje je onda?"
Nije kriv trener, nije kriv Šimić, nije kriv predsjednik, a ni predsjednica Uprave. Pa, tko je onda kriv?
„Govorim o ovom sportskom dijelu prije svega. Neki dan čitam da je Dinamov proračun bio šezdesetak milijuna eura. Kažu Dinamo nema novca i mora se prodavati. Prodali su se ova trojica, Šutalo za značajan iznos, dobili su postotke od Gvardiolova transfera, prodavali su se igrači i prije. Pa, gdje je to, što je to? Mi ne znamo. Traže se krediti, prebacuje se, traži se. Nitko ništa ne zna.“
A donose se odluke na sjednicama Skupštine da Dinamo nije oštećen, pa onda ni pokraden. Ali gdje je onda novac?
„Pa to se i ja pitam. Kako će se ugovori od igrača smanjiti. Nijedan igrač neće pristati ni za 50 tisuća manje. Kako će to funkcionirati za tri-četiri godine, a sve to morate ispoštovati. Dinamo bi morao imati proračun 100 milijuna da bi bio konkurentan prema vani. Kako će Dinamo biti konkurentan s 25-30 milijuna eura i igrati Ligu prvaka. Dinamo mora imati 100 ako ovi drugi imaju pet-deset puta više. OK, moraju se prodavati igrači, ali tu opet nešto ne štima.“
"Nešto ne štima kada Dinamo ulazi u dug"
Puno je neiskrenosti. Sada pokušavaju ostaviti dojam da novac curi, pa zato nemaju za pojačanja, a kada treba reći na koji način curi i tko to radi, onda neka to netko drugi kaže, a oni kažu da nisu oštećeni i da nema korupcije.
„To su nelogičnosti. To je pitanje za financijskog direktora. Ne znam koliko sam točan, ali čini mi se da sam podosta. Nešto ne štima kada Dinamo ulazi u dug nakon toliko prodanih igrača i zarađenog novca. Svi govore da je dobro, a nije dobro. Kad-tad sve će izaći na vidjelo, ne može se to vječno skrivati.“
Ipak, daljnji tijek te priče ovisit će o sportskom rezultatu. Ako se pedale nastave vrtjeti…
„Rezultat diktira sve. Ako Dinamo napravi seriju, sve se to pomete pod tepih i stavi sa strane. Ja jesam za to da Dinamo pobjeđuje, ali i da misli na ovo o čemu smo pričali. Da misli i na školu, da je sanira i napravi kako treba. Da dođu ljudi na sve funkcije. Imali su temelj, samo gradi da bude što kvalitetnije.“
"Za iskorak treba prava analiza i pravi ljudi"
Čini se da će ključna utakmica biti ona s Viktorijom u Konferencijskoj ligi.
„Ona će dati dosta odgovora. Ako bude povoljan rezultat, donijet će mirnoću. Lakše i mirnije će se nastaviti dalje. U zimskom periodu možda naprave iskorak, ali to trebaju izanalizirati i napraviti pravi ljudi na pravom mjestu.“
Ako nastave kako je dosad bilo, nema prevelikog optimizma, ali u nogometu se stvari mogu uvijek preokrenuti.
„Ako sve ostane isto, teško da će biti bolje, ali sve je moguće“, zaključio je Komljenović.
