Eto zašto je Real Real, a City još uvijek City, bio je naslov i sažetak komentara koji sam napisao nakon utakmice u Manchesteru.
Tri vijesti o kojima se priča
Jednostavno, nakon svega što su Građani propustili u prvoj utakmici, moglo se naslutiti što bi se moglo dogoditi u uzvratu. City je ipak išao na noge Realu, a ne Newcastleu ili Tottenhamu. Čast brojnim premierligašima, ali Real je ipak nešto drugo.
VIDEO De Bruyne i Messi su pokušali ovo, ali onda im se dogodio Luka Modrić!
Ta me je nit vodila u posljednjem paragrafu.
„Po mnogočemu bilo bi logično da Građani prođu dalje, ali zbog svega rečenog Real ne da se ne smije otpisati, nego nije nerealno očekivati da će nekako pronaći put k dovoljnoj pobjedi.
Kako i na koji način, ne možemo ni zamisliti. Može i s autogolovima suparnika. Realovi navijači imaju se pravo nadati da će Benzema i Luka Modrić već nešto smisliti. Građane na Bernabeuu čeka pakao. Teren na kojem moraju dokazati da su sazreli i dostojni popeti se na krov Europe.“
Manchester City i Guardiola opet uprskali
Ovaj put junak je bio mlađahni Brazilac Rodrygo, ali poanta se nije promijenila. Manchester City opet je uprskao. Još jednom je dokazao da nije i tko zna hoće li ikad biti zreo za popeti se na krov Europe.
Građani su na svojoj koži osjetili što znači stara uzrečica: 90 minuta na Santiagu Bernabeuu može trajati jako dugo. Posebno posljednjih pet minuta. Ponekad traje kao vječnost.
VIDEO Kazališna publika! Svi se smiju Realovim navijačima koji su otišli sa stadiona u 89. minuti
Što reći o Guardioli i njegovim potezima? Iskreno, očekivao sam preokret, pogotovo kada sam vidio koga u završnici vadi i koga šalje na teren. Gledao sam utakmicu u velikom društvu u lokalu na Malešnici (MB) i kada je Guardiola u završnici posegnuo za Fernandinhom, koji je ušao umjesto strijelca Mahreza, a nakon što je izvadio De Bruynea i Jesusa, pola lokala je skočilo na noge.
„Evo ga, sad će preokret“, uzviknuo je Mirko, gazda lokala, koji posljednjih tjedana uzima lijepe novce kladeći se na Realove preokrete i sljedeći daje gol.
I nije jedini, nastala je gužva na kladomatu, tucet ljudi pohitalo je da uplati nešto na Real. Nije to slučajno, ljudi su predosjetili, vidjeli su da se Guardiola igra vatrom.
Kad potrošiš milijarde, a uvodiš "penzionere" - svi skoče na kladomat
I u Manchesteru se utakmica okrenula na Realov mlin kada je Guardiola posegnuo za vremešnim Brazilcem. Mnogi su se sjetili kako se Cityjeva igra raspala.
No čini se da Guardiola ne uči pretjerano na svojim greškama i da ih prečesto tvrdoglavo ponavlja. Prečesto se prekombinira i pretaktizira. To je barem moj dojam, ne morate se složiti.
Pojavila se snimka iz svlačionice: Modrić zahvaljuje na Pintusovoj metodi, znate li što je to?
Možda je baš to razlog zbog čega je samo jednom došao do finala Lige prvaka u posljednjih devet sezona, a trenirao je Bayern u naponu snage, preuzeo ga je u trenutku kada je s Heynckesom osvojio trostruku krunu, te Manchester City, koji je u trenutku preuzimanja imao već sasvim solidnu momčad, s Pellegrinijem je igrao polufinale Lige prvaka.
Dakle, Guardiola je potrošio milijardu ili dvije na pojačanja posljednjih godina, a onda se dovede u situaciju da na teren šalje igrače koji su po refleksima i motoričkim sposobnostima već odavno za debelu mirovinu.
To je ta Cityjeva i Guardiolina proturječnost, meni osobno nedokučiva, uz svo dužno poštovanje prema njemu kao treneru i velikom stručnjaku, što uopće nije sporno.
Spoj ubitačne kvalitete i neshvatljivih odluka i poteza
Guardiolin City je spoj ubitačne kvalitete i često neshvatljivih odluka i poteza. Da, Real je imao i dosta sreće, ili ako želite, City nije imao sreće, to je nedvojbeno, ali kada kao Guardiola u osam od devet pokušaja ispadnete u nokaut fazi natjecanja kada se igra na dvije utakmice, a imate momčadi s ubitačnim rosterima, onda se ne možete vaditi na sreću. Može sreća jednim ili dvaput, ali ne može svaki put.
"Modrićev sin" ispisao je povijest na više načina, a jedan podatak gotovo svima je promaknuo
Da je Guardiola igrao četiri-pet finala i sve ih pogubio, to bi još bilo koliko-toliko shvatljivo. Na jednu utakmicu faktor sreće ipak ima veći utjecaj. Ali kada gotovo redovito ispadate na dvije utakmice…
Ne znam hoće li Guardiola ikada više osvojiti Ligu prvaka. Nemam kristalnu kuglu. Logično je reći da hoće jer je još relativno mlad i pretpostavka je da će do kraja karijere voditi isključivo vrhunske klubove. Ali ta oklada više nije 90:10 ili 80:20, to je sada već 50:50.
Hoće li Guardiola ikada više osvojiti Ligu prvaka?
Svi ovi neuspjesi ostaju u podsvijesti i utječu na psihološku stabilnost, pogotovo dok je u Cityju jer se sve skupa održava i na cijelu momčad, i na klub kojem još uvijek nedostaje taj šampionski, drčni stav. To se ne može kupiti preko noći, to se stvara godinama.
A i kad nešto tako grozničavo želite, onda se zna dogoditi da vam baš iz inata izmiče. U sličnoj je fazi i PSG. Parižani sigurno shvaćaju što želim reći.
Carlettovi trikovi: Ancelotti otkrio kako je motivirao Realove igrače za veliki preokret
Guardiola će sljedeće sezone vjerojatno dobiti u ruke i Erlinga Haalanda. On bi mogao biti rješenje za njegove glavobolje. Najveći Cityjev problem u velikim utakmicama jest – realizacija. Previše promašuju.
S takvim postotkom realizacije može se izaći na kraj s Evertonom ili Arsenalom, ali protiv tradicionalnih europskih divova, klubova s velikom poviješću i pobjedničkim mentalitetom, napose s Realom, to ne ide baš tako lako. Kraljevski klub to obično kazni.
Sreća može jednom ili dvaput, ne može svaki put
Real se nekako dogegao do finala. Madriđani vjerojatno ni sami ne znaju kako. Ali nije ih briga, to je Real. I zato je Real Real, a City City i PSG PSG. Ne ide u istu rečenicu.
Puno toga govori da je negdje u zvijezdama zapisano da će Real to osvojiti i ove sezone. Ipak, neću reći da će i tako biti jer možda je zapravo zapisano da baš u finalu poklekne.
Možda bih se odvažio i prognozirao Realovu konačnu pobjedu da ga u finalu ne čeka najteža prepreka ove sezone, da ga ne čeka klub s gotovo ravnopravnom tradicijom.
Nama koji smo rođeni početkom 70-ih i dobro pamtimo 80-e, kada kažete Liverpool, to zvuči sasvim drukčije od klubova koje je Real pobjeđivao u nokaut fazi. Neću reći da zvuči gordo kao Real, ali nije ni daleko. Liverpool – Real. E, to je stvarno veliki finale. Nema favorita, ma što god rekle kladionice.
