Nakon najvećeg hrvatskog derbija u zraku lebdi jedno pitanje: Je li se Hajduk pobjedama u Rijeci i Zagrebu prometnuo u glavnog favorita prvenstva?
Iako Splićani još uvijek nisu na prvom mjestu, pobjedom u najvećem derbiju hrvatskog nogometa, i to na bunjištu najvećeg rivala, Splićani su dokazali da su barem u ovom trenutku u najboljoj formi.
Isto tako je Marko Livaja pokazao da je "Maradona" za cijelu ligu, pa i Dinamove igrače. Nakon derbija sve usporedbe su promašene jer nitko mu nije ni blizu.
Niska pobjeda, razina forme i cjelokupna atmosfera oko splitskog kluba sugeriraju da je Hajdukova kandidatura za osvajanje naslova na realnim temeljima. Možda je sada čak i prvi favorit. Nije to pretjerano reći.
Vidjet ćemo hoće li Splićani opravdati tu ulogu, ciljna vrpca još je jako daleko, a nogomet nas već desetljećima uči da treba biti oprezan kod prognoza. Kako god, Valdas Dambrauskas u kratkom roku je pokazao koliko znači pravi trener.
Dinamo u teškom nokdaunu
Iz te činjenice najviše bi trebali naučiti Dinamovi šefovi. Dinamo je u teškom nokdaunu, ne toliko zbog bodovnog zaostatka koliko zbog svega što se događa u i oko maksimirskog kluba. Poraz, a još više prikazana igra ukazuju da šok-terapija nije uspjela. Ne samo da nije uspjela, nego je Modre zakopala još dublje pod zemlju.
Dinamo je pod Damirom Krznarom prečesto gubio ili nije pobjeđivao u domaćem prvenstvu i Kupu, no barem se moglo reći da je uglavnom dominirao i stvarao šanse. Najviše je nedostajala realizacija, iako puno toga ide i na brk smušenoj obrani.
Ali protiv Hajduka baš ništa nije štimalo. Bila je to vjerojatno najlošija Dinamova utakmica od početka sezone. Kad bolje razmislim, Dinamo godinama nije odigrao ovako sramežljivo u HNL-u, da ne kažem kukavički, pogotovo u Maksimiru. Bilo je poraza, bilo je i loših igara, ali ovako beskrvan, suspregnut i bojažljiv Dinamo dugo nije viđen na domaćim travnjacima.
Gol Livaje za 1:0
Hajduk zasluženo slavio
Hajduk nije samo pobijedio već je i nadigrao Modre. Splićani možda nisu briljirali, ali bili su vidljivo bolji, imali su više zrelih šansi i stoga se bez krzmanja može reći da su zasluženo slavili.
Dinamo je uoči početka sezone bio ogroman favorit za obranu naslova. Gotovo sve analize su govorile da i dalje ima daleko najkvalitetniju momčad.
Čak i neposredno prije derbija, dakle u trenutku kada je Dinamo već zaronio u krizu, koeficijenti na kladionicama sugerirali su da su Modri izraženi favoriti. Međutim, na terenu smo vidjeli nešto posve drugo.
To je vjerojatno najveći udarac za Modre, najviše za njegova novog trenera, koji je prije utakmice također tulio da Dinamo ima bolje i kvalitetnije igrače. Ispada da je sam sebi skočio u usta. Kako su Modri igrali, ništa drugo se ne može zaključiti.
Kopićev debi iz noćne more
Željko Kopić je na klupi Dinama imao debi iz noćne more. Gotovo sve je promašio, od taktike do izmjena. Kada se iz aviona vidi da Dinamo od prve minute na Maksimiru igra na nulu, sve je rečeno.
Kopić u biti nije trebao previše mudrovati, mogao je napraviti samo manje korekcije jer Dinamova igra nije bila toliko loša. Uostalom, zbog toga je Dinamo i dalje slovio kao veliki favorit na kladionicama.
Najveći posao trebalo je odraditi na psihološkom planu, uvjeriti igrače da će gol doći ako nastave dominirati i stvarati šanse. Grimase Dinamovih igrača nakon utakmice puno toga govore. Očito je da nisu bili zadovoljni taktikom koju je spremio novi trener.
Pali su bez ispaljena metka, to ih najviše boli. Teško da će Kopić s ovakvom filozofijom predugo ostati na klupi Dinama, čemu su se maksimirski šefovi zacijelo potajno nadali. Morat će puno bolje ako želi barem pokušati ostati u sedlu.
Gol Sahitija za 2:0
Theophile najplaćeniji, a najviše griješi i stalno igra
Jedino što je Kopić u odnosu Krznarovu postavu trebao napraviti, a nije se usudio, jest izvaditi iz prvog sastava najvećeg kiksera Theophilea-Catherinea. Koliko golova treba pasti preko francuskog stopera da bi Dinamovi treneri shvatili da si rade veću štetu nego korist kada je on u igri?
Za one koji su ga doveli vjerojatno je najbolniji ili možda najsretniji podatak, kako se uzme, da je najbolje plaćen ili jedan od dva-tri najbolje plaćena igrača Dinama, a u isto vrijeme je napravio najviše kardinalnih pogrešaka u bitnim utakmicama. Teški paradoks. Pa valjda nekog braniča najviše plaćate zbog toga što najmanje griješi, a ne obratno.
Istini za volju, nije Francuz jedini. Dinamove obrambene igrače u posljednje vrijeme toliko često prelijeću lopte da je dojam kako nisu bili u školi kada se učilo kada treba ići na presijecanje, a kada je bolje samo zatvoriti suparničkog igrača i ne dozvoliti mu da si otvori kutove. Ispada da je to visoka filozofija.
Dinamovi šefovi sami sebe najviše šokiraju
Ipak, najveću krivicu za trenutačnu krizu snose Dinamovi čelnici. Na njima je najveća odgovornost. Ako su zaslužni kada se pobjeđuje, onda su i krivci kada se gubi. Dugo već ponavljam da su posljednji prijelazni rokovi vrlo slabo odrađeni, najblaže rečeno.
Igrači i treneri koji su došli nisu sami sebe doveli, a niti su se neki igrači sami prodali ili sami sebe pustili da odu. Čini se da je Dinamovim šefovima najvažnija lojalnost, da ih se sluša što narede, a kvaliteta je u drugom planu. Takvim poslovnim potezima sve češće sami sebe šokiraju u negativnom smislu.
Prerano je za konačne zaključke. Naravno, Dinamo može biti prvak, ne bi to bilo iznenađenje, ali puno toga govori da doba njegove neupitne dominacije polako kopni. Sve se još može popraviti u zimskom prijelaznom roku pametnim kupovinama i dovođenjem pravog trenera, no sumnje se gomilaju jer je već predugačak niz pogrešnih poteza. Kad kola krenu nizbrdo, puno teže se zaustavljaju.
Hajduk na pobjedničkom valu
Osim toga, Hajduk je uhvatio momentom i na tom pobjedničkom valu može daleko odjahati. Bijeli imaju jake argumente, nisu to više prazne priče. Realno je reći da imaju dobru momčad i da pod novim trenerom vrlo dobro igraju.
Usto, nisu jedini kojima dobro ide, tu su i Rijeka i Osijek. Dinamo sada ima tri vrlo opasna suparnika i bit će mu teško svu trojicu poraziti. Prvenstvo će, čini se, biti jako neizvjesno.
Ako sva tri kluba ostanu u borbi do same završnice, bit će vrlo neizvjesno. To je, u biti, sjajna vijest za hrvatski klupski nogomet. Kada jedan te isti klub stalno pobjeđuje, naravno da sve postane monotono.
Hrvatska liga treba što veću neizvjesnost jer samo ona povećava zanimanje publike i daje dodatnu draž natjecanju.