Nisu prošla niti puna dva tjedna u 2023. godini, a već možemo zaključiti kako će ovo biti jedna posebna godina za UFC, ali i MMA kao sport u cijelosti.
Tri vijesti o kojima se priča
Tako nešto bi zapravo trebalo biti i očekivano, nakon nešto slabije UFC-ove prošle godine, jedne od sadržajem zapravo siromašnije u novijoj povijesti, a posebno ako uzmemo u obzir činjenicu da promocija ove godine slavi 30 godina od svog nastanka.
U velikoj godini nije pametno riješiti se prvaka
No, napuštanje promocije od strane prvaka teške kategorije te ujedno jednog od najpoznatijih boraca u promociji nije nešto što na prvu ruku izgleda kao pozitivna okolnost za samu promociju. Jer, Francis Ngannou je kao prvak odradio tek jednu borbu i dojam je kako njegov šampionski potencijal nije iskorišten u dovoljnoj mjeri.
UFC raskinuo s Ngannouom: Dogovorena nova borba za titulu teške kategorije, ali bez Stipe Miočića!
Sam UFC je odlučio kako mogu bez njega, odnosno da bi više izgubili ako Francisu daju ono što je on osobno tražio, tj. ako prihvate uvjete ugovora na kojima je on zahtijevao i od kojih nije imao namjeru odustati.
Misli li se tu na ono što je sam više puta napomenuo, odnosno dozvolu da mu dozvole boksačke mečeve izvan UFC-a, odnosno van ikakve UFC-ove organizacije i sudjelovanja, to je razumljivo.
UFC ima princip rada u kojem ugovorima osiguravaju ekskluzivno pravo na svoje borce. Time oni nemaju pravo nastupati u niti jednom drugog borilačkom sportu niti drugoj MMA promociji, osim ako UFC to, uglavnom uz svoje sudjelovanje dozvoli. To su dozvolili naravno Conoru McGregoru za meč protiv Floyda Mayweathera Jr. te su bili jedna od tri strane koje su se fenomenalno time naplatile.
UFC nije smio Ngannouu dozvoliti ono što je tražio
Da su Francisu dozvolili tako što, nema nikakve sumnje da bi prvom prilikom to isto tražili primjerice Jorge Masvidal, Alexander Volkanovski, Alex Pereira, Sean O'Malley, Jiri Prochazka i slične druge aktualne velike zvijezde, možda i Islam Makhachev. Pozivali bi se na jednaka prava, krenuli ucjenjivati UFC i to bi bio početak kraja za najveću svjetsku MMA promociju. Posebno ako bi ti drugi bili spremni i platiti ih više nego matična promocija.
Ako UFC izgubi ekskluzivna prava na svoje borce, oni polako postaju mrtva organizacija.
Dana White objasnio raskid suradnje s Ngannouom: "Može ići kamo god želi i raditi što god želi"
Iz tog razloga se rastanak UFC-a i Kamerunca čini kao realan slijed događaja. Francis ima otvorene ruke, a druge promocije imaju priliku angažirati ga i tako baciti rukavicu u ruke UFC-u. PFL i Bellator iza sebe imaju bogate vlasnike koji imaju dovoljno novaca za ojačati promociju.
Stvar je samo u tome da spomenuti vlasnici promocija do sada nisu vidjeli situaciju u kojoj će ulaganje napraviti dovoljno efekta za aktivno se suprotstaviti UFC-u, tj. nisu vidjeli dovoljno sigurnosti za povrat ulaganja. Tko zna, možda je ovo sad ta prilika, Ngannou je dovoljno jako ime te je i dalje u svom primeu.
Dakle, ove bi nas godine osim međusobnih okršaja najboljih boraca svijeta mogla dočekati i međusobna borba promocije za publiku.
Stipe Miočić je praktično u borilačkoj mirovini
Drugi dio ovog teksta odnosi se na situaciju u UFC-ovoj teškoj kategoriji, za koju bismo uskoro mogli i službeno zaključiti kako je došao kraj jedne ere.
Sama činjenica da Stipe Miočić nije jedan od dva borca koji će se 4. ožujka sučeliti za titulu, nego su to Jon Jones i Ciryl Gane, daje nam zaključak kako polako možemo i najuspješnijeg teškaša u UFC povijesti poslati u mirovinu.
Naravno, Stipe nije objavio umirovljenje, no dovoljno je pogledati što on radi i čime se bavi u sad već gotovo dvije godine otkako je titulu prvaka porazom od Ngannoua izgubio.
U kolovozu prošle godine napunio je 40 godina. To je čak i za teškaše neka granica nakon koje je jasno da performanse u pravilu kreću padati, posebno ako borac nije nastavio tretirati svoje tijelo na poseban način, odnosno ako nije apsolutno aktivan. Osim što se ne bori, za Stipu nismo mogli pronaći niti bilo kakve dokaze da je u ozbiljnom treningu. Zapravo, poznato je da većinom trenira u svojoj vlastitoj dvorani, podosta više nego u StrongStyle MMA timu.
Također, sve se čini kako je Stipe obitelj stavio na prvo mjesto, a odmah nakon toga i neke druge stvari kojima se u međuvremenu krenuo baviti. Od gaminga preko podcasta, to je sad ono što ga ispunjava i što bi povratkom u pripreme za borbu morao staviti sa strane ili barem u jednom velikom razmjeru smanjiti.
Tu je i ono posljednje, pitanje honorara. Stipe kao prvak i kao borac bez titule nije netko tko zarađuje jednako. Neovisno o tome protiv koga bi se borio, honorar bi mu, osim u slučaju da kroz pregovori dođe do drugog rješenja, bio manji nego za bilo koju borbu od 2016. godine do danas.
Kako se nakon svega vratiti i motivirati na pravi način?
Prethodna tri odlomka možemo povezati uz jedan pojam zapravo najvažniji kad je u pitanju MMA borba najviše moguće razine, motivacija. Ima li Stipe i dalje dovoljno motivacije i glad za uspjehom da se vrati punom treningu i time se odrekne svega u čemu posljednje dvije godine maksimalno uživa, a sve to za honorar kakav vjerojatno danas može zaraditi samo od nekih sponzorskih aktivnosti? S 40 godina, dvoje djece i posloženim životom? Odgovorite si sami.
Činjenica je isto tako da odlaskom Ngannoua iz promocije u njoj više ne stanuje niti jedan borac protiv kojeg se Stipe borio za titulu. Zapravo, od svih boraca protiv kojih se ikad borio u UFC-u je još uvijek tek Andrei Arlovski, a i on je sa svoje uskoro 44 godine poseban fenomen.
Nitko neće zamjeriti Stipi ako za koji dan objavi kako je njegova borilačka karijera gotova. Napravio je dovoljno i zapravo su mu male šanse nakon svega se vratiti i odgovoriti onome što bi u ovom trenutku protiv njega ponudio Jones ili Gane.
I hvala mu na svemu, zaslužio je uživati u svemu što je stekao. Kod njega jednostavno ne vidimo onu neutaživu želju i glad za borbom kao kod nekih boraca koji produžuju karijere maksimalno koliko mogu, sve do onda kad već to nema nikakvog smisla te kad ozbiljno ugrožava njihovo zdravlje.
Nova era teške kategorije je započela
Vratio se Stipe ili ne, činjenica je da stiže novo vrijeme teško kategorije. Vrijeme u kojem ćemo prije svega kao teškaša gledati Jona Jonesa. A već samo to je nešto što se čeka gotovo od samog početka karijere po mnogima najboljeg borca svih vremena.
Možda će Jonesova karijera, unatoč tome što je potpisao novi ugovor na još osam borbi, trajati još možda tek jedan ili dva nastupa. To ne znamo, ali znamo da upravo njegovo ime donosi jedno novo uzbuđenje.
Cirylu Ganeu su 32 godine, ako gledamo da teškaši na visokom nivou guraju do gore spomenutih 40 godina starosti, to je još osam godina njegovog potencijalnog mjesta na vrhu i njegovog zvjezdanog statusa.
Ako računamo na to da se gasi i Derrick Lewis te da borci poput Rozenstruika, Volkova, Tybure i Daukausa nikada niti nisu imali kvalitetu za sami vrh, odnosno za napraviti onaj ključni iskorak, stvarno možemo riječi da dolazi novo vrijeme.
Pavlovič i Aspinall predvode one koji dolaze
Sergej Pavlovič, kojem je 30 godina te godinu dana mlađi Tom Aspinall djeluju kao borci koji će uz Ganea vladati kategorijom u narednom razdoblju. Njih dvojica su odmah iza Francuza te naravno Jonesa, u potencijalnom slaganju teškaške slike za ovu godinu.
Aleksandar Romanov je neočekivanim porazom od Tybure ponešto usporio svoj uspon, no možemo i od njega očekivati dobre borbe, a nikako ne smijemo zaboraviti činjenicu da je Taiju Tuivasu, unatoč svemu što je do sada prošao, tek 29 godina.
Porazno izgleda činjenica da je 27-godišnji Sergej Spivak najmlađi teškaš na UFC rosteru te da su odmah iza njega već spomenuti Aspinall i Tuivasa, za sada nedovoljno potvrđeni potencijal Hamdy Abdelwahab te Justin Tafa, koji je bliži otkazu nego potvrdi neke kvalitete za ozbiljne stvari.
Od preostalih boraca sposobnih napraviti velike stvari, a da su trenutno na rosteru, spreman sam izdvojiti tek Jailtona Almeidu, 31-godišnjeg brazilskog nokautera.
UFC će morati napraviti nešto po pitanju angažmana teškaša, ali tu već godinama imaju probleme. Akvizicije poput Vanderee ili Parisiana te još uvijek neporaženih, ali isto tako upitno ozbiljnih Budaya ili Walda Cortesa, ne daju neku veliku nadu u buđenje kategorije.
Kakva će biti nova era teške kategorije ne znamo, ali veselimo se saznati. Jer kad u Octagon uđu dva člana kraljevske kategorije, uvijek je pažnja nekako drugačija.
