6. travnja 2013. godine, UFC priredba u Stockholmu, 14506 osoba na tribinama, a cijela MMA zajednica veselila se jednom debiju.
U UFC je napokon pristigao Gegard Mousasi, u to vrijeme smatran za najboljeg borca svijeta van najveće organizacije. Trebao se on prvobitno boriti protiv Alexandera Gustafssona na njegovom terenu, no ozljeda The Maulera ubacila je Ilira Latifija u borbu.
Fanovima to naravno nije bilo drago vidjeti, no bili su sretni s velikom priredbom. Pored toga, nisu mogli znati kako će se tog dana krenuti pisati MMA povijest, odnosno da više ništa neće biti isto.
Jedan drugi debi zasjenio je onaj Mousasijev
Jedan drugi debi također se dogodio. U medijima je taj debitant dobio svoj prostor, ipak se radilo o dvostrukom prvaku respektabilne Cage Warriors promocije, borcu kojeg su njegovi sunarodnjaci duže vremena pokušavali preporučiti Dani Whiteu, no takvih najava može se u specijaliziranim medijima naći prije apsolutno svakog eventa.
No, ovog puta se ipak radilo o Conoru McGregoru, čovjeku koji je već iza sebe imao veliki broj navijača koji ga prate, čovjeku koji je imao ono što se na engleskom naziva following. I to vrlo pasionirani.
Borba je bila četvrta na uvodnom programu i određeni broj fanova još nije ušao u dvoranu. Ne sumnjamo kako ti isti i danas žale što im je pivo ispred dvorane u tom trenutku bilo draže. Conor je protiv sebe imao ozbiljnog protivnika, Marcusa Brimagea, no pokazao je koliko je i on ozbiljan. A onda je vrhunski iskoristio svoju priliku pred mikrofonom.
Čast biti prvi koji ga je intervjuirao u UFC-ovom borilištu dobio je Kenny Florian.
"60 g's baby"
"Nisam imao taktiku, jednostavno se dogodilo. Ne smijete dozvoliti da vas emocije obuzmu, a to se Marcusu dogodilo. Irci su mu stvorili pritisak. A ja sam netko tko prepušta da borba ode gdje treba, nikad nemam plan. Ovo mi je prvo ovakvo iskustvo, ali moj plan je uvijek isti. Ići naprijed i pobijediti. Njegov problem je taj što je bio previše emocionalno vezan za ovo sve", rekao je Conor, dodavši toliko puta kasnije ponovljenih:
"Dana, 60 g's baby."
Time je naravno pozvao predsjednika UFC-a da mu dodijeli bonus, prvi od ukupno deset koliko će ih do sada kroz karijeru osvojiti.
To je novac koji mu je u tom trenutku, dok je bio u dugovima, značio više nego bilo koji prije ili kasnije zarađen.
White je to napravio, dodijelio mu taj bonus, a mediji su poludjeli za Ircem, koji je oduševio nastupom, a onda i zaraznim osmijehom te izjavama koje su uslijedile.
Nakon toga je Conor iskoristio ono što posjeduje, borilački talent, ali i karizmu te smisao za marketing, no jedno je kod njega ipak bilo najvažnije.
Taj spomenuti following je ono bez čega ne bi napravio to što je i bez čega njegova karijera od strane UFC-a ne bi bila građena na isti način.
Mora biti vječno zahvalan svojim Ircima
Da uz sebe nije imao lude irske navijače ne bi već drugu borbu ugovorio u Bostonu, mnogi će reći glavnom irskom gradu izvan njihovog "mainlanda". I tamo ga je popratio ogroman broj ljudi, a on je došao do pobjede nakon koje je zatražio priredbu u svom gradu, Dublinu. Naravno, dvorana je već tada gorjela kao da se nalazite u srcu Irske, a ne Massachussettsa.
UFC mu je to tada osigurao te je postao borac koji je već u trećem nastupu u promociji dobio priliku predvoditi priredbu u svom gradu, a taj dublinski UFC i danas glasi kao jedan od najspektakularnijih u povijesti po pitanju atmosfere.
Pitanje je što bi se dogodilo da je Conor odradio planiranu borbu, onu protiv Colea Millera, koji ga je prozivao te se trebao protiv njega boriti u O2 Areni. Umjesto njega, koji se ozlijedio, tamo je završio Diego Brandao. I nije imao šanse.
Sve se kretalo u za njega savršenom smjeru, a dodatno je začinio Conor pa je uslijedio niz kakav se mogao očekivati. Glavni program jakog PPV eventa u Americi pa glavna borba na Fight Nightu u Americi. Onda je došla borba za privremenu titulu (iako je trebala biti za pravu) pa napokon i ta za pravu te onih legendarnih 13 sekundi protiv Josea Alda.
Što da se Aldo nije ozlijedio?
I tu mu se sve savršeno posložilo. Da se Aldo nije ozlijedio prije prve ugovorene borbe, priče o 13 sekundi ne bi bilo. Tko zna, možda bi ga Brazilac izdominirao i završio hype već tada. No, nije, dogodilo se upravo ono što svi znamo.
Dalje znamo, dvije borbe protiv Natea Diaza, napad na titulu lake kategorije te sve što se događalo nakon toga. Puno toga izvan borilišta, što mu je većinom pokvarilo javni imidž, ali i učinilo ga jednim od najbogatijih sportaša svijeta.
Svaki trenutak pred kamerom napravio je ono što je trebalo
Sve je to započelo prije deset godina u Stockholmu, borbom koju je na svaki mogući način savršeno iskoristio. I nevjerojatno je danas pogledati koliko su mu okolnosti iste u prilog te koliko je iste onda savršeno iskoristio.
Baš svaki trenutak kad je nešto mogao napraviti, napravio je ono što je tada bilo potrebno i što je samo pojačavalo njegov hype i neku zarazu ljudi njegovom pojavom. Kvalitetno je rastao broj fanova, ali i hejtera, onoga bez čega pravog hypea zapravo i nema.
Conor McGregor stvorio je UFC kakav je danas. Onaj gdje za nešto više moraš imati punu personu, a ne samo borilačku kvalitetu.
I zaslužan je za nikad veći broj fanova. Uistinu, njih je uistinu nikad više, iako je broj prodanih prijenosa u padu. No, za to treba kriviti hiperprodukciju priredbi, ali i činjenicu da jako malo njih nudi ono što je spreman ponuditi Irac, kojeg bismo ove godine ponovno trebali gledati u velikoj borbi. I to protiv savršenog protivnika.
Postao je veći od sporta, postao je čovjek kojem UFC nije mogao reći ne, nego su sve po pitanju njegovih borbi ravnali po njegovim željama i ambicijama. Uspio je čak otići boksati protiv Floyda Mayweathera uz potpunu podršku UFC-a.
I jasno je kako se takav netko više neće pojaviti.
UFC i MMA je promijenio u apsolutno svakom pogledu. Je li promijenio na bolje ili lošije, tu se lome koplja, no u svakom slučaju znamo da će rijetko tko i danas propustiti njegovu borbu. Zbog toga i generira uvijek onako velike brojke te će zbog toga njegovim umirovljenjem završiti jedna velika era u sportu te ne možemo zaključiti kako će to na kraju izgledati.
