U najpoznatijoj ulici Reeperbahnu okupile su se tisuće hrvatskih navijača. Nije ih mogla omesti ni dosadna kiša koja je padala cijeli dan i stala tek oko ponoći. Bila je to luda kuća noć uoči utakmice Hrvatska - Albanija.
"Ja sam Nediljko Krolo, a ovo je moja supruga Ivona. Dolazimo iz Zagreba", predstavio mi se sredovječni bračni par pod čiji sam se kišobran sklonio dok sam snimao razdragane navijače na terasi Herza, lokala oko kojeg su se hrvatski navijači okupili u najvećem broju.
"Bili smo u Berlinu na utakmici protiv Španjolske pa smo produžili do Hamburga. S nama su došli naši sinovi, ali oni su veliki i otišli su svojim putem", priča nam Nediljko, koji je sa suprugom stajao po strani i gledao performans hrvatskih navijača.
"Što je ono bilo u Berlinu? Bio sam baš neugodno iznenađen partijom naše momčadi. Valjda će biti bolje protiv Albanije. Nema predaje, idemo do posljednjeg daha", poručio je Nediljko. I dodao:
"Stvarno sam ponosan na naše navijače. Nisam vidio nijedan incident, ma nijednu razbijenu čašu. Pokazali su visoku razinu kulture i osvjetlali su obraz Hrvatskoj."
Njemačka policija hvali hrvatske navijače
Doista kapa do poda hrvatskim navijačima. U tolikom su se broju odazvali na zov Vatrenih i nikakvih problema nije bilo. Prošle godine nizozemska policija čudila se kako je to moguće, a ove godine slično pričaju i Nijemci. Hvale hrvatske navijače i smješkaju se. Nemaju posla, to je za njih najfinija glazba za uši.
Kod hrvatskih navijača vlada samo pjesma i dobra zabava. Okolni barovi bili su puni hrvatskih i albanskih navijača. Vladala je prijateljska atmosfera, čak se zajedno i navijalo. Začule su se u jednom trenutku automobilske sirene. Turci su slavili pobjedu svoje reprezentacije protiv Gruzije. Neki od njih pridružili su se hrvatskim i albanskim navijačima. Pozitiva na najjače.
St. Pauli - kvart za božanstvenu komediju
Kvart ne može biti idealniji za božanstvenu komediju. U neka prošla vremena hrvatski novinari zauzeli bi busiju u jednom od lokala i držali banku do jutra, no ta su vremena prohujala s vihorom. Nema više grohotnog smijeha i zezancije kakva je nekoć bila.
Stari su bardovi umrli ili otišli u mirovinu, a naše generacije nemaju tu karizmu, ma ni snagu okupljanja. O mladima da i ne pričam. Druga su vremena, ništa više nije isto. Ipak, sudario sam se kolegama koji još uvijek sve daju za dobru priču.
"Pišem temu o damama noći u St. Pauliju. Sutra će izići što sam iščeprkao", kazao mi je kolega Tomislav Juranović, renomirani novinar Jutarnjeg lista, koji je bio u društvu s Matom Galićem, mladim i talentiranim novinarom 24 sata, koji je također bio na sličnom zadatku.
Iskreno, mene dosta toga podsjeća na Klagenfurt 2008.
"Čuo sam za tu priču od pokojnog Židaka, tu su padali rekordi. Sumnjam da će ovdje biti baš isto, ali bit će dosta prometno, iako cifre nisu baš sitne", kazivao je kolega i konstatirao:
"Jesi li ubrao da su djevojke koje izgledaju malo bolje i poduže razgovaraju s muškarcima na terasama zapravo prijateljice noći?"
Pa, ne da sam skužio, nego sam i osjetio. Koliko smo mogli doznati, početna prosječna cijena kreće od 300 eura po satu iako u praksi to većini traje znatno kraće, ali dobar pregovarač to može dobrano spustiti. E, sad, tko je imao volje i vremena, tko će ga znati.
Mi smo se uklopili u dosadnu današnjicu, ispili smo zadnju rundu i uputili se prema svojim hotelima. Ipak nas čeka jako naporan dan.